Riječki klavirski trio na Sceni Amadeo
Ušli smo u finalni tjedan ovogodišnjeg izdanja Scene Amadeo, a na programu su tri zvučna koncerta i tri različita svijeta. Osim zagrebačkog sastava Mariachi los Caballeros sastava, što za njegovog osnivača Ivana Androića „budi sliku arene, pijeska, bikova, ljudi, mirisa…”, ovoga tjedna Amadeo u Klovićeve dvore dovodi i svestranog Mateja Meštrovića, osobenjaka magične energije čiji je svojstveni rad univerzum za sebe. Uz meksičku kulturu i Meštrovićev kozmos, galerija Klovićevih dvora početkom je tjedna svoju publiku odvela i na planet klasike, i to Riječkim klavirskim triom.
Foto: Anja Franko
Riječki klavirski trio
Tri riječka „klasičara“ popela su se na pozornicu Gornjeg grada u utorak, 6. rujna, pripremivši zanimljiv i uhu prijemčiv program, možda baš zato da nekakvom teškom klasikom ne šokiraju glave iz publike netom pristigle s godišnjeg odmora. Sedam godina je prošlo otkako je Riječki klavirski trio počeo s djelovanjem, udruživši u tročlani sastav tri afirmirana glazbenika koje veže grad njihova djetinjstva.
Riječ je o pijanistu Filipu Faku, violončelistu Vidu Veljku i violinistu Krunoslavu Mariću. Netom po osnivanju, tri su glazbenika spakirala kofere i krenuli put Kine na svoju prvu međunarodnu turneju. Prošavši čak šest različitih lokacija u toj republici dalekog istoka, vratili su se u Hrvatsku i odradili još nekoliko zapaženih nastupa. Njihov ih je entuzijazam za nastupanjem prošlog ožujka doveo i do ciklusa Lisinski subotom u Koncertnoj dvorani Vatroslava Lisinskog gdje su nastupili s mezzosopranisticom Renatom Pokupić.
Mladi, ali perspektivni trio u Zagrebu je ovog rujna nastupio s Četvrtim klavirskim triom u e-molu Antonína Dvořáka. To djelo češkog skladatelja poznato je i pod nazivom Dumky, a na repertoaru je Riječkog klavirskog trija još od 2017. kada su prvi put održali nastup u svojoj Rijeci. Iako je poznavanje glazbenog materijala zapravo odlična stvar koja se očituje u zreloj i promišljenoj izvedbi, barem što se tiče interpretacije, ono često zna biti i dvosjekli mač.
Foto: Anja Franko
Oštrica tog mača u nekim je trenucima okrznula i Riječki klavirski trio i to posebno u dijelovima koji se, zbog njihovog podrazumijevanja i varljive lakoće, olako uzimaju zdravo za gotovo. Tako je pomalo klimavi početak prvog stavka stao na noge tek od polovice, a slično podrhtavanje dalo se naslutiti i na samom kraju posljednjeg stavka Dvořákova Trija. Bilo je tu i nečiste intonacije te nekontroliranih poteza gudalom i nejasnog pizzicata, koje smo spremni ispričati polaganjem imperativa na ekspresivnost izvedbe, što u konačnici i je u vrhu prioriteta kad je riječ o dinamici izvedbe.
Slatkoća Marićeva tona, Fakova virtuoznost i suptilna elegancija Veljkovih promišljenih fraza
Tako je postepen razvoj drugog stavka, od nježna piana do eksplozije glazbenog materijala izmamio iz publike i povik „interesantno“! Upravo je središnji dio djela izvedbeno najkvalitetniji, pa se tako u trećem stavku istaknula slatkoća Marićeva tona, a u četvrtom Fakova virtuoznost i suptilna elegancija Veljkovih promišljenih fraza.
Foto: Anja Franko
Vatromet ekspresije
Interesantnu Dvořákovu skladbu slijedila su Četiri godišnja doba iz Buenos Airesa Astora Piazzolle u obradi za klavirski trio Joséa Bragata. Pomalo agresivno i neuobičajeno brzo Proljeće gotovo da nije disalo, srljajući s nestrpljenjem u sljedeće godišnje doba. Prebrz tempo Proljeća pokazao se kao nepotrebno prevelik zalogaj, no dojam su popravila ostala godišnja doba. Uz vatromete u čast Dinamovoj pobjedi, slavio je i Riječki trio ekspresivnom izvedbom glazbenih vatrometa, dokazujući iznova čarobnu privlačnost Piazzollinih melodija.
Uz vatromete u čast Dinamovoj pobjedi, slavio je i Riječki trio ekspresivnom izvedbom glazbenih vatrometa
Nikad dosadan Piazzolla odabran je i za glazbeni dodatak, a njegovu je skladbu Oblivion Riječki trio izveo u spomen na svog tragično preminulog prijatelja Nikolu Srzentića. Bio je to jedan od završnih koncerata ovogodišnje Ljetne scene Amadeo, ali zapravo i jedan od uvodnih koncerata u novu koncertnu sezonu Zagreba.
Foto: Anja Franko
