kantautorski duh Norveške
Uron u hipnotičke emotivne krajolike Siverta Høyema
Sinoć smo u zagrebačkoj Močvari imali izuzetnu privilegiju prisustvovati sjajnom nastupu Siverta Høyema, jednog od najupečatljivijih europskih kantautora, inače iz Norveške, kojemu je ovo bio prvi nastup u Hrvatskoj i to u sklopu turneje Solo Accoustic Tour.
Pogledajte ovu objavu na Instagramu.
Na koncertu je predstavio novi album Dancing Headlights, ali izveo je i presjek svog opusa, što iz solo karijere, što iz perioda Madrugade, kultnog benda koji je osnovao 1993. godine.
Prva pjesma ”Blown Away”, s albuma Long Slow Distance, odmah nas je uronila u omamljujuću zvučnu kupku, tijekom koje nas je Høyemov duboki, markantni bariton vodio kroz evokativne, poetske narative o temama kao što su čežnja, ljubav, gubitak, nada i egzistencijalna refleksija. Høyemovi su tekstovi introspektivni i emotivni, a često koristi prirodne elemente poput mora, planina i mjeseca kao metafore ljudskih osjećaja.
Uslijedile su ”Ride On Sisters”, ”Dancing Headlines” – naslovna pjesma novog albuma, te ”Sleepwalking Man” s albuma Lioness, jedna od njegovih trademark pjesama. Høyem je između pjesama intenzivno komunicirao s publikom i podijelio neke refleksije o svom radu, npr. rekao je kako su njegove pjesme 50 % Boba Dylana i 50 % Leonarda Cohena te 100 % njega samog. Naravno, nije riječ o nekoj direktnoj sličnosti stilova već više o snažnom pripovijedanju, minimalističkim aranžmanima i stvaranju atmosfere, kao i sirovoj, refleksivnoj ljepoti, koju dijeli sa spomenutim velikanima.
Riječ je o snažnom pripovijedanju, minimalističkim aranžmanima i stvaranju atmosfere, kao i sirovoj, refleksivnoj ljepoti
Na red je zatim došao period Madrugade, za koji je rekao kako mu budi topla sjećanja i podijelio jednu intimnu priču iz svoje mladosti te izveo kultnu ”Majesty”, za koju je ispričao kako mu je „došla“ jedno jutro dok je spavao s gitarom.
Uslijedile su ”Two Green Feathers” – s lanjskog albuma On an Island, snimljenog u povijesnoj kapelici Zoar u Nyksundu – te ”Aim for the Heart”, koju je napisao nadahnut jednim citatom Cormaca McCarthyja („Tuga je sastavni dio života – život bez tuge nije nikakav život. No, žaljenje je poput zatvora. To je dio vas koji duboko cijenite, a koji zauvijek ostaje na raskrižju koje više ne možete ni pronaći, ni zaboraviti.”).
Høyemovi tekstovi često vješto balansiraju između tame i svjetla: brojne su pjesme prožete tugom i melankolijom, no ta sjeta nosi u sebi i suptilnu ljepotu. Sve to dolazi još jače do izražaja u ovom „ogoljelom“ glazbenom izdanju – oslobođena složenih instrumentalnih slojeva, minimalistička akustična izvedba, samo glas i gitara, potencirala je sjetnu i refleksivnu atmosferu.
Do kraja službenog dijela koncerta čuli smo još nekoliko skladbi uključujući ”Hollow” i ”What’s on Your Mind” – pri čemu je zaboravio početak potonje pjesme pa mu je publika pomogla da se prisjeti! Naime, kako je sam spomenuo, brojne ove pjesme inače ne izvodi uživo jer za njih nema prostora kad svira uz pratnju benda pa se upravo zato odlučio za ovu solo turneju, kako bi dao više prostora svom intimističkom repertoaru.
Pogledajte ovu objavu na Instagramu.
Inače, od samog je početka uspostavljena snažna veza s publikom koja je toplo reagirala na Høyema pa smo definitivno očekivali bis, ali ipak ne peterostruki! Doista sjajan završetak izuzetne glazbene večeri: pet vrhunskih komada uključujući ”Strange Color Blue”, ”When Your True Love Is Gone” (za koju je istaknuo utjecaj Leonarda Cohena) i ”Moon Landing” – redom bezvremenski, snažni komadi koji publiku prenose u dramatične sjeverne krajolike, koji odišu samoćom i melankolijom, ali istodobno primordijalnom ljepotom.
Od samog je početka uspostavljena snažna veza s publikom koja je toplo reagirala na Høyema pa smo definitivno očekivali bis, ali ipak ne peterostruki
Bilo je to fascinantno glazbeno putovanje, velikodušnog trajanja od gotovo dva sata, introspektivna potraga za značenjem, smještena u prostrane, surove sjeverne krajolike, ali i u one unutarnje, emotivne pejzaže, oslonjena isključivo na snagu glasa i jednostavnost gitare.
