Urbanov najveći varaždinski koncert

Urban&4 oduševili su tisuće u Varaždinu

Oko Damira Urbana za mene nikad nije bilo previše rasprave. Od sredine devedesetih ovaj 55-godišnji Riječanin stekao je priznanja s obje strane scene – one nešto komercijalnije i one nešto alternativnije te mu malotko danas može nešto zamjeriti.

Prošao je nekoliko faza, skladao i napisao stihove koji su se odmah ili tek ponekad s vremenskim odmakom upisali u sekciju nezaboravnih ili kultnih, a u posljednje vrijeme pokazuje glazbenu raznovrsnost, prilagodljivost, ali i spontanost koja mu omogućava da ‘neke druge’ prilagodi svojoj estetici.

Urban&4 u Areni Varaždin / Filip Kušter

Prikazano je to na dvoranskom koncertu, u varaždinskoj Areni 13. travnja, kada je više od tri tisuće ljudi gledalo i slušalo Urbana i njegovu Četvorku, kako preko dva sata nižu repertoar od onih najstarijih do nešto novijih dana.  Sveukupno se petnaestak ljudi nalazilo na pozornici, uz Urbana i već spomenutu pratnju četvorice glazbenika čija bi se imena već trebala znati i napamet – Sandi Bratonja, Luka Toman, Saša Markovski i Marko Bradaschia. Izašli su na pozornicu zajedno s orkestrom koji su sačinjavale violine, viole i violončela. Redom mladi ljudi, kojima tek predstoji glazbena karijera na sceni i u području koje će tek trebati slijediti, nijednim potezom nisu odavali nervozu ili tremu pred nekoliko tisuća ljudi koji su u Varaždin potegnuli iz Zagreba, Slovenije, Koprivnice, Čakovca i ostalih mjesta koja gravitiraju sjeveru Hrvatske.

Posudba gudala

Vrlo opušteno na pozornicu izlazi i Urban, čovjek koji vodi, spaja i dirigira između svojeg i onog ‘gostujućeg’ orkestra. Započelo je lagano, pjesmom novijeg datuma ”Nitko osim nas”, a isto tako se i nastavilo s ”Biram ptice”. Uvod je tek trajao, gudači su se zagrijavali, a Četvorka je zvukovno više bila u pozadini nego što je to bio slučaj s orkestrom. Ono što je Damir Urban vrlo dobro primijetio bila je generacijska raznolikost. Da, ako ćemo onom starom, zaista je bilo ljudi od 7 do 77, a frontmen shvaća da je i njegovo mentoriranje u The Voiceu imalo nemali utjecaj na to da ga upravo sada neki slušaju po prvi put.

„Bio sam sumnjičav prema nastupu“, kazao je Urban i s time bi se sigurno većina mogla složiti jer Varaždin populacijski nikad neće moći pratiti Zagreb i samo tako uspješno organizirati koncerte ovakvog tipa. Sigurni smo da je ovo najveći nastup Urbana&4 u Varaždinu (s naplatom) jer prijašnji koncerti održani na Špancirfestu ili devedesetih u klubovima nisu privukli toliko publike.

Urban&4 u Areni Varaždin / Filip Kušter

Bend se tako do dana današnjeg razvio u ”Diva”, ujedno i pjesmu koja je bila prva dizalica, a prava sinergija dogodila se već na sljedećoj, ”Odlučio sam da te volim”, gdje gudači hvataju publiku na refrenu i tako vozimo nekoliko krugova. ”Kunderu” nisam dugo čuo uživo, tako da je to bila prilika za čuti nešto drugačiji aranžman nego što je to bio slučaj prije nekih pet-šest godina. I to kakav! Pjesma sama po sebi već postupno raste iz sekunde u sekundu pa se u posljednje pola minute s naglim krajem doživljava pravi massiveattack moment. Koncert je već u zreloj fazi s ”Rukama”, Urban šeće do orkestra, posuđuje gudalo od jednog glazbenika, svira, uživa, gušta.

Spontana komunikacija

”Moja” je najduža pjesma do tad, zvuk Tomanove gitare para dvoranu, Urban maše prema gudačima, daje dodatni začin pjesmi, odlazi kod bubnjara, tjera sve na neku novu razinu u kojoj publika hipnotizirano prati zbivanja na pozornici. Na nekim pjesmama bend preuzima ‘teret’ na sebe pa orkestar ima vremena za odmor. Doduše, ne previše, jer priključuju se na najnovijoj ”Blijeda u proljeće”, s koje se prebacujemo na ”Kuću sjećanja”, kojoj upravo ti klasični instrumenti fantastično daju notu sjete i nostalgije. O Urbanovom glasu suvišno je govoriti nakon tolikih godina. Klasik ”Budi moja voda” publika može otpjevati sama, što je i dokazala, dok se bend priključio na posljednjoj trećini pjesme.

I dok nas bend i orkestar voze emocionalno od ”Sutra ćemo pričati” do ”Iskre” i ”Mjesta za mene”, shvaćamo da zborsko pjevanje traje već neko vrijeme, praktički od tamo treće-četvrte pjesme i početka koncerta. S ”Malom trubom” dolazimo do kraja regularnog programa, a pjesmu je Urban podijelio na dva dijela. Riječanin voli i zna pričati između pjesama, drži pažnju publike stvarima koje mu u tom trenutku dođu na pamet. Nije to naučeno „volim vas, najbolja ste publika“, već vrlo spontana (i to ponekad obostrana) komunikacija – znak da nije još spreman otići s pozornice i spustiti zastore. I još uvijek se čudi kada ga njegova žena, koja se nalazila pored pozornice, snima mobitelom nakon toliko godina i nastupa. Usput je dodao kako si je produžio boravak u Varaždinu za jedan dan.

Urban&4 u Areni Varaždin / Filip Kušter

Naravno, nije bilo sumnje da neće biti bisa i to onoga koji će potrajati. Tako je i bilo. Ponovno smo slušali nešto s albuma Lipanj, srpanj, kolovoz, pjesmom ”Gdje god bila ti” otvorio je prvi bis, dok je ”Nebo” još jednom pokazalo jačinu grla publike. Možda je netko tad pomislio da su bend i orkestar odradili svoje za tu noć, ali ”Astronaut” podsjeća da uvijek postoji još jedan as u rukavu kod Urbana&4. U redu, možda još jedan nakon toga, jer smo s ”Dirigentom” mogli naslutiti kraj.

U tom trenutku Urban na pozornicu dovodi čovjeka koji je uz njega već 30 godina. U cijeloj situaciji mogla se prepoznati obostrana ljubav i poštovanje između dvoje ljudi koji već tako dugo surađuju i prijateljuju, a to nas je povuklo u još jedan završni čin, koji se pokazao zaista takvim. ”Kasno je za ljubav” prekrasna je oda s jedanaest godina starog EP-ja Kundera pa smo stihovima „prošetajmo među budne“ zaista „odšetali pa što bude“. Vrijedilo je svake sekunde.