Koncert karijere u Domu sportova
Vojko V je Bach
Vojko V je sinoć u Domu sportova obranio titulu jednog od najjačih balkanskih MC-ja.
Omiljeni splitski reper po drugi je puta rasprodao Dom sportova i time potvrdio da čvrsto kraljuje domaćom scenom. Subotnjim koncertom, uz stare hitove, predstavio je stvari s albuma Dvojko, koji je izašao ranije ove godine. Produkcijski bogat koncert obilježen je fenomenalnim light showom i neumornom zabavljačkom energijom Vojka koji se nije dao maknuti s pozornice do iza ponoći.
Vojko V u Domu sportova / Julijan Labrović
„Dobra večer Samobore
Osim mene ‘ko je dobar reper? samo Bore“
Ovako glasi stih iz 20-minutne uspješnice s novog albuma, „Tour life“. No, u subotu nismo bili u Samoboru, ali na najvećoj pozornici u karijeri, gledali smo Boru. Šibenski reper i njegov vjerni sidekick, Peki, pozvani su da zagriju atmosferu prije pravog derneka. Taj su posao odradili vrhunski, a novije pjesme poput „Paname“ pomogle su pjevnim refrenima i bržim ritmom koji je natjerao, već tada, pun Dom sportova da poskoči.
Bore i Peki u Domu sportova / Julijan Labrović
Svjetska produkcija
Slijedilo je otkrivenje koje je svima dalo do znanja da se radi o ozbiljnoj produkciji i samostalnom koncertu karijere. Visoki crni zastor koji se misteriozno vijorio iza Bore i Pekija pao je i otkrio gorostasnu skulpturu glave. I to ničije druge nego najveće na sceni, Vojkove. Snimka njegovog lica koje repa uvodne stihove s albuma projicirana je na „glavu“, a iz očiju su krenuli laseri koji su djelovali gotovo trodimenzionalno i hipnotizirali okupljenu masu. Famozna glavetina zaokupljala je svačiju pažnju tijekom cijele izvedbe. Jednostavno nisi mogao gledati ni u što drugo i to je uvelike pomoglo scenskom nastupu. Dojam je podebljavala spretna igra reflektora i stroboskopa. Sve skupa djelovalo je impresivno na globalnoj razini.
Vojko V u Domu sportova / Julijan Labrović
Isto se ne može reći za zvuk koji gotovo uvijek pati u maloj dvorani Doma sportova. Vojko se slabo razumio kroz mikrofon pa su do izražaja dolazili samo trenuci pucanja glasa. Doduše, uz subotnju publiku mikrofon mu nije ni trebao. Svaki je put nevjerojatno promatrati i slušati tisuće glasova na hip hop koncertima kako vješto barataju rimama, a na Vojkovim koncertima to se pretvori u fenomen svoje vrste.
Četiri vrhunca
Bio je to koncert s više vrhunaca. Prvi se desio s prvim gostom večeri, Matijom Dedićem. Poznati pijanist pridružio se Vojku tijekom izvedbe „TT33“. Ono što je inače jedan od slabijih singlova zasjalo je u predivnom novom izdanju. Intimne note „maestra“, kako je Vojko najavio svoga gosta, donijele su pravo osvježenje pjesmi i oduševile cijelu dvoranu.
Vojko V u Domu sportova / Julijan Labrović
Drugi vrhunac koji vrijedi naglasiti je projekcija Davora Šukera sa svjetskog prvenstva ’98. na impozantnoj glavi dok je Vojko skandirao da se osjeća „k’o Šuker 98-e“. Drugi i posljednji gost večeri bio je Ivan Huljić koji je zamijenio svog oca na „Pasta Italiana“. Izrepao je Tončijev dio pjesme i odradio vrlo ukusnu solažu na „huljofonu“, odnosno, nosećoj klavijaturi. Nazvao bih to trećim vrhuncem.
Četvrti vrhunac možda je i najbolja izvedba večeri, Vojkovo epsko zatvaranje prvog albuma, „Bach“. Poigravanje s baroknim motivima, teška i sumorna podloga i sviranje električnih orgulja simbolično su potvrdile status najboljeg MC-ja na Balkanu. Zvučalo je gotovo kao prijetnja i dokazivanje ostalim reperima od kojih su mnogi sjedili na tribinama i promatrali genija na djelu. Njemu nije trebao playback ni nakon dva sata konstantnog rokanja.
Na bis je izašao dva put i nije odlazio ni nakon ponoći. Dao je sve od sebe i osigurao svima da dobiju iskustvo koje su platili. Nekoliko tisuća ljudi po zadnji se put oznojilo tijekom party presjeka plesnih hitova „Sandstorm-Bunga-Mamacita“. Nakon toga nikom nije palo na pamet ni tražiti još biseva jer je gradivo bilo sasvim utvrđeno.
Ako se karijera Vojka Vrućine ovako nastavi, sljedeća pozornica zasigurno će mu biti ona u zagrebačkoj Areni.
