PRTI BG DOŠAO U ZG
Posebna epizoda: „Prti Zee Gee u kući“
Nakon skoro tri godine, četvrtak navečer bio je rezerviran za dvojac Prti Bee Gee
Mikri Maus i Eufrat razvalili su svojim sirovim beatovima, britkim rimama i crnim humorom zbog kojeg ih publika već više od 20 godina obožava. Večer koja se ne zaboravlja, onako, baš kako treba.
Četvrtak je navečer. Ne brinite, nećemo sad u dugo i naširoko kojim sam tramvajem išla, što sam obukla i kakav je dan bio. Ovo nije takav tekst. Da se vratimo na taj čuveni četvrtak. Dolazim do našeg mjesta radnje, Vintagea i gledam ljude oko sebe, jedni se spremaju i nabrijavaju za koncert dok drugi strepe nad malim ekranima mobitela, jer se u Areni igrao odlučujući rukometni spektakl protiv Francuske.
„Ja ovo čekam od petog osnovne“
Uspijevam naći svoju ekipu koja me čekala ispred Vintagea. Jedan od prijatelja doslovno zrači od sreće “Ja ovo čekam od petog osnovne”, kaže. Prije mu roditelji nisu dopuštali odlazak na koncert, a sada je napokon tu, vidno presretan. Dečko mi s druge strane grize nokte i prati svaki potez naših u Areni. Svakako zanimljiv spoj sporta i hip hopa.
Nakon čekanja u redu, napokon smo ušli unutra, uzeli si pića i otišli ostaviti jakne. Ja nadobudno nisam ostavila svoju, jer mi se nije dalo čekati u redu, što se ispostavilo kao velika greška, jer se prostor toliko napunio da je zraka jedva bilo, a onda ne moram ni pričati kakva je vrućina vladala.
„Prti Zee Gee u kući“
Na prve beatove publika je poludjela. Došao je jedan od najpopularnijih hip hop sastava s prostora ex Yu, po dosta tome kontroverzni duo, Prti Bee Gee. Sve su otvorili s pjesmom “Sve je pod kontrolom“. Nakon prve pjesme, predstavili su i svojeg DJ-a, te pozdravili publiku i najavili jednu kako kažu, old school redaljku koja im je sad možda prebrza, s obzirom na njihove godine.
Spoj rukometa i glazbe
Dok se izvodila iduća pjesma, “Počasna turneja“, u pozadini se mogla vidjeti obješena majica hrvatske rukometaške reprezentacije, u znak podrške Hrvatskoj u borbi s Francuzima. Mislim da je to svima bio lijep prizor, jer u ovim vremenima, ponovno punim međusobne tenzije, svakako je lijepo vidjeti da ne žive svi u prošlosti. Iako se koncert pratio i slušao, pratila se i situacija u Areni, neki preko svojih mobitela, neki krajičkom oka preko tuđih, a neki za pultom kod tonca. Moram priznati da mi nikad neće prići više muškaraca nego što je prišlo mojem dečku, koji je bio apsolutna zvijezda večeri, jer je svima „dilao“ informacije o utakmici i i pokazivao stanje. Ako tražite sportskog komentatora, bio bi super kandidat.
„Spremamo i treći album do kraja godine, ako poživimo naravno“
Da se vratimo na glazbu, ovaj zanimljivi duo nastavio je s pjesmama, tu su se našle i “Tika-Taka“, “Simon Says“, “Crno VS Belo“, a atmosfera je bila genijalna. Publika koja zna svaku riječ dizala je ruke u zrak i pjevala iz petnih žila. Mikri Maus i Eufrat su svojim zaraznim nastupom držali sve pod kontrolom. Energija je bila sirova, iskrena i potpuno zarazna.
„Spremamo i treći album do kraja godine, ako poživimo naravno,“ dobacili su, a publika se odmah nasmijala. Nema tu pretvaranja, samo iskrenost i onaj njihov poznati crni humor.
Ljudi se često zgražaju nad njihovim tekstovima, govore da su presirovi i prosti, no baš taj žanr iz kojeg izlaze je točno takav. Oni predstavljaju društvo, predstavljaju probleme koji se događaju i s kojima živimo, a nekad ih niti ne primjećujemo. Jednom je netko rekao da dok je rapa, bit će i društva, ali dok je i društva, mora biti i rapa. Glazba nekad mora biti društvena kritika, a ovaj duo to odrađuje maestralno. Kako i sami kažu, nikad nisu stvarali glazbu koja bi se trebala svidjeti nekome, samo su koristili glazbu kao svojevrstan ispušni ventil. Njihova glazba nije stvorena kako bi potaknula na sve poroke o kojima pričaju, već kako bi pokazala da se takve stvari događaju oko nas.To je umjetnost, a ona se ne mora svakome svidjeti.
„Dame i gospodo, stigli smo u finale“
Pobjeda. Osim što smo ušli u finale koncerta, odjednom su svi krenuli vrištati, Hrvatska je ušla u finale Svjetskog prvenstva. Neočekivano, ali to je bio trenutak kad je cijeli Vintage eksplodirao. Mikri je samo dobacio: „Dame i gospodo, stigli smo u finale!“ i u tom trenutku, kao da je cijeli prostor zaronio u još veću euforiju.
„Vidimo se u sljedećim epizodama“
Nastavilo se s pjesmama “klabing klabing“, “Muri me jurija“,… a znali smo da se ovome polako nazire kraj. Uz još koju pošalicu nasmijali su publiku, pa i završili večer koju su odradili genijalno. Uputili smo se na izlaz, gdje su se već krenule okretati svađe tko će voziti auto, jer su rijetki bili u stanju, no nadam se da su svi na kraju kući došli sigurno i uspjeli se dovoljno naspavati za radni petak.