Dojmljiv zaključak korizmenog koncertnog ciklusa

Pučki pivači KBF-a u Zagrebu, ansambl koji djeluje već šestu godinu zaredom, upriličio je i ove korizme koncertnu turneju, a jedan od koncerata održali su 16. ožujka u prepunoj crkvi Čudotvorne Gospe Sinjske. Na glazbenoj su sceni dovoljno dugo da je postalo jasno kako nije riječ o nekom prolaznom projektu, a svaki njihov novi pothvat pokazuje ozbiljnost u pristupu crkvenom pučkom pjevanju. No, krenimo redom.

Spona između tradicije i izvedbe

Vokalna glazbena tradicija u fokusu je istraživačkog rada dr.sc. Joška Ćalete koji je voditelj ansambla. 2017. godine dobio je poziv Katoličkog bogoslovnog fakulteta da održi radionicu korizmenog glagoljaškog pjevanja, na kojoj se skupio popriličan broj studenata. Uspješnost radionice pretočila se u poziv da predaje kolegij koji se od odlaska don Šime Marovića nije predavao – Interpretacija glagoljaškog crkvenog pučkog pjevanja. Nastava je u prvom semestru obuhvaćala teorijski dio: povijest glagoljaškog pjevanja te davanje odgovora na pitanje što je uopće glagoljaško pjevanje, koje kao pojam nije precizno definirano u glazbenom smislu. Najbolje je stoga tu definiciju istražiti i pokušati razumjeti u praksi.

Izvedba i interpretacija zapravo su bili glavni motivi polaznika kolegija, ali i predavača, vrsnog etnomuzikologa koji je u široj hrvatskoj javnosti poznat kao primijenjeni etnomuzikolog. Bit je primijenjene muzikologije da se etnomuzikološka znanja koriste kako bi se unaprijedile glazbene prakse te osnažili odnosi među ljudima. U hrvatskoj etnomuzikologiji važan ključ u toj etnomuzikološkoj disciplini je Joško Ćaleta, kao najvidljivija spona između nositelja tradicija raznih pučkih pjevanja te profesionalnih i amaterskih izvedbenih tijela.

Foto Stanić

Izlazak iz sfere kolegija u koncertnu djelatnost zasigurno nije bio dio prvotnog plana, ali maestro Ćaleta ima zanimljiv pedagoški nerv te često djeluje na takav način: gura izvođačka tijela dalje nego što su mogli zamisliti da će ići te istovremeno od njih radi zaljubljenike u (crkvena) pučka pjevanja. Upravo se to dogodilo i s ovom pričom. Nije trebalo dugo da se oko početnog septeta okupi respektabilan broj pjevačica i pjevača koji sada čine ansambl.

Foto: Pučki pivači KBF-a

Pučki pivači KBF-a

Osmišljavanje njihovih nastupa uvijek slijedi tijek liturgijske godine. Ono što ih čini znatno drugačijima od profesionalnih i drugih amaterskih ansambala koji izvode sličan repertoar je sloboda u odabiru programa koji nije geografski usko definiran te se kreira prema željama članova ansambla, ali i prema željama publike koja već poznaje dio repertoara te ima svoje zahtjeve. Tako je i odnos članova i publike prema repertoaru prisniji i intimniji, što se itekako osjeti na nastupima. Nisu vezani za jedan lokalitet niti imaju imperative sveobuhvatnosti. Ipak, najvrjedniji segment njihova rada su odlasci na teren – klasični etnografski teren koji se sastoji od izmještenog lokaliteta te niza metoda kojima se koriste u razgovorima sa sugovornicima.

Članovi ansambla svoj boravak na terenima kroje prema svojim potrebama, a to su potrebe izvođača. Dok se raspituju za repertoar i slušaju različite izvedbe napjeva svojih sugovornika, oni promatraju kako ti ljudi žive, kako pjevaju, na koji način komuniciraju tijekom izvedbe, kako se međusobno gledaju, što prethodi uzimanju dahova, tko je ‘glavni’ i kako se očituje njegova uloga u zvuku te obraćaju pažnju na nazivlje kojim se njihovi sugovornici koriste kada opisuju pjevanja, dijelove napjeva, ukrase itd.

Usmjerena pozornost ovih istraživača-izvođača dovodi do pažljivog osluškivanja izvedbenih detalja područja odakle su napjevi koje izvode

Takva usmjerena pozornost ovih istraživača-izvođača dovodi do pažljivog osluškivanja izvedbenih detalja područja odakle su napjevi koje izvode. Iskustvo članova ansambla i njihova voditelja svjedoči o tome da ljudi od kojih su preuzeli repertoare s velikim odobravanjem prihvaćaju njihove interpretacije, što zbog ponosa na činjenicu da je njihov glazbeni izričaj zanimljiv mladim interpretima, što zbog općeg zadovoljstva postignutim zvukom.

Korizmeni ciklus “Evo drvo križa” započeli su u Kreševu, a završili Sinju / Foto Stanić

Nesvakidašnji koncert u Sinju

Opće zadovoljstvo vladalo je i nakon koncerta u Sinju. Koncept koncerta nije klasičan već su izvedbe izmještene po cijeloj crkvi, umetnuta su čitanja raznih molitvi te male procesije povezane uz narav napjeva. Koncert je započeo procesijom koja je krenula iz dna crkve uz napjev Židovska su djeca (Šepurina (o. Prvić) / obr. Joško Ćaleta), a koju je ometao zvuk napjeva Slava čast i hvala ti koji je dopirao od dijela ispred oltara. Zatim je uslijedila skladba Blaženka Juračića Ja se kajem, inače vrlo popularna među crkvenim zborovima i klapama. Ova je otpjevana verzija bila „pomaknuta“ u odnosu na ono što smo navikli čuti: mnogo neposrednija, s više rubata proizašlog iz teksta pojedinih strofa i sa savršeno posloženim bojama glasova.

Sinj / Foto: Saša Tadinac

Interpretacije su nastavili uz mnoge izmjene pozicija u prostoru te izmjene manjih i većih sastava, a posebno je dojmljiva bila izvedba turopoljskog napjeva O, Marija sinka svega (Lomnica, obr. Dražen Kurilovčan) koju je ženski dio ansambla otpjevao okrenut prema slici Čudotvorne Gospe Sinjske. Atraktivna je bila i izvedba zaziva Evo drvo križa popraćena procesijom s križem, nakon koje je uslijedio bolski napjev Križu sveti, križu blagi (Bol, o. Brač, obr. Joško Ćaleta). Koncert je kulminirao posljednjom skladbom koja je službeno bila na programu Promislimo braćo danas (Gospin plač, Donji Humac, Mirca, (o. Brač) / tekst: M. Divković, OFM; obr. Joško Ćaleta).

Na zamolbu članova ansambla, pljesak publike uslijedio je tek na koncu koncerta. Višesmjernom komunikacijom kroz prostor crkve koja je završila izlaskom u procesiji tijekom zadnje pjesme Tiha noć se, evo, spusti (Srijem / obr. Dražen Kurilovčan), izvođači su na neki način uključili i obgrlili publiku, htijući ostaviti dojam da su oni dio njih i dajući im vrhunsko koncertno iskustvo koje ima i kontemplativni karakter.

Sloboda pri odabiru programa ovog koncerta za rezultat je imala napjeve iz svih dijelova Hrvatske te inozemstva gdje Hrvati žive, kao i poneku autorsku skladbu. Zbog iskustava s terena i detaljnih promišljanja o zvuku karakterističnom za pojedino područje, došlo je do tako dobro izabranog programa, posloženog na način da publiku poput transa sve više i više . Za to treba zahvaliti maestru Ćaleti i vrijednoj ekipi Pučkih pivača s kojima je izvrsno ‘kliknuo’. Također, instituciji koja iza njih stoji i pruža itekako vrijednu potporu te daje okvire za djelovanje. Dobra vijest je da Pučkim pivačima kilometri ne predstavljaju problem pa ako se sa svojim koncertom nađu u vašoj blizini, nemojte ih propustiti!

Foto: Pučki pivači KBF-a