Tamburaški orkestar HRT-a i mladi glazbeni gosti: Raskoš mladih talenata i neslućene umjetničke mogućnosti tambure
Nedjeljna večer u metropoli, u gradu vrućina natprosječna za ovo doba godine, energija na nuli, iscrpilo ju je traganje za omiljenom sadnicom u posljednjim satima hortikularnog sajma Floraart na Bundeku.
Ali preko Save u zgradi naše nacionalne radiotelevizije u Studiju Bajsić krije se novi energijski booster, možda na mjestu i uz glazbu od kojih to nismo navikli očekivati. Zrak je bridio od entuzijazma i novog poleta (podgrijanog TV reflektorima u toplim tonovima) iščekivanja spoja mladosti i tradicije, novih i starih vrijednosti na razmjeni generacija u redovima našeg vrhunskog tamburaštva.
Na programu je bio posljednji koncert posljednje sezone sada već legendarnog šef-dirigenta Tamburaškog orkestra HRT-a, Siniše Leopolda, koji je na tom radnom mjestu proveo čak 38 (!) iznimno plodnih godina (prije toga je osam godina, nakon mature, svirao u tom orkestru, što će reći da je u tom ansamblu proveo nevjerojatnih 46 ljeta). U tom su se razdoblju promijenili svjetovi, politička uređenja, tranzicije, a on je potaknuo i dirigirao nekoliko tisuća novih skladbi i aranžmana za taj sastav (samo 1000 je iz njegova opusa), zbog čega uživa veliki ugled općenito u društvu (ne samo Hrvatskom društvu skladatelja, gdje je član Skupštine predstavnika).
foto: Jasenko Rasol/HRT
Od 1. travnja je u mirovini i sezonu je dovršio u svojstvu vanjskog suradnika, ali na njegovu licu ne vidimo grč niti u njegovu oku suzu. Zakoračio je u zasluženu mirovinu mirne duše s uvijek zaraznim osmijehom jer se dobro pobrinuo za budućnost orkestra: njegov će temelj ubuduće činiti neki od prvih diplomanata studija tambure na Muzičkoj akademiji u Zagrebu koji je pokrenuo i čiji je nositelj uz kolegu tamburaša i skladatelja, inače diplomiranog klarinetista, Veljka Valentina Škorvage.
Stoga je cijeli koncert, kako je to činio već nekoliko proteklih sezona, posvetio mladim, nagrađivanim glazbenicima koji su bilo kao solisti, bilo u ansamblu ili u samom Tamburaškom orkestru HRT-a odmjerili snage sa svojim starijim i iskusnijim kolegama. Njegovo bi radno mjesto od jeseni trebao preuzeti netko od dosadašnjih glazbenika u orkestru, s afinitetom i umijećem dirigiranja, a tko bi to bio, iz odjela Glazba HRT-a u trenutku pisanja ovoga teksta nisu nam željeli otkriti. Vrijeme će pokazati, tkogod bio zasigurno će okrenuti novu stranicu u povijesti, ali i nastaviti one potvrđene vrijednosti ovoga povijesnog ansambla koji kontinuirano djeluje od 1941. i prošle je godine u polupandemijskom izdanju proslavio okruglu 80. obljetnicu.
foto: Jasenko Rasol/HRT
Možda je općeniti stav javnosti da na koncerte U ozračju tambure odlaze bakice ljubiteljice starogradskih pjesama, ali svaki slučajni prolaznik bi se iznenadio zainteresiranom mladošću u gledalištu koja je logično parirala onoj mladosti s druge strane „rampe”. Tambura kao glazbalo koje je sada na akademskoj razini u Hrvatskoj izjednačeno s primjerice violinom i klavirom (studira se kao zasebni predmet pet godina), još uvijek traži potvrdu svoje „klasičnosti” u repertoaru.
Znao je to maestro Leopold kad je slagao program sastavljen od domaćih i stranih klasičara raznih epoha i stilskih opredjeljenja. Uvod u program bilo je Kolo iz operete Barun Trenk Srećka Albinija, koju je svojedobno na Leopoldovu molbu za taj sastav maestralno obradio velikan skladateljskog pera Igor Kuljerić. U nastavku su predstavljene nove obrade koje je posebno za svoje studente i ovu prigodu ostvario spomenuti profesor tambure na Muzičkoj akademiji u Zagrebu, Veljko Valentin Škorvaga. Cilj je bio dokazati da glazbala iz vrste tambure (brač, bisernica, čelo i berda) mogu zvučati izražajno, bogato zvukovnim promjenama i prilagodljivo svim tonskim slogovima i nizovima.
„Uvijek nastojimo pomiriti onaj dio skladbi s kojima možemo paradirati i onaj dio koji je bitan za cijeli program studija koji studenti trebaju završiti”, otkrio je Škorvaga svoj izbor naslova. Led je probio dobro raspoloženi Roberto Hren (2. godina), povevši nas na bisernici uz romantičarske Paganinijeve bravure na Karneval u Veneciji. Solistima je prepušteno da prema osjećaju stoje ili sjede dok sviraju, što su sami birali, i što nije bitno utjecalo na konačan interpretativni rezultat. Uglavnom su se u solističkim točkama izmjenjivale bisernica i brač, kako bi u spektru alikvota zahvatili što šire i dinamičnije promjene.
foto: Jasenko Rasol/HRT
Jurica Tuđan (3. god) na braču pokazao je kako se jednako dobro slažu tambure i barok, čija je odlika motorika tako svojstvena trzalačkim instrumentima, otkrivši dodatne ukrase sasvim u stilu majstora kakav je bio Joseph-Hector Fiocco koji je svoj Allegro namijenio gudačima. Fran Brleković (2. god) na bisernici megapopularni Bumbarov let Rimski-Korsakova nije mogao izvesti mirno sjedeći te je zauzeo onaj stajaći, prilično rockerski stav, čemu je „kumovala” i duga kosa te je izmamio iz publike i prve ovacije.
Niz bravura prekinuo je Martin Durbek (3. god) uz lirske Paganinijeve Moses Varijacije (na temu iz Rossinijeve opere Mojsije u Egiptu), dokazavši da se trzanjem mogu ispuniti dugi tonovi koje je skladatelj namijenio violončelu. Niz solističkih nastupa dovršio je ne slučajno Danijel Tomašević (3. god) na bisernici, također se odlučivši na stajanje i doista vrhunsku izvedbu plesnog stavka Calabrese Antonija Bazzinija namijenjenim violinskim virtuozima.
foto: Jasenko Rasol/HRT
Cilj nije stvarati samo soliste, već i dobre komorne glazbenike, koji će jednoga dana moći uspješno položiti audiciju za Taburaški orkestar HRT-a. Stoga je ostatak programa donio muziciranje u ansamblima, dvije točke za kvintete, jednu praizvedbu za klavir i orkestar te pet primjeraka redovnog repertoara ovoga ansambla koji je izveden u jedinstvenom tijelu zajedno s Tamburaškim ansamblom Muzičke akademije u Zagrebu.
Bili su to sada već spomenuti solisti u novim kombinacijama uz svoje kolege. Škorvaga je svoje umijeće aranžiranja poznatih skladbi za tambure dodatno potvrdio svojom vrlo uspješnom inačicom klavirske skladbe Original Ragtime Scotta Joplina za četvoricu (stajaćih!) tamburaša, na što se nadovezao svojim aranžmanom maestro Leopold namijenivši Adagio Gustava Biciata Gianellija kvintetu, istom sastavu za koji je napisao svoj efektni scherzo Za 5.
Niz originalnih skladbi za tambure naših suvremenih skladatelja i poznanika otvorila je Sanja Drakulić, skladateljica od koje je posebno za ovu prigodu naručeno novo djelo. Riječ je o vrlo zanimljivom tretmanu trzalačkih glazbala u kombinacijom s klavirom (studentica 3. godine klavira Hana Novoselec) koji ima prateću, nikako ne i solističku ulogu u njezinom djelu Rosalia. Možda indirektno posveta našem florističkom sajmu s početka teksta, ali doslovno ipak referenca na festival ruža koji je pod tim imenom postojao u antičko doba.
foto: Jasenko Rasol/HRT
Skladateljica kao da plete ružine motive u vezu, vrlo skladno spaja različite vrste zvukovnosti i dobro balansira trzalice i tipke. Već je uhodana u zvuk tambura jer za njih piše godinama, a i sama je svojedobno kao profesorica organizirala studij tambure na Umjetničkoj akademiji u Osijeku, iskreno se klanja umijeću tamburaša pod vodstvom maestra Leopolda i neslućenim mogućnostima zvuka i izražaja tambura.
Završni blok programa sa združenim snagama akademaca i profesionalaca, osim Menueta Ludwiga van Beethovena (obradio Zlatko Sokić Ziga), pokazao je stvaralaštvo i drugih hrvatskih autora za tambure. Prije svega je u tamburaškom mediju bilo zanimljivo čuti skladateljski rukopis Frane Đurovića, njegovo Ribanje i žensko prigovaranje iz 2020. za Tamburaški orkestar HRT-a koji je tu uspješnicu nekoliko puta izveo.
Riječ je o duhovitoj skladbi, efektnoj za izvođenje, o kojoj sam skladatelj kaže da je naslov igra riječi, iskrivljeni naslov djela Petra Hektorovića iz 16. stoljeća i nema nikakve namjere provociranja ženskog roda niti išta tome slično.
foto: Jasenko Rasol/HRT
„Osim sad već za mene karakterističnih naslova skladbi koji su citati stihova iz pop pjesama*, napisao sam i nekoliko skladbi u kojima je naslov igra riječi, humoristični iskrivljeni naslovi poznatih djela (npr. Kvartet za kraj radnog vremena, za kvartet saksofona; Nepatetična sonata, za klavir; Ima neka tercna veza, za klavir i 5 tambura)”, riječi su ovog dinamičnog, maštovitog skladatelja koji iskreno voli pisati za „naše tamburaše”, kako kaže, „vrlo su entuzijastični, potrude se oko izvedbe i sviraju mi djela kad god imaju priliku, što ćeš više!”
Upoznali smo i novog skladatelja, Darka Žuka, inače pijanista i predavača obligatnog klavira na Muzičkoj akademiji u Zagrebu, koji je za tambure parafrazirao 1. Gnossienne Erika Satiea (skladba Gnosijaza), da bi se za kraj iskazao najbolji adut ove nove tamburaške klase, Jasmin Ramić (5. god) na bisernici u virtuoznom „štiklecu” Razigrani primaš Siniše Leopolda. Večer je zaključio tradicionalni Slavonski drmeš u obradi člana Tamburaškog orkestra HRT-a, svirača berde Pere Ištvančića.
„Uživali smo u virtuoznosti, tehnici, u tamburaškom umijeću koje su nam prikazali ovi mladi, divni, sjajni tamburaši. Posebno bih zahvalio mentorima, dragim profesorima Veljku Valentinu Škorvagi i Filipu Faku te Sanji Drakulić koja nam je podarila novu skladbu, što je i garancija za budućnost da je tambura zaista kročila čvrstim korakom u vode umjetničke glazbe“, zaključio je maestro Leopold u razgovoru sa šarmantnom voditeljicom programa Majom Ciglenečki koja je cijeloj večeri dala dodatni atraktivni vizual. Koncert se snimao za buduće televizijsko i radijsko emitiranje, tako da će naši uspješni tamburaši dobiti prigodu za nove poklonike.
