Maštovito oživljavanje Detonijeva svijeta

U novom, ali vrlo dobro posjećenom i već sad popularnom ciklusu Lisinski da camera, što ga od ove sezone organizira Koncertna dvorana Vatroslava Lisinskog, u subotu 15. ožujka nastupio je Trio Elogio.

Njegovi članovi –  Petrit Çeku, Pedro Ribeiro Rodrigues i Tomislav Vukšić – gitaru su studirali na Muzičkoj akademiji u Zagrebu u klasi Darka Petrinjaka, a zajedno nastupaju od 2009. godine. U malo više od petnaest godina postojanja Trio Elogio ostvario je mnoštvo uspješnih nastupa na koncertima i festivalima u zemlji i u inozemstvu, snimio dva nosača zvuka od kojih je drugi, Quasi Ritorno, ove godine nominiran za Porina u tri kategorije, a 2022. osvojili su i nagradu Milka Trnina. Trojica gitarista neumorno promiču hrvatsku glazbenu baštinu, ali i novu glazbu, izvodeći djela domaćih i stranih suvremenih skladatelja, od kojih su neka napisana upravo za ovaj trio.

Foto: Tomislav Jagar/KDVL

Subotnji je koncert, međutim, bio posvećen gitarističkim obradama klavirskih djela za djecu. Čuli smo tako Dječje prizore, op. 15 Roberta Schumanna, Devet prizora iz Danijelova sna Dubravka Detonija i Album za mladež, op. 39 Petra Iljiča Čajkovskog. Riječ je o djelima koja su odavno izgubila dječji status te su postala standardni dio pijanističkog repertoara, a hoće li ih češće izvoditi i gitaristi – pokazat će vrijeme, jer sva glazba nije uvijek prikladna za izvođenje na drugim instrumentima.

Foto: Tomislav Jagar/KDVL

To se dobro čulo na početku koncerta u izvedbi Schumannovih Dječjih prizora. Obrađivač Petrit Çeku rukovodio se postupcima Francisca Tárrege, premda je veliki Španjolac gitari prilagodio samo Sanjarenje, najpoznatiju od trinaest minijatura iz ovog ciklusa. Çekuovoj obradi nedostaje uzbudljivosti, ali i preciznosti jer je neke od najfinijih Schumannovih dijaloga, motiva i akorda na gitarama jednostavno nemoguće izvesti, što narušuje cjeloviti ugođaj djela. Pridonijela je tome i pomalo blijeda i ne baš precizna svirka Trija Elogio, koji se ovom izvedbom nije predstavio u svojem uobičajenom, vrhunskom izdanju.

Jedan je Çekuov postupak, međutim, bio sjajan: u njegovoj obradi Schumanna, a kako ćemo kasnije čuti – i Čajkovskoga – ne postoji stroga podjela na prvu, drugu i treću gitaru, već jedna od druge neprestano preuzimaju melodije i pratnju, što obogaćuje koloristički element djela, budući da svaki od trojice gitarista ima vlastitu, vrlo distinktivnu tonsku boju.

Foto: Tomislav Jagar/KDVL

Puno je bolje zvučala Çekuova obrada Čajkovskijevog Albuma za mladež izvedena na kraju koncerta, vjerojatno i zato što ovaj ciklus ne krasi profinjena rasplinutost kao što je to slučaj sa Schumannom, već donosi čvrste, često plesne ritmove i daleko konkretnije obrise melodija. Çeku je, kako saznajemo u programskoj knjižici, pokušao ostvariti Čajkovskijev način raspodjele melodijskih linija kroz različite dionice, što je olakšalo i tehničku izvedbu pasaža prezahtjevnih za gitaru. Bio je to stvarno velik, ali ne i prevelik izazov za Trio Elogio koji je svirao u punoj formi, tehnički suvereno, skladno i u savršenom dosluhu.

Foto: Tomislav Jagar/KDVL

Najbolji trenutak večeri bila je izvedba Devet prizora iz Danijelova sna, kojima je Dubravko Detoni 1986. prepričao dugačak san svojega tada trogodišnjeg sina. Danijel Detoni danas je četrdesetdvogodišnjak i odličan pijanist, no njegov ozvučeni djetinji san još uvijek plijeni pažnju toplim liricizmom, dovitljivom duhovitošću te dopadljivošću, koja se često približava granici banalnoga da bi se odmah vratila u svijet neočekivanih i dinamičnih zvučnih obrata.

U izvrsnoj obradi Darka Petrinjaka i još boljoj izvedbi sjajno raspoloženih Petrita Çekua, Pedra Ribeira Rodriguesa i Tomislava Vukšića, Detonijev je svijet oživio na uistinu posebno muzikalan i vrlo maštovit način.

Foto: Tomislav Jagar/KDVL