Tragom skladbi za vrsne klarinetiste

Ciklus Splitski krug u Hrvatskom domu Split ove sezone otvoren je 13. listopada koncertom na kojem je klarinet Ivane Bandalo Benzon tkao komornu glazbenu priču s klavirom pod prstima Giacoma Ferrarija i vibrafonom pod palicama Marina Repanića.

Foto: Maja Prgomet/Hrvatski dom Split

Prva klarinetistica Orkestra HNK Split, Ivana Bandalo Benzon, u program je utkala forte vlastitog glazbenog identiteta. Koncert je otvorila kratka improvizacija klarinetistice i vibrafonista, koja je stvorila ambijent za glazbeni tijek prelivši se u izvedbu kratke skladbe australskog skladatelja Gerarda Brophyja We Bop, izvorno namijenjena saksofonu i vibrafonu. Ritmičnom igrom instrumenata temeljenom na figurama bebop jazza, uz poletni tempo i upečatljive riffove, publika je povedena na putovanje kroz povijest do sadašnjosti djelima koja su skladatelji pisali imajući na umu određenog klarinetista.

Foto: Maja Prgomet/Hrvatski dom Split

Carl Maria von Weber Concertino za klarinet, op. 26 tako je posvetio vrsnom klarinetistu svog vremena, Heinrichu Bärmannu, koji se prometnuo u jednu od najpopularnijih skladbi klarinetističkog repertoara. Prvo je to djelo od njih šest koje je Weber skladao za Bärmanna, čija je praizvedba održana 1811. pred prvim kraljem Bavarske, Maksimiljanom I. Josipom. Jednostavačna skladba u obliku teme s varijacijama odiše melodijskim linijama srodnim vokalnom stilu koje je Weber izbrusio u operama uz široke i zahtjevne, ali nepretenciozne virtuozne pasaže, u kojima je Bandalo Benzon demonstrirala tehničke izvođačke adute.

Foto: Maja Prgomet/Hrvatski dom Split

Giacomo Ferrari bio je sugestivan partner u izvedbi i dostojna zamjena za orkestar, a u klavirskoj dionici naročito se istaknuo u sljedećoj skladbi s programa, Prémiere rhapsodie Claudea Debussyja. Uz sanjarsku, meku i paučastu klavirsku dionicu suptilnih dinamika i zamagljene harmonije, klarinet postaje protagonist epizoda raznovrsnih ugođaja. Sto godina dijeli nastanak Weberove i Debussyjeve skladbe za klarinet, ali inicijalna ideja je ista – obogaćenje klarinetističkog repertoara s intencijom komponiranja za određenog interpreta.

Debussy je Prvu rapsodiju za klarinet posvetio klarinetistu Prosperu Mimartu, profesoru na Pariškom konzervatoriju i solistu Opéra Comique te Société des concerts du Conservatoire, namijenivši je partnerstvu s glasovirom da bi naknadno načinio i orkestraciju. U programu ponovno skačemo u lenti vremena za stoljeće i dolazimo do praizvedbe skladbe U oblaku Denija Pjanića. Ovaj diplomirani glazbeni pedagog i saksofonist iz klase Gordana Tudora, nekadašnji kolega Bandalo Benzon s UMAS-a s kojim se zarazila suvremenom glazbom djelujući u studentskom, a danas profesionalnom ansamblu S/UMAS, skladao je U oblaku imajući na umu Bandalo Benzon i Repanića.

Foto: Maja Prgomet/Hrvatski dom Split

Suvremena glazba možda je najviše prožela profesionalni identitet Ivane Bandalo Benzon, koja je kao bas-klarinetistica ansambla za suvremenu glazbu S/UMAS praizvela velik broj skladbi suvremenih autora, a u solističkom angažmanu nametnula se, između ostalog, kao prvi izvođač skladbi RigVeda za bas-klarinet i elektroniku Ivana Božičevića, Zatvorena vrata za solo klarinet Denija Pjanića te I Wanna Blue za solo bas-klarinet njenog profesora s UMAS-a Željka Milića. Posvećena je i vodstvu radionica suvremene glazbe za djecu te je autorica glazbe za ples na nekoliko predstava.

Može se reći i inovativna pokretačica glazbene scene u različitim oblicima, među kojima se ističu i dva izdanja Split Klarinet Festivala s ciljem promocije hrvatskih autora i izvođača. Izgleda da je krenula u jačanje solističkog izraza pri kojem bira kvalitetne i svježe suradnike na glazbenoj sceni. Giacomo Ferrari pijanist je s diplomom milanskog Konzervatorija Giuseppe Verdi, koji u grad pod Marjanom dolazi kao splitski zet, a trenutačno je zaposlen kao korepetitor na UMAS-u. Marino Repanić domaće je lice glazbene scene, koji se nakon magisterija udaraljki u klasi Davora Marausa na Muzičkoj akademiji Univerziteta u Sarajevu vraća u Split i kao profesor djeluje u svojoj nekadašnjoj obrazovnoj ustanovi, Glazbenoj školi Josipa Hatzea.

Još ovog ljeta publika je imala priliku poslušati duo Bandalo Benzon i Repanića u sklopu festivala Ljetne čari klasične glazbe, a izgleda da od njih možemo očekivati još mnogo zanimljivih suradnji.

Foto: Maja Prgomet/Hrvatski dom Split

U oblaku Denija Pjanića započinje tonskim slikanjem – povlačenjem gudala sa strane pločica vibrafona, koje klarinet prati dugo izdržanim tonovima stvarajući eteričnu atmosferu. Intencija je skladatelja oslikati pregršt malih oblačića u nastajanju. „Drugi dio“, prema opisu skladatelja, „prikazuje spajanje oblačića u jedan veliki, dok atipične ritamske figure stvaraju osjećaj kretanja oblačića vođenih vjetrom“. Pjanić se i u središnjem dijelu skladbe koristi suvremenim tehnikama za proizvodnju tona pa u dionici vibrafona glazba nastaje i udarcima po cijevima te stražnjim dijelom palice.

Foto: Maja Prgomet/Hrvatski dom Split

U trećem dijelu, Furioso, oblak postaje gust, težak, pun naboja, a pojavljuju se munje i gromovi. Vibrafon stvara motoričku podlogu hipnotizirajućih šesnaestinki koje akcentiraju male sekunde uz melodijsku liniju klarineta isprekidanu pauzama. Munjevitim glissandom, poput proloma oblaka, dolazi do smiraja. „Ostaje samo vjetar uz misao da nakon svake oluje dolazi sunce“, kako je napisao skladatelj kojem je album suvremene glazbe za saksofon Post Nubila Phoebus njegovog nekadašnjeg profesora Gordana Tudora možda bio inspiracija.

U kontekstu programnog skladanja djelo vjerno dočarava zamišljeni „život“ oblaka. Obiluje suvremenim tehnikama proizvodnje zvuka u deskriptivne svrhe, koje su najuspješnije objedinjene u prvom i trećem dijelu.

Foto: Maja Prgomet/Hrvatski dom Split

Posljednju skladbu s programa, Koncert za klarinet, Aaron Copland napisao je na narudžbu kralja swinga i vrhunskog jazz klarinetista Bennyja Goodmana. Jednim od najpopularnijih koncerata u klarinetističkoj literaturi, koji obiluje elementima jazza, Bandalo Benzon kao da je zaokružila izlaganje svestranog glazbenog identiteta te efektnim glissandom u kodi privela kraju koncertnu večer. Na dugotrajni pljesak publike uzvratila je dodatkom u vidu minijature s jedne od plesnih predstava na kojoj je sudjelovala.

Ciklus posvećen lokalnim izvođačima naročito je važan u kontekstu grada koji je nakon desetljeća izostanka koncertne dvorane 2019. godine otvorio vrata Hrvatskog doma Split i udahnuo novi koncertni život. Preduvjet za razvoj i kvalitetnu scenu isprepletenost je izvođača, prostora i publike uz organizacijsku i produkcijsku podršku, koju pruža tim splitske koncertne dvorane obnavljajući te u kontinuitetu izgrađujući komorni glazbeni identitet grada.

Foto: Maja Prgomet/Hrvatski dom Split

Nažalost, potrebno je vrijeme da se uhodaju svi segmenti pa je uz svestran bazen lokalnih umjetnika potrebno poraditi na interesu publike. Dok zvučna imena glazbene scene s naglaskom na inozemne goste znaju dupkom puniti Koncertnu dvoranu Ive Tijardovića, koncerti ciklusa Splitskog kruga ponekad se održavaju pred nekoliko redova slušatelja. Bio je to, nažalost, slučaj i s ovim koncertom, koji je svakako zaslužio veću pažnju i interes.

Foto: Maja Prgomet/Hrvatski dom Split