Puls, intima, britkost i dojmljivi ugođaj

U sklopu ciklusa Guitarra viva imali smo priliku 18. ožujka čuti raznovrstan program, ovoga puta pod prstima gitarista Tomislava Vukšića.

Foto: Matej Grgić/Glazba.hr

Tomislav Vukšić diplomirao je gitaru na Muzičkoj akademiji u Zagrebu, gdje danas djeluje kao izvanredni profesor, u klasi prof. Darka Petrinjaka, a svoj obrazovni put zaokružio je poslijediplomskim studijem u Haagu u klasi Zorana Dukića. Član je etabliranoga gitarskog Trija Elogio.

Zanimljiva je concordia gitarističkog kruga koja nas sve na koncu preuzme pozitivnom, poticajnom atmosferom

Kao što je već i uobičajeno za ciklus Guitarra viva, Mala dvorana KDVL-a, bila je ispunjena dobno raznolikim skupinama (što postaje rijetkost na koncertima klasične glazbe), a posebice učenicima i studentima gitare. Zaista je zanimljiva ta concordia gitarističkog kruga koja nas sve na koncu preuzme pozitivnom, poticajnom atmosferom.

Foto: Matej Grgić/Glazba.hr

Oplemenivši se tako dobrim duhom – kako publika tako i Vukšić – koncert je otpočet Bachovom Sonatom za violinu solo u C-duru, BWV 1005. Sonata je građena od četiri kontrastna stavka te prepuna zahtjevnih polifonih tekstura. U slijedu tih tekstura čuli su se i zvuci digitalne tehnologije u publici, što se, nažalost, ustaljuje na koncertima klasične glazbe. Na sreću, to nije omelo nastavak ove sjajne izvedbe!

Foto: Matej Grgić/Glazba.hr

Djela J. S. Bacha često su oformljena oko ritmičke sofisticiranosti što postaje temeljem diversifikacije stavaka, a posebice u instrumentalnim djelima bez pratnje. Mogli smo čuti kako je Vukšić upravo i na taj aspekt usmjerio pažnju, čime je uspostavljena izvrsna ritmička lakoća, a najviše u zadnjemu stavku (Allegro assai) s pompoznim završetkom.

Mogli smo čuti kako je Vukšić upravo na aspekt ritmičke sofisticiranosti usmjerio svoju pažnju

Reverie – Nocturne, op. 19 Giulia Regondija, protkana je romantičarskim prizvucima, obilatoga harmonijskog jezika, nježnih prijelaza te pomaka u uzlazno-silaznim nizovima. Modulacijski su prijelazi bili iznimno pitki, ostvarujući lepršavi, sanjarski efekt. Ponajviše je zamjetno održavanje pulsa u stalnome tremolu te zahtjevan motivički rad unutar usitnjenih notnih vrijednosti, koji i zbog tehničke zahtjevnosti postaje najintrigantnijim dijelom skladbe.

Foto: Matej Grgić/Glazba.hr

Uslijedila je i skladba hrvatskoga skladatelja Zorana Juranića. Sonatu za gitaru skladao je 1999. godine na poticaj gitarista i profesora na Muzičkoj akademiji, Darka Petrinjaka, koji ju je praizveo na Osorskim glazbenim večerima. U prvome je stavku ovladalo melankolično ozračje s mnoštvom glazbenih misli. Drugi stavak ekspresivniji je i protkan neobičnim efektima, poput primjerice povremenih perkusivnih elemenata izvođenih po tijelu instrumenta. Povratak u prozračni ugođaj ostvaren je u trećemu stavku, prepunom zanimljivih ritamskih obrazaca.

Foto: Matej Grgić/Glazba.hr

Agustin Barrios jedan je od najprofiliranijih skladatelja gitarskog repertoara, koji je između ostaloga pisao i poeziju. Ovoga puta čuli smo njegovu skladbu Julia Florida (posvećena skladateljevoj učenici Juliji Martinez de Rodriguez) i Vals, op.8, br.4. Prva skladba odisala je intimnošću. Zanimljivo je bilo istovremeno održavanje britkosti, ljuljajućeg ritma, a zatim prepuštanja potpunom smiraju kojim je skladba i završena. Vals nas je pak odveo u plesni karakter. Dojmljivo je bilo variranje ugođaja, ponajprije korištenjem različitih postupaka i uklona, ali i izmjenom vedrih i mračnih zvukova koji su se nizali u beskonačnome krugu.

Zanimljivo je bilo istovremeno održavanje britkosti, ljuljajućeg ritma, a zatim prepuštanja potpunom smiraju

Na završetku koncerta dvoranom je odjeknuo trijumfalni pljesak i povici pohvale Tomislavu Vukšiću. Kao posljednju skladbu, dodatak programu koncerta, publika je imala prilike čuti i Milongu u d-molu, Jorgea Cardosa, zasnovanu na plesnom, sinkopiranom ritmu. Nježnu, sentimentalnu atmosferu ostvarenu u interpretaciji možda je najbolje opisati uz stihove F. G. Lorce: Započinje gitare / plač / U zorju se krošnje / lome / Gitare plač započinje / Ne treba je / stišavati.

Foto: Matej Grgić/Glazba.hr