22
svi
Izvještaj

Ružić Ružiću – sve je umjetnost ili umjetnost je sve

Ružić, Vedran Ružić

Foto: Mario Boić

share

Ne susrećemo ih često. Što, pak, ne znači da su rijetki. Međutim, oni istinski, posvećeni, uronjeni, ipak jesu – rijetki. Možda je pretenciozno govoriti o umjetnicima s vizijom, a ne upitati se, tko to može biti stvaratelj, a ne imati viziju? No, kada susretnemo osobnost koja zrači ljudskom jednostavnosti i pristupačnosti, a s druge strane opija intenzitetom unutarnjega stvaralačkog impulsa, tada koncept umjetnika s vizijom poprima neko novo značenje. Takav umjetnik je Vedran Ružić, jazz glazbenik, slikar i multimedijalni umjetnik, koji je u petak, 13. svibnja 2022. godine gostovao u Slavonskom Brodu kako bi otvorio svoju izložbu Simfonija betona i željeza.

Foto: Mario Boić

Izložba je postavljena u Galeriji Ružić u organizaciji Galerije umjetnina grada Slavonskog Broda te zahvaljujući autorici izložbe i ravnateljici galerije Romani Tekić, koja je više od godinu dana dogovarala s autorom ovaj izuzetan projekt. Zgodno se složilo da Ružić izlaže u Ružiću (po brodskom kiparu Branku Ružiću). Oni, doduše, nisu u rodbinskom srodstvu, ali se može reći da jesu u umjetničkom srodstvu jer dijele slične umjetničke vizije – Branko Ružić tvrdio je da „sve je skulptura“, a Vedran Ružić tu premisu proširuje na svoj sveukupan pristup stvaralaštvu i životu.

Izložba se odvija u suradnji Galerije umjetnina grada Slavonskog Broda i Gradskog muzeja Vukovar, tako da će nakon Slavonskog Broda, gdje će biti otvorena posjetiteljima do 2. lipnja, izložba otputovati u Vukovar.

Glazbeno obrazovanoj publici pojam Gesamtkunstwerk trebao bi odmah „zazvoniti“ uz ime opernoga vizionara Richarda Wagnera. Upravo je Wagner jedan od Ružićevih stvaralačkih izvora posljednjih godina, što se može iščitati iz popisa njegovih izložbenih projekata, kojima se u novije vrijeme pridružuje i Aleksandar Skrjabin. Ideju sveobuhvatnog umjetničkog djela Wagner je pronašao u operi (ili preciznije, glazbenoj drami – pojmovna konstrukcija koju susrećemo u više znakovitih trenutaka povijesti glazbe), a Skrjabin ju je tražio još šire, kroz prizmu svojih sinestezijskih ideja, ne stigavši ju realizirati u velebnom, nažalost nedovršenom, filozofsko-umjetničkom Misteriju.

Foto: Mario Boić

Pitanja granica među umjetnostima, trosmjernog odnosa čovjeka spram umjetnosti spram društva, pozicije stvaralaštva spram angažiranosti, uloge individualnosti – pitanja su koja Vedran Ružić postavlja i nastoji na njih dati odgovore svojim umjetničkim projektima. Na slavonskobrodskoj izložbi to je posve razvidno, makar je izložba zapravo skromnijega obujma.

Pitanja granica među umjetnostima, trosmjernog odnosa čovjeka spram umjetnosti spram društva, pozicije stvaralaštva spram angažiranosti, uloge individualnosti – pitanja su na koja Ružić nastoji dati odgovore

Simfonija betona i željeza u osam izložaka donosi presjek trenutnih autorovih preokupacija – spajanje glazbe i likovnosti, vještinu upotrebe raznovrsnih materijala, tehnika i tehnologija te angažirani odgovor na pojedina društvena (ujedno vrlo intimna) pitanja. Impresivna instalacija Okovani Prometej povezala je jednu od najpoznatijih starogrčkih tragedija iz pera Eshila, inovativnu Skrjabinovu „poemu vatre“ (Prometejeva simfonija) i autorovu reakciju na aktualni rat u Ukrajini.

U konkretnom smislu, Ružić kombinira 100 varenih samostojećih lanaca sa zvučnom reprodukcijom ulomaka Skrjabinove simfonije i videoradom koji prikazuje boje požara. Ružićev odgovor na rat je i 201 metar bodljikave žice koju je kukičanjem spleo u skulpturu Ratna čipka iz 2022. godine. Ta količina materijala, fizički trud i vrijeme koje umjetnik treba uložiti u ovakve radove simboli su svojevrsnoga perpetuiranog mučnoga stanja, ali i put izlaska iz njega.

Bodljikava žica našla je svoje mjesto i u radu Forbiden melody, u kojemu se pretočila u notno crtovlje na tamnoj podlozi. Rad je nastao 2020. godine i Ružićevo je promišljanje zatvorenosti kojoj smo svjedočili tijekom pandemije. Priručnik za armirani beton (2020.), paradoksalno „zatočen“ u tom betonu, Sunflower (2020.) koji je izradio od lijepljenja stotina opušaka na drvenu podlogu te recentni rad Asfaltni requiem (2022.) reakcije su pa i upozorenja iz vlastitog životnog iskustva Vedrana Ružića na negativne pojave u društvu, poput problema apartmanizacije, ugrožavanja okoliša te širenja građevinskog prostora nauštrb stanovništva i prirode.

Posebno valja istaknuti tri nova rada koja su nastala u sklopu ciklusa Crteži žalbi. Tri nova komada – crteža – Vedran Ružić načinio je upravo za izložbeni prostor Galerije Ružić, a postat će dio sveobuhvatnog autorova projekta 6 metara koji uključuje likovne radove, kratkometražni film i objavljeni album s autorskom glazbom. Utoliko je Galerija Ružić ovom prilikom postala svojevrsno mjesto likovne premijere.

Foto: Mario Boić

Likovna Simfonija već je sama po sebi pokazala suglasje koje taj pojam nosi u svom grčkom porijeklu (symphōnia). No, koncept ne bi bio potpun da Vedran Ružić nije, uz izložbu, pripremio i koncertni nastup svoga jazz trija. Ansambl inače varira sastavom ovisno o projektima, od trija do kvarteta s različitim instrumentalistima, pa i time da Vedran Ružić katkada preuzima ulogu bas-gitarista, katkada kontrabasista. Tako su se, ovoga puta, bas-gitaristu Ružiću u Ružiću pridružili Pavle Miljenović na gitari i Adriano Bernobić na bubnjevima. U akustičnom prostoru galerije, uz zvučno pojačanje, izveli su nekoliko skladbi u kojima su pokazali raznovrsnost jazz afiniteta.

Glazbeni odraz umjetničke osobnosti

Prva na koncertnom repertoaru bila je skladba Vječni student, šaljivo u trenutku upućena publici u kojoj je bilo najviše mladih (učenika brodske srednje glazbene škole). Istaknula se potom skladba Ti um ja koju je napisao za suprugu i sebe, posvećena zajedničkim putovanjima u kojima jako uživaju, kao i Night speaking s Ružićeva prvog istoimenog samostalnog albuma.

Foto: Mario Boić

U ovima i još nekoliko odsviranih skladbi isprepleli su se elementi bluesa, swinga, slobodnih improvizacija, katkada melankoličnih, katkada poletnih karaktera, no uvijek temeljeni na čvrstom polazištu, ideji koja plijeni svojom melodioznošću i/ili ritmičnošću, a zatim se slobodno transformira pod nanosima zvukovnih boja i oblika. Ružić slikar/kipar u tome ima velikoga utjecaja – ipak je slikarstvo njegova prva ljubav.

Prednost – iako bi to moglo biti i „prokletstvo“ – maloga ansambla jest bliskost i usredotočenost među njegovim članovima, intimnost koja može biti i vrlina i mana, a koja svoje lice otkriva „po putu“ svake izvođene skladbe. Vedran Ružić nedvojbeno zrači tom moći okupljanja oko zajedničke glazbene ideje, stvarajući osjećaj savršenog međusobnog razumijevanja koje svakom glazbeniku-kreatoru izvedbe dopušta samostalnost improvizacijskog izričaja, a ujedno i duboko poštivanje autorske „niti vodilje“. Povjerenje rezultira povjerenjem i to se može osjetiti u svakoj izvedbi Ružićeva trija.

Vedran Ružić nedvojbeno zrači moći okupljanja oko zajedničke glazbene ideje

Izložbeno-koncertni događaj Ružić Ružiću upriličen u Galeriji umjetnina grada Slavonskog Broda ne samo da je bio događaj mjeseca svibnja u ovome gradu, već sa sigurnošću možemo tvrditi da, kada bismo radili popis kulturnih događaja godine kojim obično završava svaka kalendarska godina, ovaj bi događaj bio pri samome vrhu.

Moglo bi Vas zanimati