Božićne pjesme europskih zemalja
Božićna bajka u zagrebačkoj Laubi
Božić u glazbi
Svi vole malo slatke glazbe uoči božićnih blagdana, nekoliko pjesama iz tradicionalnih pjesmarica, češće u jednostavnim zborskim obradama nego u obličju zabavnog i mekog popa. S tim da se ponekad možda više žudi(lo) i za kanonskim djelima.
Naime, ne tako davno bio je običaj ne samo pred Uskrs pripremiti barem jednu od velikih Bachovih Muka – po Mateju, Ivanu ili Marku, Händelovog Mesiju, Dvořákov ili Pergolesijev Stabat Mater, jer se tada vjerovalo u dugoročnije ciljeve, bilo je za to dovoljno zainteresirane publike, a vjerojatno i više novca. Ovo jest nostalgija, ali ne i malodušje, već samo subjektivna procjena vremena, mode i navika koje danas podrazumijevaju bržu i protočniju zabavu, odnosno definiraju društvenu većinu i oblik gospodarstva o kojem je kultura odvijeka ovisila.
Sfumato u drugačijem ruhu
No, na sreću, ovogodišnja božićna ponuda pokazala se iznimnom, barem u smislu jednog nesumnjivo blistavog i bogatog koncerta, Božić u Europi, četvrtog iz prestižnog ciklusa Sfumato Zbora HRT-a, održanog u Laubi 20. prosinca 2022. godine. Prigodno raskošno bilo je (i) izvođačko tijelo sastavljeno od (po)novoosnovanog Dječjeg zbora HRT-a, Jazz orkestra HRT-a, gudača Simfonijskog orkestra HRT-a te vokalnih solista – Renate Sabljak, Roka Radovana, Ane Uršule Najev i Sabrine Hebiri.
Cjelinom je ravnao iskusni trombonist i dirigent Jazz orkestra HRT-a, Miron Hauser, dok je većinu nadahnutih aranžmana, podjednako prihvatljivih klasičnim i jazz glazbenicima, potpisao njemački trombonist i skladatelj, Reinhard Summerer (1971.), jedan od najsvestranijih glazbenika današnjice, posvećen pedagoškom radu na Umjetničkom sveučilištu u Grazu i Konzervatoriju Johann Joseph Fux, kao i postmodernizmu koji krasi njegovih preko 1400 dovršenih djela.
U eklektičnijem dijelu
Prema redu i očekivanjima najprije su nastupili najmlađi, njih 118 u dobi od 8 do 14 godina, opremljeni darom, znanjem, pjesmicama „Mehki snežek“ i „Zdrav kralj mladi“ i predvođeni zborovođama Vinkom Karmelićem i Ninom Cossetto i umjetničkim voditeljem, a ujedno i aranžerom, Tomislavom Fačinijem. Nevina, ali nipošto naivna vokalna ozračja bila su poduprta lagodnim instrumentalnim bojama suptilnih gudača SO HRT-a koji su, netom nakon dječjeg, u eklektičnijem dijelu nastupa ugostili kolege iz svoje matične kuće.
Publika je učas mogla biti zadivljena ljepotom i čudesnom atmosferom, odnosno golemom potvrdom kreativnog rada toliko talentiranih glazbenika, ponajprije iz Jazz orkestra HRT-a, koji su (kako se činilo) jedva zagrebali površinu novodostupnog božićnog repertoara. Prvi u nizu bio je standard „Jingle Bells“ Jamesa Lorda Pierponta, prožet živopisnim sinkopirajućim elementima, a još uvijek povezanim s mitskim božićnim značajkama ili lirskim evokacijama na jureće saonice, zvončiće, Djeda Mraza i debelu vreću poklona.
Američki početak netom je bio oplemenjen ukrajinskom pjesmicom „Shchedryk“ Mykole Leontoviča, minijaturom posve osobito definiranom uz pomoć aranžmana, sola i prozračnih ljestvica tankoćutnog klavirista Jazz orkestra Josepha Kaplowitza. Estoniju su, pjesmom „Tiliseb, tiliseb aisakell“ Leonarda Virkhausa, predstavila čak trojica pjevača, Josip Čajko, Tomislav Meštrić i Vjekoslav Hudeček, i to u up-tempo zamahu s brzim preciznim i dugim puhačkim linijama, protegnutim sve do ženskog solističkog vokalnog trija, Monike Cerovčec, Gorane Biondić Ruško i Natalije Kralj, koje su, pak, otpjevale dirljivu švedsku popijevku „Jul, Jul, strålande Jul“, u pomalo arhaičnom, srednjovjekovnom, čak i mističnom tonskom ruhu.
Mistika je bila povezana i uz ritam sekciju, s oblim i točnim (kontra)basom Saše Borovca, te uz iznimno uspješne gudače i pjevače HRT-a koji su se u svim zamkama gorućeg swinga snalazili suvislo i opušteno, neovisno o tome koliko su ih zvukom izazivali trubači i trombonisti, ali i galantno podupirali flautisti i klarinetisti iz jazz ansambla.
Nadvisio sve svoje kolege
Još jedna poletna obrada, ovoga puta tradicionalne katalonske pjesmice „Fum, fum, fum“, prethodila je središnjici večeri, austrijskoj uspješnici „Stille Nacht“ Franza Xavera Grubera i Josepha Mohra, u kojoj su solisti Monika Cerovčec, Martina Borse, Josip Čajko i Vjekoslav Hudeček bili prepušteni izvornom tumačenju, dakako, u međuigri s rijetko razigranim orkestrom koji je umjesto rasapa izrijekom (po)nudio veselje i red. Hit do hita, u nizu se prepoznala i veličanstveno napisana, lako pamtljiva francuska melodija „Les anges dans nos campagnes“, umjereno stilizirana poput sljedeće profinjeno himnične njemačke „O Tannenbaum“ u kojoj se zbor, u višeglasju, posebno istaknuo.
Jedina solistica s dvije pjesme bila je Renata Sabljak, možda zbog svoje iznimne jezične prilagodljivosti – jer je pjevala portugalsku „Roxozinho estis deitado“ i dansku „Velkommen igen, Guds engle små“ – a možda i ne. U svakom slučaju, njezinu je pojavnost publika nagradila gotovo kao i onu tenora Roka Radovana koji je vokalno nadvisio sve svoje kolege vjerno tumačeći tipičnu rumunjsku skladbu „Florine dalbe“ Timoteija Popovicija.
Konac djela doslovno su ukrasile preostale solistice, Najev i Hebiri, s atraktivnim, ali i predvidljivim brojevima ritmički prezentnog, španjolskog uglazbljenja „Tan tan de Reyes Magos“, osvijetljenog brojnim puhačkim solima, i domaćeg klasika „Djetešce nam se rodilo“. Međutim, u prvom redu instrumentalno i zborsko izvođačko savršenstvo te angažirano, sugestivno i točno dirigiranje Mirona Hausera publika je htjela doživjeti još u jednoj pridodanoj skladbi, to jest u obradi skladbe „Narodi nam se“, koja je najzad okončala zbilja iznenađujuću ovogodišnju priredbu.
Naravno, nadam(o) se prvu u nizu, jer ovakva glazba – bujnog zvuka, pametno preoblikovana, bez pretvaranja i zadrške – mogla bi i ubuduće samo ukazivati na svjetlo, ljubav, znanje, mir i sve ostalo povezano s (is)prav(n)om božićnom bajkom.