Neka bude živost!

Cilj manifestacije održane 17. siječnja bio je jasan – povezati mlade umjetnike kroz njihovo stvaralaštvo, dati umjetnosti da bude dostupna svima zainteresiranima, čak i ako nije u potpunosti dorađena

Muzička akademija ugostila je raznovrsne izvođače / Foto: Magda Galić/MA

U prostorima Muzičke akademije u Zagrebu 17. siječnja tradicionalno se obilježio još jedan međunarodni Rođendan umjetnosti, koja je (tek?)  1.000.062. put proslavila svoje rođenje. Dakako, znatno je starija od toga, ali priliku za slavlje dobila je 1963. kada je francuski umjetnik Robert Filliou, indikativno rođen 17. siječnja, navedeni datum proglasio i njezinim milijuntim rođendanom.

Umjetničke akademije i fakulteti umjetničkog područja u Zagrebu – točnije, studenti Muzičke akademije, Akademije dramske umjetnosti, Akademije likovnih umjetnosti, Arhitektonskog fakulteta, Studija dizajna i Tekstilno-tehnološkog fakulteta uz goste umjetničkih akademija iz Osijeka, Pule, Rijeke i Splita – predstavili su proces svog stvaranja, ali i gotove radove, od dramskih predstava, filmova, likovnih radova, pa i znanstveno-umjetničkih, do uvježbavanja glazbenih izvedbi ili postavljanje izložbi, izrade kostima te procesa snimanja i nastupanja. Cilj je jasan – povezati mlade umjetnike kroz njihovo stvaralaštvo, dati umjetnosti da bude dostupna svima zainteresiranima, čak i ako nije u potpunosti dorađena, i omogućiti kontakt s njezinim kreiranjem i izvođenjem.

„Neopterećenost uobičajenim oblicima predstavljanja“ umjetnosti, kako je to zamislio i Filliou, odlična je ideja uz koju se briše granica između umjetnika i publike, ali u svojoj realizaciji vuče vječitu boljku kaotičnosti istodobnog događanja tolikih sadržaja, čiji se konzumenti moraju dobro pripremiti i proučiti program da bi se odlučili kada će što pogledati.

Neopterećenost uobičajenim oblicima predstavljanja umjetnosti odlična je ideja uz koju se briše granica između umjetnika i publike / Foto: Magda Galić/MA

Prepuni hodnici, dvorane i prostorije koji nude sadržaje iz toliko različitih umjetničkih područja nerijetko rezultiraju površnim praćenjem ponuđenih programa i situacijom u kojoj se mora birati između više njih zanimljivih, zbog čega se posjetitelji često osjećaju pomalo zbunjeno te se postavlja pitanje konzumiraju li tu umjetnost koliko bi oni i umjetnici to htjeli. Osobno bih ovakvu manifestaciju pretvorila u Tjedan umjetnosti i tada bi se sve uspjelo popratiti, za umjetnost dovoljnim intenzitetom.

S obzirom na to, odlučila sam se, dakako, fokusirati na glazbene sadržaje, odnosno dio njih koje sam, uz svoj muzikološki doprinos ovoj manifestaciji i sve ponuđene sadržaje, uspjela popratiti. Naša akademija, kao domaćin ovog događaja, predstavila je niz sadašnjih i budućih projekata mladih kompozitora, kao i onih etabliranih, pa i kanonskih, u izvedbi različitih komornih sastava i ansambala, izvodeći djela od baroka do suvremenog doba. Glazbena je sekcija zaista ponudila širok spektar programa – od poznatih djela iz svjetske i hrvatske operne i operetne literature, elektroničke glazbe i suvremenih kompozicija u kojima se isprepliću gluma, glazba i ples, preko glazbenog pub kviza o svim umjetnostima, sve do otvorenih proba i uvježbavanja gudačkog, puhačkog orkestra te pjevača.

Jedna od takvih bila je i točka udaraljkaškog ansambla biNg baNg pod vodstvom prof. Marka Mihajlovića, koji je izveo skladbu L. Harrisona Concerto for Organ with percussion orchestra u dvorani Blagoja Berse. Bila je to jedna od točaka na samome početku eventa, koja je mnoge zaintrigirala. Nije im ovo prvi nastup na Rođendanu umjetnosti, prijašnjih su godina udaraljkaši već postavili standarde, koje ni ove godine nisu iznevjerili. Moćni prvi stavak koncerta nije mogao biti bolji početak velike proslave umjetnosti. Svečanim i na momente zastrašujućim dijalozima udaraljki, orgulja i klavira kontrirali su naredni stavci mirnog karaktera egzotičnog prizvuka, da bi se u zadnjem stavku vratila početna odlučnost i žustrina. Iako repetitivna, skladba ostavlja intrigantan dojam i ne ulazi u zamku monotonosti. Kao iznimno pozitivnu stvar istaknula bih raznolikost nastupa udaraljkaškog ansambla u protekle tri godine koliko sam prisustvovala ovoj manifestaciji. Vrlo dojmljiv početak večeri.

Akademija je predstavila niz sadašnjih i budućih projekata mladih kompozitora / Foto: Magda Galić/MA

Autorski projekt mladog kompozitora Ivana Hlebića Javljam se uživo, ajde bok u suradnji sa studentima glume i plesa povodom ove je manifestacije emitiran live na European Broadcast Union. Klasificiran kao „radiofonijski happening“, ovaj je performans, kako i navode u izgovorenom tekstu, pravi Gesamtkunstwerk – spoj glazbe, plesa i glume, uokviren u formu sportske utakmice, u kojoj je glumac (Damian Humski) komentator, plesač (Viktor Konstantinović) sportaš, a glazba pratećeg benda (Alida Cosseto, Vladimir Bernard Krpan i Borjan Oliver) igra koja ovisi o pokretima igrača. „Cilj nam je bio složiti jedan ogroman uređaj koji kontrolira plesače. A plesač je ovdje kao neki bog koji kontrolira instrumente“, ističe kompozitor Hlebić i navodi kako je zadovoljan izvedbom. Javljam se uživo, ajde bok, parafraza je emisije Sport i glazba, koja je, parodirajućim elementima i nadrealističkom atmosferom publici donijela jednu avangardnu izvedbu koja je isprva bila efektna, ali bi se dosta mogla skratiti da tu efektnost i zadrži. Možda zbog toga, a možda i zbog drugih paralelnih programa, Multimedijalni studio počeo se prazniti kako se primicao kraj skladbe/predstave. Svakako izvedba koja nas je potakla na razmišljanje.

Sljedeće što sam posjetila bila je točka Pjevačkog odsjeka, koji je za ovu prigodu osmislio neku vrstu medleyja pod nazivom Muzički kaleidoskop u kojem su izveli brojeve iz poznatih opera velikih skladatelja poput Rossinija, P. Mascagnija, L. van Beethovena, W. A. Mozarta, G. Puccinija i mnogih drugih opernih skladatelja, uz komičnu i suvremenu režiju. Mislim da se njihove pjevačke kompetencije ne trebaju posebno isticati. Nažalost nisam ostala na cijeloj izvedbi jer sam žurila na svoju moderatorsku dužnost na muzikološkom pub kvizu koji je, u suradnji s kolegama s Dramaturgije, pod mentorstvom prof. Jelke Vukobratović, održan već treći put. U standardno opuštenoj atmosferi pedeset je pitanja iz pop kulture i svih područja umjetnosti začas prošlo, pa se nadam da će ovaj tim još surađivati na budućim ovakvim eventima.

Kako se večer približavala kraju, pitala sam se što bih još od opsežnog programa mogla pogledati, kad sam se sjetila da je u dvorani Bersa na redu dugo najavljivani jam session Jazz ansambla Muzičke akademije. Zaista odličan izbor za zatvaranje ovog događaja. Dvoranu je ispunila topla atmosfera prožeta zvukovima skladbi J. Scofielda, T. Monka, S. Rollinsa i O. Nelsona. Taman kad sam kolegi do sebe prokomentirala kako sam pomalo razočarana jer sam očekivala od jam sessiona puno više improvizacije i uključivanja publike, profesor Saša Nestorović pozvao je publiku da se uključi u izvedbu. Iako isprva stidljivi, ansamblu se na pozornici pridružilo četvero muzičara iz publike i njihovim se kratkim solažama gotovo i fizički moglo osjetiti kako je barijera između izvođača i publike, kao i formalnost koncerta kao pojma, posve nestala, što je istovremeni cilj ovog događanja, kao i samog jazza.

Rođendan umjetnosti i ove je godine ponudio zaista bogat i raznolik program, dosta solidno posjećen i uspješno odrađen / Foto: Magda Galić/MA

Rođendan umjetnosti, njen čak 1.000.062., i ove je godine ponudio zaista bogat i raznolik program, dosta solidno posjećen i uspješno odrađen, unatoč realizaciji koja na momente ne dopušta dublje prodiranje u sadržaje koji nudi. Ali dobro, jer kako kaže i dekan Muzičke akademije, Igor Lešnik, „posjetitelji uživaju najviše upravo u toj različitosti sadržaja gdje je toliko umjetnosti koncentrirano na jednom mjestu i to na jedan neformalan način. To nisu gotovi koncerti, izložbe ili predstave, to su stvari koje su još u radu ili se pripremaju pa se svi koji dođu posjetiti ovaj event mogu uvjeriti kako ti radovi nastaju i to je ono glavno u cijeloj toj ideji“, stoga – neka bude živost!