Trio Elogio i Ivana Srbljan - pobjednička kombinacija za početak ciklusa

Svečanim koncertom u maloj dvorani KD Vatroslav Lisinski, u sklopu ciklusa Lisinski da camera i u suradnji s Veleposlanstvom Portugala, Trio Elogio proslavio je petnaestu obljetnicu djelovanja te ujedno promovirao novi CD, Quasi ritorno, u izdanju diskografske kuće Cantus. Riječ je o njihovom drugom nosaču zvuka na kojem su zabilježena djela napisana upravo za ovakav sastav.

Na promociji CD-a, održanoj neposredno prije početka koncerta, sudjelovali su urednica izdanja Srđana Vrsalović, muzikologinja Karolina Rugle, autorica teksta u knjižici CD-a, član Trija Petrit Çeku te skladatelji Bruno Vlahek i Zoran Juranić, čija su djela – između ostalih – zabilježena na ovom nosaču zvuka.

S obzirom na činjenicu da je 15. obljetnica Trija koincidirala s 50. obljetnicom studija gitare na Muzičkoj akademiji Sveučilišta u Zagrebu, doznali smo puno o kvaliteti zagrebačke gitarističke škole te o ansamblu sastavljenom od tri gitare, specifičnom upravo za hrvatsku scenu: i doista, nakon što je zbog prerane smrti Gorana Listeša (1961. – 2020.) legendarni Zagrebački gitarski trio prestao postojati, Trio Elogio preuzeo je dio repertoara tog sastava i prometnuo se u njegovog – više nego dostojnog – nasljednika.

Petrit Çeku govorio je o pokusima Trija Elogio, o poteškoćama s kojima se ansambl susreće kad za njega pišu skladatelji koji i sami nisu gitaristi, ali i o prednostima koje takva praksa donosi šireći ne samo repertoar, već i zvukovne i tehničke mogućnosti gitare.

Foto: Vedran Metelko/Glazba.hr

Bruno Vlahek, skladatelj i vrsni pijanist koji, međutim, ne svira gitaru opisao je izazove s kakvima se susreće komponirajući za instrument koji zapravo ne poznaje. Iako ni on nije gitarist, Zoran Juranić je često pisao za taj instrument, a naglasio je da je Trijalog (2019.), posvećen Zagrebačkom gitarskom triju, zamišljen kao neprekidni razgovor trojice izvođača.

Foto: Vedran Metelko/Glazba.hr

Nakon promocije na pozornicu prepune dvorane stupio je Trio Elogio: Petrit Çeku, Pedro Ribeiro Rodrigues i Tomislav Vukšić predstavili su raznolik program sastavljen od skladbi iz više glazbenih razdoblja – od klasicizma do današnjih dana. Tako smo na početku čuli Andante cantabile con espressione, drugi stavak Mozartove Osme sonate za klavir u a-molu, K 310 u finoj obradi Petrita Çekua koja je sačuvala tonske karakteristike, osjećajnost i pritajenu dramatičnost ovog stavka. Nakon početnih nepreciznosti, Trio Elogio ubrzo je uspostavio sklad, muzikalnost i dosluh po kojima je poznat te fluidnom izvedbom pružio poetski uvod u nastavak koncerta.

Foto: Vedran Metelko/Glazba.hr

Nastavak je donio naslovnu skladbu novog CD-a, Quasi ritorno iz 2019. portugalskog skladatelja i gitarista Huga Vasca Reisa (1981.), napisanu za Trio Elogio. U djelu suvremenog zvuka izmjenjuju se kombinacije triju ili dviju gitara i solističkih ulomaka te motiva koji se samo naizgled ponavljaju, a fokus leži na boji zvuka. Kako je na promociji rekao Çeku, glazbenicima je trebalo dosta vremena da proniknu u srž ovog djela; iako Quasi ritorno sadrži zanimljive i efektne momente, publika bi ga također morala bolje upoznati kako bi ga shvatila u potpunosti.

Trio Elogio je, međutim, kompoziciju predstavio u promišljenoj izvedbi, naglasivši njegovu zvukovnost, napetost i neprestanu fluktuaciju energije.

Foto: Vedran Metelko/Glazba.hr

Acumal iz 2020. prvo je gitarsko djelo Brune Vlaheka (1986.), a njezin naslov donosi kombinaciju riječi acoustic i minimal. Utjecaj glazbenog minimalizma, posebice onog američkog, čujan je u prvom i zadnjem dijelu trostavačne skladbe, koju je oblikovalo i skladateljevo pijanističko iskustvo, što je gitaristima svakako otežalo izvedbu. Trojica gitarista uspješno su se uhvatila ukoštac sa svim tehničkim i interpretativnim izazovima zgusnute Vlahekove partiture te ostvarila blještavu izvedbu uz srdačno odobravanje slušateljstva.

Foto: Vedran Metelko/Glazba.hr

Opus Engleza Stephena Dodgsona (1924. – 2013.) sadrži brojna djela za gitaru, a zalagao se za češće uključivanje gitare u komorno muziciranje. Stoga ne čudi što je Trio Elogio na repertoar uvrstio Follow the Star, njegovu fantaziju za tri gitare na stari nizozemski božićni himan iz 1979., punu razrađenih kontrapunktskih i varijacijskih tehnika koje su upotrijebljene s poznavanjem i punim razumijevanjem instrumenta. Osjetilo se to u lakoći i muzikalnosti s kojima su Çeku, Rodrigues i Vukšić tumačili ovu prijemčivu partituru.

Foto: Vedran Metelko/Glazba.hr

Gitaristički je koncert teško zamisliti bez glazbe Španjolaca pa smo i ovom prigodom čuli djela Enriquea Granadosa i Joaquína Turine. No, umjesto da izvedu očekivane obrade skladbi iz njihova obimnog opusa za gitaru, glazbenici su se na kraju obaju dijelova nastupa odlučili za cikluse pjesama – Granadosove Četiri pjesme i Turininu Poemu en forma de canciones, op. 19  – oba u obradi Darka Petrinjaka, pri čemu im se pridružila mezzosopranistica Ivana Srbljan.

Foto: Vedran Metelko/Glazba.hr

Bile su to najuspješnije točke večeri: izvrsna pjevačica izražajnog i moćnog glasa te nenametljivog, ali vrlo upečatljivog nastupa uz muzikalnu pratnju raspoloženog Tria Elogio izazvala je erupciju oduševljenja publike.

Foto: Vedran Metelko/Glazba.hr