Svevremenost nostalgije i dobre glazbe

TBF i Jazz orkestar HRT-a pripremili spektakl! TBF osvojio Lisinski! TBF u rasprodanom Lisinskom, hoće li biti još termina?
Mogao bi i tako započeti osvrt na jučerašnji koncert u eho komorici vječno senzacionalnalističke scene i medija, ali ipak neće.

Foto: Tomislav Jagar/KDVL

Čudni su putovi jazza. Neki su prije pola stoljeća preko scat sola vodili u hip-hop, dok je danas jazz glazba česti predmet spora znalaca, ljubitelja, „zaštitnika“ nekoga zvuka ili pak pobornika razvoja i izleta u druga glazbena područja. Jazz orkestar HRT-a pokazao se kroz godine kao pouzdan partner različitim glazbeničkim snagama, a poseban uspjeh kod šire publike ostvaruje suradnjama s akterima ovdašnje hip-hop scene koji imaju određeni staž i široku popularnost.

Evergreen TBF

Recentnom trendu dupliciranja rasprodanih koncerata odolio je, srećom, TBF.
U suradnji s JO HRT-a počastio je publiku u KD Vatroslava Lisinskog koncertom koji su činile obrade nekih od najpopularnijih pjesama iz njihove diskografije koja seže u devedesete, ali uspijeva ostati svježa i publici očito draga. Nedavni obljetnički (20 godina od objave albuma Maxon Universal) koncert TBF-a u Tvornici, osim publikom, bujao je i nekom vrstom izvođačke potentnosti koja je tražila više volumena, drukčiju auru koncerta primarno u smislu prostora.

Foto: Tomislav Jagar/KDVL

Ta vječita tema, zagrebački koncertni prostori. Kako to u zadnje vrijeme biva, dobar dio koncerata koji trebaju i traže više, završavaju u velikoj dvorani KDVL. Istini za volju, neki od njih nemaju što ondje tražiti (ni dobiti), dok drugima sjajno „legne“ akustika, odmak publike i svekupna „patina“ koju Lisinski dodaje na programe koje ugosti. Ovaj koncert ne pripada nijednoj od tih dviju kategorija nego na sasvim drukčiji način potvrđuje da je bila dobra ideja 35 godina od osnutka sastava probrani i ranije prokušani repertoar, zaodjenut u ruho big banda, predstaviti u najvećoj koncertnoj dvorani u Hrvatskoj.

Još 2021. godine nastala je ova suradnja, isprva za Sunčanu stranu Prisavlja, ali kako je ona bila kišna, koncert su održali u Bajsiću. Jedanaest pjesama i dodatak, odabrani po ključu popularnosti i prikladnosti za aranžman te vrste, predstavljeno je zatim pulskoj publici 2024. godine te publici Splitskog festivala, gdje su imali spremna dva dodatka za publiku, a tako je bilo i ove večeri u Lisinskom. Uz šefa-dirigenta JO HRT-a, Mirona Hausera, uspješnice TBF-a tada su aranžirali i za ovaj sastav priredili Bruna Matić, Darko Sedak-Benčić, Hrvoje Kralj te Hrvoje Štefanić.

Foto: Tomislav Jagar/KDVL

U ruhu big banda

Kao kod obrada za druge vrste ansambala, postoje uhodani načini i pristupi „prevođenja“ neke glazbe u orkestralni zvuk. To može biti doslovno preslikavanje sloga i glazbenog materijala uz korištenje prokušanih i uhu poznatih obrazaca orkestracije za određeni sastav, u ovom slučaju big band, ili obrade mogu nastati na način da aranžer uranja u strukturu te oslanja na smisao i ideje u pozadini pojedine pjesme, njihov imanentni (pri)zvuk, pri čemu aranžmanom pojačava upravo jake strane neke pjesme i atmosferu te obogaćuje zvuk – ili ga pak minimizira ako pjesma to traži, usmjeravajući slušatelje na važne, a možda manje čujne glazbene slojeve i dionice neke kompozicije.

Foto: Tomislav Jagar/KDVL

U redovima Jazz orkestra HRT-a nalaze se obrađivači i skladatelji različitih pristupa, afiniteta i praksi, ali svakako i oni koji ne odabiru najlakši put, iznenađujući ponekad slušatelje svojim rješenjima, ali svakako ih ne ostavljajući ravnodušnima.

Neskromno bismo mogli zaželjeti da su se za ovu priliku neki od njih okušali s b side miljenicama ili dijelom repertoara koji su TBF-ovci izveli nedavno u Tvornici, čime bi zasigurno obradovali raspoloženu publiku u Lisinskom, a repertoarnoj listi dodali još neke naslove koji zaslužuju produljeni život i u tom obliku. Buba u uho za kakav dvostruki LP live s JO HRT.

Foto: Tomislav Jagar/KDVL

Ovaj put čuli smo redom pjesme: “Genije”, “Malo san maka”, “3logija jada”, “Odjeb je lansiran”, “Krist”, “Heroyix”, “Mater”, “Uvik kontra”, “Nostalgična”, “Kraj svita”, “Alles gut” te kao dodatak, “Je’n dva” i “Lud za njom“. Bez spoiler alerta, veselje publike u prepoznavanju početaka pjesama ovaj put je „oteo“ običajno raspoloženi i angažirani MC Jazz orkestra, njegov šef-dirigent Miron Hauser, najavivši u svojim obraćanjima između pjesama gotovo svaki naslov pjesme koja bi uslijedila. Moglo se to možda i drukčije izrežirati, što bi razveselilo fanove, a i podržalo glazbeni dramaturški luk koncerta.

Foto: Tomislav Jagar/KDVL

Izazovi i gušti

S obzirom na orkestar kao i na prostor, ukupna je zvučna slika tražila pojačanu glasnoću, čime je postignut dobar balans bez intervencija u orkestralni korpus. Već početni sjajni trubački motiv s početka Genija instantno je pridobio naklonost publike. Razmjene, dijalozi, komplementarni zvuk orkestra i benda, instrumentalna sola kao i ona pjevana i repana, sve ide u prilog prepoznavanju zajedničke žanrovske geneze jazza i hip-hopa, koja u ovom slučaju funkcionira kao rezervoar kreativnih ideja i brojnih mogućnosti.

Foto: Tomislav Jagar/KDVL

Važan element u ovom slučaju, kao i kod nedavne suradnje s Edom Maajkom, pitanje je teksta. Hip-hop, repetitivnost, pa i uopće zvučnost nekog dijela uglazbljenog teksta često je osovina priče pa i kod obrada to valja imati na umu. Pri slušanju ove glazbeno raznobojne verzije do izražaja još više dolaze različiti karakteri glasova trojice protagonista TBF-a, Luke, Mladena i Saše (iako se njega na početku nešto slabije čulo, ali činilo se da je ubrzo i to riješeno). Nije bilo nikakvih previda i nepripremljenosti umaskiranih u bezbrižnost ili sličnih muzičarskih trikova šarmiranja publika.

Foto: Tomislav Jagar/KDVL

Ni šarma nije nedostajalo, nema brige. Senzibilitet i Lukin golom uhu možda neuočljivi, a važni začinski glazbeni detalji, Mladenov sonoran glas kojem Lisinski ne samo da nije izazov nego ga akustika dvorane „voli“ te Sašin respektabilni pjesnički flow (bilo bi ga zanimljivo čuti i solo u spoken word situaciji) – bili su na razini zadatka. Muzički i tehnički fit, usklađeni ondje gdje treba, različiti gdje se to očekuje, s jednakim žarom, držali su intenzitet do kraja. „Očuvanje“ srži TBF-ova zvuka osigurala je i pouzdana ritam sekcija, bubnjar Nikola Vidović i basist Ognjen Pavlović.

Foto: Tomislav Jagar/KDVL

Solističke snage JO HRT-a

Članovi Jazz orkestra HRT-a, redom sjajni muzičari (u svome području nekoliko kopalja iznad onih koji poput „metode ćorave koke“ biraju strateške odluke o kojima potencijalno ovisi i opstanak ovog orkestra) ponovno su se iskazali i kao solisti. Prvi je nastupio Miro Kadoić, zatim Vojkan Jocić, dok se Mario Bočić u 3logiji uključuje paralelno uz solo Saše Antića, razvijajući svoj solo iznad tuttija akordičke pozadine u orkestru, koja se sjajno stapa sa zvukom benda, gradeći doista moćan zvuk kojim završava ova, prva u nizu tematski ozbiljnijih stvari.

Foto: Tomislav Jagar/KDVL

U sljedećoj se pjesmi, osim odjeba iz naslova, lansirao i polivalentni Joe Kaplowitz – na tubu! Dixieland prizvuku ove pjesme, osim Kaplowitza, solistički su doprinijela sva četvorica trubača: Marko Šolman, Davor Križić, Boris Majecen i Nikola Cvetković. Mario Bočić vraća se u legendarnom Kristu koji uvijek izmami osmjehe na lica, a u Heroyixma mu se pridružuje Majcen.

Poput Krista iz pjesme, dio publike također „nije stao mlit“, ali u usporedbi s tom sve češćom pojavom na koncertima, ovaj put situacija je bila puno bolja, a vjerujem da su i glazbenici osjetili pozitivu koju im je 1800 duša u dvorani povratno odašiljalo.
Sudeći prema pljesku, Davor Križić oduševio je svojim solom za Mater, dok je u Uvik kontra solistička uloga prepuštena gitari TBF-ovog Nikše Mandalinića i trombonu Luke Žužića, još jednom od aranžera, skladatelja i multiinstrumentalista JO HRT-a.

Foto: Tomislav Jagar/KDVL

Pumpaj!

Potpuno razdraganu publiku na noge diže Nostalgična (a na ustajanje animira rasplesani gradonačelnik). Bila je to kolektivno najemotivnija izvedba koja kao da je katalizirala mnoštvo zbunjujućih društvenih tema koje su u mislima mnogih, a Mladen je jednu od njih jasno artikulirao povikavši „Pumpaj!“, na odobravanje publike u dvorani. Saši Antiću zasmetao je dim, nešto mu je upalo u oko ili je to samo bila „dvorana na nogama“, uz puni zvuk Nostalgične u kojoj je orkestar „kao doma“.

Foto: Tomislav Jagar/KDVL

Ostaje se stajati i za “Kraj svita”, uz tenor-saksofonski solo Damira Horvata, dok se u svima omiljenoj “Alles gut” vraća Vojkan Jocić. U prvom dodatku, “Je’n dva”, solističku je dionicu u svom aranžmanu Hauser prepustio kolegi trombonistu, Janezu Hrastovšeku, a u baladnom finalu, “Lud za njom“, Kadoićeva flauta i trubački solo Nikole Cvetkovića zaključuju sat i pol sjajne energije za kraj tjedna.

Foto: Tomislav Jagar/KDVL