U vrtlogu emocija: kako orkestar pokazuje solidarnost
U roku svega nekoliko sati, najzaigraniji program koncerta u ovogodišnjem Plavom ciklusu Zagrebačke filharmonije preobrazio se u nepoželjnu veselu grotesku kojoj u ovim trenutcima nipošto nije mjesto na pozornici velike dvorane Vatroslava Lisinskog, a ni na notnim stalcima ukrajinskih glazbenika u tom orkestru. Osim njih, novom svjetskom tragedijom izravno je pogođen i solist, violinist ukrajinskih korijena Roman Simović, a rastresen radi sudbine susjednog naroda bio je i šef dirigent Zagrebačke filharmonije, maestro Dawid Runtz.
Unatoč izvanrednoj situaciji, protekli koncert Zagrebačke filharmonije održan je, premda u skraćenom formatu i s bitnim izmjenama skladbi na programu. Tako je koncert, umjesto živog Talijanskog capriccia Petra Iljiča Čajkovskog, otvorio poznati Adagio za gudače Samuela Barbera, često korišten i u dramatičnim i tragičnim prizorima TV serija te filmova. Ovoj zamjeni prethodio je kratki uvodni govor ravnatelja Zagrebačke filharmonije, Mirka Bocha, koji je objavio izmjenu programa prvenstveno iz solidarnosti prema sinoćnjim glazbenicima, njihovim obiteljima preko granice, i, konačno, prema ukrajinskom narodu koji u ovim trenutcima izravno podnosi rusku agresiju.
Zagrebačka filharmonija i Roman Simović / Foto: Josip Regović/PIXSELL
Nabijen patosom i tragedijom, Barberov Adagio završio je minutom šutnje za ukrajinsku nesreću na poticaj maestra Runtza čiji je znak shvatila i zagrebačka publika. Time je paradoks mirnog sjedenja na koncertu u trenutcima poput ovog, koji se jasno zrcalio u zvuku Barberova Adagia, razbijen osjećajem zajedništva te suosjećanja s tim europskim narodom.
Maestro Dawid Runtz i Roman Simović / Foto: Josip Regović/PIXSELL
Koncert u vratolomnom glazbenom vrtlogu
Središnji solistički dio koncerta zauzeo je Roman Simović s Koncertom za violinu u D-duru Čajkovskog. Kod ovog glazbenika koji već niz godina drži mjesto koncertnog majstora Londonskog simfonijskog orkestra bio je zamjetan nedostatak koncentracije pri finom glazbenom fraziranju, posebno tijekom prvog stavka Koncerta, zbog čega je cjelokupni dojam izvedbe ovog, možda jednog od najčešćih koncerata na svjetskim pozornicama, bio poprilično umanjen. Inače baršunasti ton Simovićevog Stradivarija zazvučao je agresivno, odražavajući možda i emocionalno stanje uslijed ovih tragičnih događaja.
Impresivni solistički vivacissimo trećeg stavka neprestano je podizao orkestralni tempo, zaokruživši Violinski koncert u vratolomnom glazbenom vrtlogu. Ovacije publike, solist je nagradio izvedbom poznate Ballade, tj. Treće sonate Eugène Ysaÿeja, izgledno omiljenog skladatelja na violinističkim glazbenim dodatcima.
Iznenadni Beeethoven
Pomalo neobično, Četvrtu simfoniju Petra Iljiča Čajkovskog zamijenio je jedan jedini stavak iz Sedme simfonije Ludwiga van Beethovena. Odabir upravo drugog stavka Beethovenove simfonije zaista je zagonetan, a može se protumačiti na nekoliko razina. Jedna od njih počiva na nepompoznom karakteru stavka koji završava tako da se jednostavno rasplete u tišinu, ostavljajući slušatelja u iščekivanju daljnjeg događanja. Zagrebačka filharmonija i maestro Runtz nastavili su priču u smjeru mira i čovječnosti, zaokruživši koncert Europskom himnom – Beethovenovom Odom radosti u Karajanovu orkestralnom aranžmanu.
Zagrebačka filharmonija i Roman Simović / Foto: Josip Regović/PIXSELL
Promjena programa koncerta Zagrebačke filharmonije posljedica je zajedničke odluke orkestralnih glazbenika i njihovog šefa dirigenta. Usprkos nepotrebnim dokazivanjima obiteljskog stabla tog velikog ruskog skladatelja, koja su se razvila na društvenim mrežama po samoj objavi promjene programa, ona nije bila uzrokovana nacionalnosti skladatelja niti nacionalnosti njegove glazbe, već neprikladnim karakterom prethodno najavljenih skladbi s programa. Tim potezom, glazbenici su pokazali ljudsko suosjećanje, u prvom redu prema svojim kolegama, a potom i na globalnoj razini, prema svima koji su izravno pogođeni neočekivanim zbivanjima u Europi i zatvorili koncert s nadom u bolje sutra.
