Terezija Cukrov - od toy piana do splitskog povijesnog Bösendorfera
Na prvom koncertu u 2022. godini u Hrvatskom domu Split publika se uz pijanisticu Tereziju Cukrov okrenula zvucima prošlosti uz povijesni klavir Bösendorfer i djela Wolfganga Amadeusa Mozarta te Franza Schuberta.
Iako je novi koncertni klavir Steinway & Sons (model D-274) dolaskom u Split 2021. izazvao posebno ushićenje i pompu, on nije jedini klavirski stanar Hrvatskog doma. U novoobnovljeni dom glazbe prvo je uselio Bösendorfer građen oko 1850. godine u Beču, kojeg je Kristian Nakić ustupio na trajno korištenje. Iako po struci kemičar, Nakić je strastveni zaljubljenik u glazbu i povijesne instrumente, a Bösendorfer je dobio na poklon od muzikologinje Sonje Katušić u čijem je obiteljskom vlasništvu bio od 1930. godine.
Kako ne bi postao isključivo muzejski primjerak, trebao je na zahtjevnu restauraciju za koju je zaslužan Zlatko Pavlinić. Rijedak je to primjer klavira iz sredine 19. st na kojem se danas može svirati. A k tome je i pripadnik slavne tradicije austrijskih graditelja klavira, čiji je začetnik Ignaz Bösendorfer. Nakon šegrtovanja kod bečkog graditelja Josepha Brodmanna, 1828. godine osnovao je vlastitu tvrtku za proizvodnju fortepiana.
Kvalitetu i majstorstvo njegova graditeljstva ubrzo je prepoznao i dvor pa je dvije godine nakon osnutka tvrtke postao carski i dvorski graditelj klavira. Tradiciju nastavlja njegov sin Ludwig, a danas je tvornica Bösendorfer jedna od rijetkih koja je preživjela zub vremena. Zahvaljujući praćenju razvoja skladateljske i pijanističke tehnike – kojima je trebalo prilagoditi instrumente – Bösendorferov klavir prvi je uspio zadovoljiti zahtjevne Lisztove kriterije i preživjeti koncert bez lomova i raštimavanja. A jedini uvjet koji je Nakić postavio prilikom donacije bio je da se na njemu svira!
Tako je splitski Bösendorfer krenuo u glazbeni život pred publikom već 18. veljače 2021. uz spretne prste orguljaša i čembalista Pavla Mašića koji je uz sopranisticu Ivanu Lazar izveo djela Wolfganga Amadeusa Mozarta i Josepha Haydna. Uslijedio je recital Đorđa Stanettija, a Terezija Cukrov prva je pijanistica koja je na njemu prizvala tradiciju salonske glazbe.
Dok Steinway krasi pozornicu u glavnoj, velikoj koncertnoj dvorani, Bösendorfer bi trebao nastaniti manju dvoranu na trećem katu. Taj prostor još uvijek čeka na detaljno uređenje kako bi zaživio kao glazbeni salon za neka manja glazbena događanja i druge kulturne sadržaje, a nosit će ime hrvatskog skladatelja Jakova Gotovca. Dok se Bösendorferov dom ne opremi u potpunosti, predvorje glavne dvorane poslužilo je 13. veljače 2022. kao koncertni prostor za recital Terezije Cukrov, doduše pomalo nespretno posložen za publiku koja je mogla steći dojam kao da je u hodniku.
Terezija Cukrov svestrana je pijanistica koja očito teži ka izazovima. Sudjelovala je u projektu za preparirani klavir u Muzeju moderne umjetnosti (MoMA) u New Yorku, a publika je sigurno pamti i po neobičnom nastupu na MBZ-u 2015. godine kada je svirala na toy pianu.
Gaji interes i prema povijesnim instrumentima u čije se otkrivanje upustila potaknuta idejom Malcoma Bilsona, jednog od najvećih interpreta u tom području. U sklopu projekta ABC MOZART prošle je godine u Varaždinu izvela šest klavirskih sonata Wolfganga Amadeusa Mozarta na različitim lokacijama i instrumentima, uključujući i originalni povijesni klavir Rosenberger iz 1810. koji pripada fundusu Gradskog muzeja u Varaždinu.
Zahvaljujući takvom iskustvu, splitski Bösendorfer sigurno nije mogao poželjeti boljeg interpreta. Mozarta je Cukrov odabrala i za program splitskog koncerta, odnosno njegovu Fantaziju u c-molu, K. 475 i Sonatu br. 14 u c-molu, K. 457. Djela su objavljena zajedno 1785. godine u Beču pod opusom 11, pri čemu je Fantazija svojim improvizacijskim karakterom poslužila kao uvod u Sonatu nudeći pritom kontrast tradicionalnoj glazbenoj vrsti.
Iako Mozarta i drugog skladatelja s programa, Franza Schuberta, povezuje skladateljska profesija, austrijska domovina, ali i kratki životni vijek, oni pripadaju različitim glazbenim epohama, pa im djela krase i drugačije stilske karakteristike. Uz Andantino i Allegro moderato iz Schubertovih Glazbenih trenutaka pijanistica se odlučila i na izvedbu njegove Sonate u c-molu, D. 958 pa je bilo zanimljivo promatrati kako oba skladatelja upotrebljavaju c-mol tonalitet u svojim djelima. A publici je sigurno bilo zanimljivo čuti ove skladbe na povijesnom klaviru, čiji se zvuk dosta razlikuje u odnosu na suvremene instrumente.
Terezija Cukrov pritom je vješto prilagodila tehniku sviranja nježnijem zvuku te tišem tonu kraćeg trajanja, a lirski karakter splitskog Bösendorfera pokazao se najprikladnijim upravo za izvedbu repertoara bečkog klasicizma i romantizma.
