Koncertni nastup kao sveobuhvatan kompozicijsko-izvedbeni čin

Kada je Neil Armstrong zakoračio na grubu površinu do tada samo iz daleka promatranog objekta ljudske žudnje, iz njegovih je usta potekla misao koja je definirala taj čin kao mali korak za čovjeka, ali veliki skok za čovječanstvo. Je li preuzetno usporediti jedan glazbeni događaj s Armstrongovim “otkrivenjem”? Svakako jest.

No, preformuliramo li Armstrongovu izjavu u mali korak za glazbenike, ali veliki skok za glazbenu sredinu, zatim tu novoskovanu misao spustimo na razinu stvarnosti i preslikamo na glazbeni događaj koji je u jednoj večeri osvjetlao lice jednoga relativno maloga grada, tada dolazimo do jasnog zaključka da su mali koraci ti koji mijenjaju sliku stvarnosti.

Foto: Vladimir Jevicki/GUGSB

U večeri 10. studenoga 2025. godine u Kući tambure u Slavonskom Brodu gostovali su glazbenički trio Roj osa koji čine Nenad Sinkauz, Alen Sinkauz i Marco Quarantotto te čikaški trubač, skladatelj i multimedijalni umjetnik Rob Mazurek.

Beton kino na turneji

Slavonski Brod bio je prvi grad na njihovoj “mini-studenoj” turneji na kojoj predstavljaju novo zajedničko izdanje Beton kino. Glazbu zabilježenu na izdanju snimili su 2024. godine, tijekom umjetničke rezidencije na festivalu Ispod bine u Splitu te na koncertu održanom u sklopu NO Jazz festivala u Zagrebu. Sada je album dostupan u vinilnom obliku u izdanju Kopaton Recordsa, s vizualnim oblikovanjem Danijela Žeželja, stalnoga suradnika braće Sinkauz.

Foto: Vladimir Jevicki/GUGSB

Nakon koncerta u Slavonskom Brodu, koji je organizirala Galerija umjetnina grada Slavonskog Broda, iduća postaja bila je 11. studenoga zagrebačka Močvara i novo pojavljivanje na NO Jazz festivalu. Slijedi gostovanje 13. studenoga u The Rock Pubu u Rijeci, 14. studenoga u Koncertnoj dvorani Ive Tijardovića u Splitu te 15. studenoga u Klubu Kotač u sklopu pulskog koncertnog ciklusa Jazzbina. Turneja će završiti 17. studenoga u Galeriji Novo u Puli Mazurekovim multimedijalnim projektom Contents of your Heavenly Body.

Foto: Vladimir Jevicki/GUGSB

Gledajući u kojim će to prostorima i kontekstima glazbenici izvesti svoj album Beton kino, nemoguće je ne primijetiti višestruku heterogenost. Močvara je već četvrt stoljeća kultno susretište najrazličitijih oblika alternativne glazbene i ine kulture, dok je u posljednjih pet godina splitski Tijardović, kao dio obnovljenog Hrvatskog doma Split, donio ovome gradu toliko dugo čekani koncertni prostor namijenjen u najvećoj mjeri “klasičnijim” glazbenim i kazališnim programima.

NO Jazz festival i Jazzbina prošli su u svojim “životima” razne turbulencije, prevladali ih i nastavili posvećeno slijediti misiju promoviranja glazbe i glazbenika s domaće i međunarodne jazz i ne-samo-jazz scene. Riječki caffe bar/klub već svojim nazivom upućuje na žanr koji je zaštitni znak glazbene slike toga grada, a gostovanje Roja osa i Roba Mazureka najavljuju kao dio svoje “off scene”. Klub Kotač dio je Društvenog centra Rojc, a opisan je kao “prvi coworking umjetnički klaster u Puli” i “dio urbane Pule koji živi dvanaest mjeseci, ne samo ljeti”.

Foto: Vladimir Jevicki/GUGSB

I onda se u tu priču uvuku Kuća tambure i Slavonski Brod – prva kao interpretacijski centar posvećen tradicijskom instrumentu, najmlađi među svim spomenutim prostorima, a drugi kao grad u kojemu eksperimentalni ne-samo-jazz žanrovi nisu do sada imali platformu na kojoj su se mogli pojaviti.

Roj osa, Rob Mazurek i glazba u prvome planu

Braća Nenad i Alen Sinkauz nezaobilazni su protagonisti hrvatske eksperimentalne i improvizacijske glazbene scene te ugledni i traženi skladatelji kazališne i filmske glazbe za koje su primili niz nagrada. Upravo u večeri kada su svirali u Slavonskom Brodu, na svečanom otvorenju Zagreb Film Festivala prikazan je film DJ Ahmet redatelja Georgija M. Unkovskog, sa Sinkauzima kao potpisnicima autorske glazbe.

https://glazba.hr/citaj/recenzija/dj-ahmet-zff/

Trio Roj osa njihov je relativno noviji projekt u kojemu još svira njihov pulski kolega i glazbeni suputnik Marco Quarantotto. Unatrag nešto više od godinu dana ovo je druga njihova suradnja s Robom Mazurekom, u svjetskim razmjerima priznatim glazbenikom kojega i hrvatski suvremeni umjetnički krugovi dobro poznaju, budući da je više puta unatrag više godina dolazio u Hrvatsku.

Foto: Vladimir Jevicki/GUGSB

Je li potrebno istaknuti koliko je za Slavonski Brod važna činjenica da se ovaj koncert “dogodio”? Da, potrebno je. I da, važna je.

U otprilike sat i pol vremena trajanja koncertnog nastupa glazba je bila stalno u prvome planu, bez ijednoga trenutka praznog hoda, bez ijedne suvišne riječi koja bi remetila glazbeničku posvećenost. Svaka skladba predstavljala je mali svijet za sebe, no od tih malih svjetova glazbenici su gradili organski povezane cjeline povlačeći nîti iz jedne u drugu, u konačnici pretvarajući čitav koncertni nastup u sveobuhvatan kompozicijsko-izvedbeni čin.

O albumu Beton kino recenziju je napisao Antonio Pošćić na portalu The Quietus, ispravno detektirajući da sve što glazbenici stvaraju odiše “spontanom kreacijom i drugarstvom koji se mogu roditi samo iz kolektivne interakcije”. Na koncertnom nastupu u Slavonskom Brodu četvorica glazbenika pokazali su spektar mogućnosti koji se otvara izvedbom uživo u pogledu uloge pojedinca spram kolektiva te odnosa improvizacije i strukturiranosti.

Foto: Vladimir Jevicki/GUGSB

Improvizacija nikada nije sama sebi svrhom, nego je uvijek vođena jasnom početnom idejom. Kamo će improvizacija otići ovisi o suradljivosti onih koji u njoj sudjeluju, a budući da je ovdje riječ o vrsnim i iskusnim glazbenicima koji se odlično međusobno razumiju, improvizacija postaje poput glinenoga tkiva, mekoga i podatnoga za maštovito oblikovanje.

Sučeljavanje gitara u rukama Nenada i Alena Sinkauza, bubnjeva pod palicama i prstima Marca Quarantotta, trube i glasa Roba Mazureka, udaraljkaških ili drugih “pomagala” (poput gudala) kojih su se povremeno doticali u potrazi za bojom, te elektroničkog instrumentarija vođenog prvenstveno mlađim, a potom i starijim bratom Sinkauzom, kreiralo je pravo bogatstvo ideja i zvuka.

Foto: Vladimir Jevicki/GUGSB

Razni podžanrovski utjecaji isplivavali su iz glazbenoga tkiva, a “razgovori” među glazbenicima otkrili su da pažljivo slušaju jedan drugoga. Jedna od temeljnih vrijednosti njihova idejno-izvedbenog pristupa krije se u dinamici gradnje arhitekture svake pojedine skladbe, kao i koncerta u cjelini, bilo u zvukovnom, strukturnom, instrumentacijskom ili žanrovskom smislu.

Nakon naklona publici i dobivenoga srdačnog pljeska, večer su zaključili svojevrsnom baladom Bleeding concrete, jedinom skladbom na albumu koju samostalno potpisuje Alen Sinkauz. Pomalo začudan, ali sasvim primjeren zaključak zanimljivoga glazbenog putovanja kroz Beton kino u Kući tambure.

Foto: Vladimir Jevicki/GUGSB

Korak u nepovrat?

Čim je posljednji gitarski zvuk uronio u tišinu, a novi pljesak publike počeo ispunjavati dvoranu, Rob Mazurek krenuo je, sasvim prirodno i neposredno, kroz publiku, pružajući posjetiteljima ruku, zahvaljujući na dolasku, s pitanjem je li im se koncert svidio. Samo zbog ovoga trenutka vrijedilo je toga ponedjeljka biti u Kući tambure.

Ako su mali koraci ti koji mijenjaju sliku stvarnosti, za nadati se da je, u slučaju koncertnog gostovanja Roja osa i Roba Mazureka, učinjen korak u nepovrat.