(Sani)sint – prvi jugoslavenski modularni sintesajzer

Prošli ponedjeljak navečer, Radionin lab bio je krcat. U gužvi, s nekoliko glava koje su provirivale iza zida, svi pogledi bili su uprti u Hrvoja Nikšića i (Sani)sint – prvi jugoslavenski modularni sintesajzer.

Predavanje i prezentacija (Sani)sinta

(Sani)sint je analogni sintesajzer koji je 1979. izradio Saniboj Žugić, skladatelj i elektroničar. Posljednjih 20 godina na njemu svira i o njemu brine Hrvoje Nikšić, glazbeni producent i glazbenik. Predavanje i demonstracija instrumenta koje je Hrvoje održao dio su šireg projekta Sanisint u kvartu – analogni sintesajzeri na Trešnjevci (Muzej susjedstva Trešnjevka, Tehnički muzej Nikola Tesla i Radiona), koji istražuje i oživljava Sanibojevu glazbenu i izumiteljsku baštinu.

Foto: Radiona

Hrvoje je započeo s osnovama sinteze zvuka – objasnio je što je zvuk i kako nastaje te što je sintesajzer, a potom je teoriju ilustrirao na instrumentu. Predstavio je osnovne elemente modularne sinteze: oscilatore koji generiraju bogatstvo harmonika, filtere koji oblikuju boju zvuka te envelope koje kontroliraju njegovu dinamiku. Također je govorio o East Coast pristupu supstraktivnoj sintezi, razvijenom kroz radove Boba Mooga s ciljem rekreiranja klasičnih instrumenata, te o Wendy Carlos i njenom albumu Switched On Bach.

Pojasnio je povijest i tehnologiju operacijskih pojačala, ključnih elemenata analognih sintesajzera. Prvi jugoslavenski sintesajzer koristio je model 741, jedno od najpoznatijih operacijskih pojačala. Ova tehnologija ima korijene u analognim računalima 1940-ih i 1950-ih godina, koja su simulirala matematičke operacije iz prirode, poput simulatora letenja ili hidraulike, a neke njene primjene opstale su i danas.

Foto: Radiona

Operacijsko pojačalo, iako malo s osam nožica, ima ključnu karakteristiku – veliku ulaznu impedanciju, što omogućava minimalno ometanje signala. Prespajanjem feedbacka, ulaza i izlaza može obavljati različite matematičke funkcije: integriranje, deriviranje, zbrajanje i oduzimanje (u inverznom modu). Također, može i množiti, što se koristi u ring modulaciji za stvaranje raznovrsnih zvučnih efekata i modulacija u sintesajzerima.

Zatim je usmjerio pažnju na klavijaturu, objašnjavajući da struja ostaje konstantna bez obzira na opterećenje na žici. Na žici se nalazi otporna ljestvica, a na njezinim krajevima može se izmjeriti napon. Sistem „1 volt po oktavi” koristi se za kontrolu visine tona, što je standard kod proizvođača poput Mooga i Rolanda. S druge strane, japanski izumi, poput onih od Korga i Yamahe, koriste sistem „volt po hercu” za regulaciju frekvencije tona. Potenciometar za kalibraciju omogućava precizno podešavanje kako bi intonacija bila točna.

Nakon uvodnog dijela, Hrvoje je objasnio uvjete i proces nastanka (Sani)sinta.

„On nije otkrio toplu vodu”

(Sani)sint je zapravo Formant modularni sintesajzer. Saniboj je slijedio „kuharicu“ – seriju uputa koja se počela objavljivati u britanskom časopisu Elektor, poznatom po ozbiljnim projektima za napredne amatere i elektroničare. Prvi članak iz te serije izašao je u svibnju 1975. godine, a Saniboj, pretplaćen na časopis, odmah je krenuo s izradom.

Impresivno je da je u tako kratkom vremenu uspio stvoriti funkcionalan, dugotrajan sintesajzer, koji je preživio i izazovne uvjete kasnijih turneja. Saniboj nije gubio vrijeme, ugradivši sve sklopove prema uputama. Iako nije koristio originalne prednje ploče, izrađivao bi ih sam ili dijelove naručivao iz inozemstva.

Foto: Radiona

Vlasnici (Sani)sinta

(Sani)sint je od ranih devedesetih prošao kroz ruke kolekcionara i glazbenika, uključujući Damira Roginu i Slavka Nedića, a posljednjih godina nalazi se u Hrvojevu studiju Kramasonik. Njegov zvuk prepoznatljiv je u izvedbama bendova poput Šumovi protiv valova, Mangroove, Petrol, Šumski i drugih, ali i u filmovima poput Ne gledaj mi u pijat i Kratki izlet.

Četiri Formanta budućnosti

Hrvoje, zajedno s Roginom i Mrvom, radi na izgradnji četiri „Formanta budućnosti“. Trenutno u potrazi za dijelovima kopaju po različitim buvljacima, vojnim skladištima i šire, prikupljajući komponente iz razdoblja do 1980-ih godina. Kao dio istraživačkog eksperimenta sa zvukom, svaki od četiri instrumenta imat će ugrađene različite dijelove kako bi testirali utjecaj komponenti na zvuk. Jedan će koristiti Iskra otpore, drugi Avala, treći Allen Bradley, četvrti će imati isključivo Fairchild operacijska pojačala…

(Sani)sint danas

Već 2012. godine, u Sanibojevu domu pronađeni su arhivski materijali. Dio građe, osobito magnetofonske vrpce s autorskom glazbom, bio je oštećen zbog dugotrajne izloženosti vlazi, no dio je uspješno restauriran u studiju skladatelja i oblikovatelja zvuka Višeslava Laboša. Među snimkama se našao nikad objavljen ni izveden album Hamatri iz 1981/1982., koji je 2023. Sanibojeva kći Anamarija Žugić Borić odlučila rekonstruirati i izvesti s nekolicinom domaćih glazbenika i glazbenica, ostajući vjerni izvornim aranžmanima uz suptilna interpretativna proširenja.

Predavanje i izlaganje nastavak su projekta i svojevrsna uvertira u nadolazeću izložbu u Tehničkom muzeju u svibnju te prateće radionice i koncerte. Ti događaji dodatno istražuju spoj umjetnosti i tehnologije u kontekstu jugoslavenske eksperimentalne glazbe, uz prezentaciju ostatka Sanibojeve baštine i njegovih instrumenata: Wulritzer, melotron i (Sani)sint.

Kroz ovaj projekt, (Sani)sint postaje most između generacija – od pionira elektroničke glazbe do današnjih eksperimentatora, inovatora i glazbenih entuzijasta.