Trio Elogio otvorio 12. Dane klasične gitare

Dvanaesto izdanje festivala Dani klasične gitare u organizaciji Udruge GitaraSt otvoreno je koncertom Trija Elogio 29. listopada u dvorani Ive Tijardovića Hrvatskog doma Split.

Foto: Maja Prgomet/DKG

Na istom mjestu publiku sutra, 4. studenog, očekuje i koncert kraljice gitare Ane Vidović, koja je u sklopu Dana klasične gitare nastupila i prije četiri godine u Gotičkoj dvorani Muzeja grada Splita te pred splitskom publikom opravdala figurativno okrunjenje. Dani klasične gitare uspješno su začeti i egzistirali i bez koncertne dvorane, u kojoj su nakon obnovljenja pronašli partnera i postigli uhodanu suradnju.

Međutim, festival nastavlja s istraživanjem i oživljavanjem zanimljivih i drugačijih prostora pa su originalne gitare iz 19. stoljeća u izvedbi talijanskog dua Early guitar prezentirane kroz glazbu majstora Ferdinanda Carullia u novoobnovljenoj splitskoj Staroj gradskoj vijećnici 31. listopada, a melodije Portugala i zapadne Španjolske će međunarodno priznati kvartet Concordis s najnovijim projektom Lusitanias predstaviti 3. studenog u Crkvi sv. Križa u Velom Varošu. Dugogodišnje partnerstvo DKG bilježe i s Javnom ustanovom u kulturi Zvonimir Solin, koja se nastavlja nakon jednogodišnje stanke zbog obnove koncertne dvorane.

Nakon šesnaest godina u Solin zahvaljujući Danima klasične gitare tako ponovno stiže flamenco za čiju je izvedbu zadužen Carlos Piñana Flamenco Trio, na čelu s najmlađim predstavnikom legendarne španjolske flamenco dinastije Piñana, virtuozom Carlosom, čija su autorska djela u sklopu projekta Body & soul činila program koncerta održanog 30. listopada.

Festival ima i pedagošku dimenziju pa se učenici i studenti gitare imaju priliku usavršavanja putem majstorskih tečajeva koje su ove godine držali Petrit Çeku i Ana Vidović, dok je festivalski partner D’Addario osigurao poklon pakete za polaznike.

Foto: Maja Prgomet/DKG

Pokroviteljstva Ministarstva kulture i medija RH, Grada Splita, TZ grada Splita, TZ Splitsko-dalmatinske županije, Talijanskog instituta za kulturu i Veleposlanstva Kraljevine Španjolske u Republici Hrvatskoj omogućila su slobodan ulaz za publiku na čak tri koncerta izvan Hrvatskog doma Split. Direktor festivala Josip Dragnić dvanaesto izdanje opisuje kao „najmeđunarodnije“, predstavljajući jedan od najpopularnijih instrumenata današnjice u programskoj, izvođačkoj, stilskoj, žanrovskoj i prostornoj raznolikosti.

Foto: Maja Prgomet/DKG

Možda je baš zbog navedenog Trio Elogio, čije samo ime priziva glagol „hvaliti“, izabran kao predvodnik dvanaestog izdanja. Tri gitarista (Petrit Çeku, Pedro Ribeiro Rodrigues i Tomislav Vukšić), podrijetlom iz tri države (Kosovo, Portugal i Hrvatska), ujedinjeni klasom Darka Petrinjaka s Muzičke akademije u Zagrebu, ljubavlju prema instrumentu i interesu za glazbu različitih razdoblja i stilova, a od 2009. i kao trio. S izvedbama diljem hrvatske (Zagreb Kom, Dubrovačke ljetne igre, Glazbene večeri u sv. Donatu, Samoborska glazbena jesen, Osorske glazbene večeri i Glazbena tribina u Osijeku) i međunarodne festivalske scene i uz individualnu pedagošku posvećenost, kao da su konceptualno utjelovljenje festivala.

Foto: Maja Prgomet/DKG

Otvorenost ka repertoaru omogućila je i zanatski potkovana i strukturirana obrada skladbi Petrita Çekua koje nisu izvorno pisane za gitaru niti trio. Potvrdio je to program i koncerta u Hrvatskom domu Split, koji je otvorila i zatvorila obrada iz pijanističke literature: drugi stavak Sonate br. 8, K 310 Wolfganga Amadeusa Mozarta, Andante cantabile con espressione, te iznimno vješta obrada i izvedba Četiriju impromptua, op. 90 D. 899 Franza Schuberta.

Kod Trija Elogio najviše fascinira povezanost članova, njihova sposobnost osjećanja i razumijevanja na energetskoj i duhovnoj razini, zbog kojih neverbalna komunikacija postaje nepotrebna i kao da ju zamjenjuje telepatska sposobnost. Tri gitare postaju jedan instrument, poput organa koji su se manifestirali i sjedinili u jednu tjelesnu materiju, što je iznimno teško postići, naročito kada se radi o istančanim i snažnim glazbenim individuama. Možda je to bilo najzamjetnije u izvedbi trostavačne skladbe Acumal za gitarski trio, op. 60 Brune Vlaheka.

Foto: Maja Prgomet/DKG

Suvremeni skladatelji mogu biti sretni i zahvalni kada pronađu glazbenike ili ansamble poput ovog, spremne na suradnju s autorima. Cilj je kvalitetniji rezultat i prezentacija tehničke i izvođačke mogućnosti gitare kao instrumenta, koji u svakodnevnom druženju u konačnici praktični gitaristi najbolje poznaju. Na skladanje upravo za njih, Trio Elogio je, između ostalih, potaknuo Krešimira Seletkovića, Rafeta Rudija, Huga Vasca Reisa i Burna Vlaheka, čija se skladba Acumal nalazi i na njihovom posljednjem diskografskom ostvarenju Quasi Ritorno u izdanju Cantusa iz 2023.

Eergico je prvi stavak koji tehnikama i skladateljskim efektima opravdava ime, iako se energičan ugođaj izmjenjuje sa smirajima, koji ga dodatno naglašavaju, a gitara mjestimično poprima karakter udaraljki. Drugi stavak Languido očekivano donosi sporiji tempo u kojem se izmjenom dva tona postiže hipnotički učinak i temeljni sloj za nježno ispreplitanje kontemplativne priče druge dvije gitare uz skladateljski i izvođački vješto vođenje u ništavilo. Završni Nobile je razigran i vedar uz povremene flamenco bljeskove.

Foto: Maja Prgomet/DKG

Follow The Star britanskog skladatelja Stephena Dodgsona, koji je uslijedio na programu, također je napisan za trio gitara. Iako se prije ovog djela, nastalog 1979., Dodgson  nije usudio pisati za dvije ili više gitara, skladao je niz skladbi za solo gitaru ili ju je uključivao u komorne ansamble. Rastući interes za gitarske ansamble i narudžba gitarističkog festivala u nizozemskom gradu Zwolle potaknula ga je za nastanak ove „fantazije za trio gitara” inspirirane starim nizozemskim adventskim himnom, tonalnog glazbenog jezika upakiranog u novo ruho bez teatralnih gesta, u kojoj se očituje njegov prirodni osjećaj za instrument.

Foto: Maja Prgomet/DKG

Iako koncertni program nije imao sadržajnu ili tematsku poveznicu, djela stoljećima udaljena od nastanka činila su kompaktnu cjelinu ujedinjenu mekoćom tona i nepretencioznim izvedbama, koje bi se dale opisati kao „beskonačna lakoća postojanja“ glazbe, koju je dodatno naglasio dodatak programu, Ples mlinarice iz baleta Trorogi šešir Manuela de Falle. Prosječan slušatelj „u uhu“ ima gitaru kroz španjolski glazbeni idiom, a njemu često teže i sami gitaristi na početku karijere, pa je ova skladba bila efektan dodatak, upotpunjujući program zaokružene glazbene pripovijesti.

Krajnji produkt je interpretativno složen, a u tehničko-izvođačkom smislu gotovo savršen, što je svakako kompliment jer se tehničko savršenstvo „pegla“ u studiju, a u živoj izvedbi često ostaje samo na tome.

Foto: Maja Prgomet/DKG