Un invitado en nuestra casa Cantus Ansambla

Un invitado en nuestra casa (Poziv našoj kući) bio je naziv četvrtoga koncerta Cantus Ansambla u Maloj dvorani Lisinski. Predvodio ga je istaknuti argentinsko-španjolski skladatelj i dirigent Fabián Panisello oblikujući program uglavnom od djela nastalih u 21. stoljeću, uz jedno općepoznatog i priznatog Manuela de Falle.

Umjetnički voditelj Cantus Ansambla, Berislav Šipuš, obraća se publici prije početka koncerta / foto: Vedran Metelko

Začudo je koncertna večer bila kratka, tek nešto više od jednoga sata, što je poljuljalo standarde radišnog Cantus Ansambla čiji programi gotovo redovito prelaze trajanje od dva sata jer se suvremenom glazbom uvijek ima još ponešto za reći, premda postoji opasnost od „predoziranja“ i – posljedično – slabije recepcije.

Presjek suvremenih španjolskih skladatelja

Kratki presjek suvremenih djela španjolskih skladatelja uključio je Pentesileu Jesúsa Torresa, Koncert za čembalo (ili klavir), flautu, obou, klarinet, violinu i violončelo Manuela de Falle i De imaginum, signorum et idearum compositione II za ansambl Mauricija Sotela te Komorni koncert skladatelja i dirigenta večeri Fabiána Panisella. U sat vremena dovoljno reprezentativna skica suvremenih zbivanja u glazbi velikog španjolskog govornog područja. Hispanskoga kolorita se ne odriču ni suvremeni skladatelji, premda se provlači kroz različite, ovovremene skladateljske postupke ostajući imanentno prisutan.

Gostujući španjolsko-argetinski dirigent Fabián Panisello / foto: Vedran Metelko

Vedrina hispanskih elemenata

Tako je i u uvodnoj skladbi Pentesilea za flautu, klarinet, violončelo i klavir Jesúsa Torresa, skladbi čiji naslov potječe od imena amazonske kraljice koja je život izgubila u vrijeme opsade Troje od Ahilejeve ruke, prema grčkoj mitologiji. Kompaktnu skladbu živog pokreta i preplitanja dionica instrumenata s naglašenim klavirom skladatelj je osmislio kao formu s tri sastavna elementa – „dijatonski klasteri u uvodu skladbe s klavirom kao protagonistom, arabeske koje prenose veći dio melodijskog diskursa te ritamski blokovi u kojima opet klavir generira različite smjerove instrumentalnog razvoja“. To se složeno objašnjenje jasno razabire za slušanja dobro odmjerene skladbe začinjene vedrinom hispanskih elemenata koju je Cantus Ansambl pregledno i angažirano predstavio.

Cantus Ansambl i dirigent Fabián Panisello / foto: Vedran Metelko

Kompendij reminiscencija

U općoj neobjašnjivoj dirigentskoj težnji poticanja preglasnog sviranja na relaciji mezzoforte-forte svakako se izgubio dio bogatih nijansi i reminiscencija kao i u Koncertu za čembalo (ili klavir), flautu, obou, klarinet, violinu i violončelo Manuela de Falle. U takvom okuženju, u ovom Koncertu, posvećenom slavnoj čembalistici Wandi Landowskoj, teško je i zamisliti čembalo u glavnoj ulozi jer se i bistri klavir Viktora Čižića u njemu utopio. Koncert inače predstavlja mali kompendij reminiscencija na povijest španjolske glazbe koju premalo poznajemo da bismo mogli razlučiti, primjerice, kastiljsku melodiju u božićnoj pjesmi, ali stignemo prepoznati stil Domenica Scarlattija u obradi neke teme.

Solist pijanist Viktor Čižić / foto: Vedran Metelko

Spiralni vrtlog

Čini se da je najviše navada „glasnosti“ oštetila skladbu prepunu ideja u malom okviru Mauricija Sotela koja je već naslovom De imaginum, signorum et idearum compositione II prizvala istoimeno djelo renesansnog filozofa Giordana Bruna kojega je zbog njegove religije uma u odnosu s prostorom imaginarne katedrale valjalo spaliti kao heretika koji unosi nemir u vladajuće crkveno učenje. Poput spiralnog vrtloga odvija se Sotelova skladba koju je teško, gotovo nemoguće, isprva u potpunosti percipirati pa se čini pretrpanom i u Panisellovom stilu glasnom u cijelom vrtložnom trajanju.

Cantus Ansambl, solist Viktor Čižić i dirigent Fabián Panisello / foto: Vedran Metelko

Stvaranje ljepote ugođaja

Više je nijansi dirigent pokazao vodeći izvedbu vlastitog Komornog koncerta u standardna četiri stavka različitih pomaka i uzoraka koji se pojavljuju u temperiranom spektralnom nizu u ugađanju prilagođenom instrumentima. Dvadesetominutni Komorni koncert svoje ideje, često potekle iz povijesti, maštovito razrađuje kroz četiri stavka – Varia, Cantico, Lied i Shifungs. Nimalo jednostavna struktura ne iznuđuje analizu u preglednom iznošenju kompozitorskih zamisli, već razboritim stvaranjem ljepote ugođaja prepušta slušatelja vlastitoj mašti, čak s nekim mogućim uputama za imaginarni vizualni efekt i eventualna prisjećanja u ranije doživljenoj glazbi, glazbama.