Tri Arene, jedan bend: Prljavo kazalište u srcu Zagreba

Prljavo kazalište, bend koji se ne treba posebno predstavljati, uspjeli su ono što rijetki hrvatski izvođači kod nas mogu, napuniti zagrebačku Arenu tri večeri zaredom

Prljavo kazalište u Areni Zagreb/foto: Filip Bušić

Ovi, sada, domaći rekorderi, priredili su spektakl koji je iznenadio i njihove najvjernije fanove.

Subota navečer, 14.12., datum je koji je u mojem kalendaru zaokružen i rezerviran već dulje vrijeme. Dakle, ne zovite me nigdje, ne predlažite izlaske u klubove, zna se gdje sam.

Kako smo računali na ogromne gužve ispred Arene, krenuli smo oko pet popodne, jedva uspjeli naći parking i sjeli u obližnji kafić. Uz piće smo prepričavali priče s prošlih koncerata i prisjećali se omiljenih pjesama koje smo se nadali čuti večeras. Posvuda su se mogli vidjeti ljudi u majicama Prljavog kazališta, a ispred Arene su se već počele stvarati manje grupe koje su čekale otvaranje ulaza.

Dok smo tražili svoja mjesta, publika je polako pristizala, a svuda oko nas čuli su se uzbuđeni razgovori. Ljudi su jedni drugima pokazivali ulaznice, komentirali atmosferu i nagađali što će biti na setlisti. Svi su jedva čekali da koncert krene, a kad su se svjetla u dvorani napokon ugasila, cijela Arena je poludjela.

Prljavo kazalište u Areni Zagreb/foto: Filip Bušić

Predstava počinje

Cijela ova lijepa priča započela je s pjesmom “Ptico malena“. Dobar dio pjesme otpjevali su  iza bijelih zastora, a kad su se napokon spustili, svi su ih gromoglasno pozdravili. Bez previše predstavljanja, krenuli su sa svojim dobro nam već poznatim, hitovima i zagrijali nas za ovaj zagrebački spektakl.

Bilo je lijepo vidjeti prve redove mladih generacija, kako s jednakim žarom pjevaju stihove kao i oni koji su uz Prljavce od samih početaka. Publika je bila šarolika; od tinejdžera koji tek otkrivaju njihove hitove, do vjernih fanova koji su ih pratili kroz cijelu karijeru. Ta međugeneracijska povezanost bila je poseban dio atmosfere, što je samo potvrdilo koliko su bezvremenski.

Prljavo kazalište u Areni Zagreb/foto: Filip Bušić

Sve je lako kad si mlad

„Dobra večer, dragi prijatelji. I večeras nam je sjajno s vama. Puno vas volimo, najbolja ste publika na svijetu. Ajmo na noge junačke, neka pleše cijela Arena. Lijepo je i lako biti s vama, zapravo, sve je lako kad si mlad – poručio je Mladen Bodalec, a onda su uslijedili prvi taktovi svima nam poznatog hita.

Prljavo kazalište u Areni Zagreb/foto: Filip Bušić

„Da nije možda netko zalutao iz Dubrave?“

Prljavo kazalište nastalo je još za vrijeme Novog vala na našim prostorima, 1977. godine, u zagrebačkoj Dubravi, za koju ne kriju da im je, ipak, najdraža. U pauzama između pjesama, osim, pljeska, mogli su se čuti i uzvici „Dinamo Zagreb“, čije su se zastave i plava boja vijorili tijekom cijelog koncerta. Cijelo vrijeme me zanimalo u kojem će se trenutku odsvirati “Marina“, koja je postala neslužbena himna grada Zagreba, ali isto tako i nogometnog kluba Dinama. Spoiler alert, odsvirali su je tek na kraju.

Prljavo kazalište u Areni Zagreb/foto: Filip Bušić

Korak po korak, tri Arene

Moram priznati kako je setlista jako pametno napravljena, nisu čekali s hitovima kao što su “Kiše jesenje“, “Previše suza u mom pivu“ i “Crno bijeli svijet“, već ih odsvirali i otpjevali na početku, što je lijepo dignulo publiku. Kasnije se krenulo na balade, pa smo svi postali emotivni, a Arena je zasjala pod svjetlima mobitela.

Cijelo vrijeme sam razmišljala kako su oni zapravo prizemljen bend, možda je to baš recept za njihov uspjeh. Tijekom koncerta su se više puta zahvalili svima na dolasku, Houra je bacao vode publici tijekom cijelog koncerta i brinuo se da svi budu u redu, fotkao je publiku s polaroidom, da si ima za uspomenu. Ta jednostavnost i neposrednost samo su dodale posebnoj atmosferi, gdje su se članovi benda ponašali kao da su tu s nama, a ne na pozornici. Čak su se u jednom trenutku i spustili dolje i zapjevali s fanovima.

Nije bilo nikakvog elitizma, nisu glumili rock zvijezde. Umjesto toga, stvorili su atmosferu kakvu bi možda mogli očekivati od prijateljskog okupljanja, gdje su svi dobrodošli, svi jednako važni. Baš je zbog toga veza između benda i publike bila toliko snažna. Na svakom koraku, od njihovih riječi do gesti, osjećalo se poštovanje prema ljudima koji su došli podržati njihove pjesme, a to nije svakodnevna stvar u svijetu glazbe.

Prljavo kazalište u Areni Zagreb/foto: Filip Bušić

„A sad laku noć tebi Zagrebe“

Koncert nam je proletio pred očima, izgubili smo se u svim tim pjesmama i zabavili se kao nikad. Izašla sam  na trenutak po piće, a dok sam se vraćala čula sam ovacije i poziv na bis. Oduševljeni, vratili su se na pozornicu, i ponovno nas počastili s nekoliko posljednjih pjesama i zaželjeli nam laku noć. Tri večeri, tri Arene, ali jedan bend. Prljavo kazalište još jednom je dokazalo da je više od glazbenog sastava. Oni su simbol Zagreba, hrvatske glazbene scene, i, što je najvažnije, našeg zajedništva. Ušli su u povijest, a mi ćemo ovu trodnevnu avanturu sigurno pamtiti.