Velik uspjeh u Mozartovu gradu

Dugim pljeskom, pozivanjem na nekoliko naklona, topotom nogu, a velikim dijelom na kraju i ustajući uz pljesak u znak zadovoljstva i priznanja, publika je u prestižnoj salzburškoj dvorani Großes Festspielhaus, inače domu renomiranog festivala Salzburške svečane igre (Salzburger Festspiele), s pozornice ispratila Zagrebačku filharmoniju i njezina šefa-dirigenta Dawida Runtza.

Musik der Meister

Foto: Ebihara photography/Taro Ebihara

Bio je to uistinu upečatljiv kraj gostovanja Zagrebačke filharmonije u Salzburgu, u okviru kojega je naš orkestar u dvije večeri zaredom izveo dva koncerta istovjetnoga programa, svaki u jednome pretplatničkome ciklusu Salzburškog društva za kulturu (Die Salzburger Kulturvereinigung).

Društvo organizira čak tri pretplatnička ciklusa u Festspielhausu u kojima nastupaju istaknuti svjetski orkestri s renomiranim solistima i dirigentima, a naš je orkestar gostovao u ciklusima Musik der Meister (Glazba majstora) i Welt der Musik (Svijet glazbe), našavši se u ovoj sezoni u društvu uglednih orkestara kao što su Bečki simfoničari, Orkestar talijanske Švicarske ili Škotski kraljevski nacionalni orkestar.

Međunarodna suradnja u punom smislu

Filharmonija je u Salzburg otputovala na poziv, spojivši dvije suradnje iz prošlih sezona. Prisjetimo se, sezonu 2024./2025. Filharmonija je otvorila prvom hrvatskom izvedbom Schönbergova Koncerta za violinu i orkestar, u kojem je kao solist nastupio austrijski violinist Benjamin Schmid. Inače profesor na salzburškom Mozarteumu, upravo je Schmid počevši od tekuće sezone umjetnički voditelj koncertnoga programa Salzburškog društva za kulturu, stoga je Filharmoniju, pamteći umjetnički kvalitetnu i poticajnu suradnju, pozvao da bude dio njegova programa.

Foto: Ebihara photography/Taro Ebihara

Uz Zagrebačku filharmoniju u Salzburgu je nastupila njemačka udaraljkašica bugarskih korijena Vivi Vassileva, koja je pak prije točno tri mjeseca gostovala u Filharmonijinome Crvenom ciklusu, izvodeći tada, kao i u Mozartovu gradu, Koncert za udaraljke i orkestar Frozen in Time izraelskog skladatelja s američkom adresom Avnera Dormana.

Inače baš salzburška studentica u posljednjoj etapi svojega obrazovanja – u klasi Martina Grubingera, koji je 2007. i praizveo Dormanovo djelo – Vivi Vassileva glazbenica je čiji nastup ne biste trebali propustiti dođe li ponovno u Hrvatsku ili se zateknete u nekom drugom mjestu njezina nastupa. One poznate floskule da netko „plijeni pažnju“ i ima „zaraznu energiju“ u njezinu su slučaju potpuna istina – i vjerojatno se njezina karizmatičnost ne može jasnije opisati.

Foto: Ebihara photography/Taro Ebihara

Kompleksan, razveden, šaren i šarolik, energičan i virtuozan, pomalo i hektičan, ali vrlo inspirativan i zanimljiv trostavačan Dormanov koncert izvela je toliko suvereno, snažno, muzikalno i briljantno – ne skidajući ni u jednom trenutku iskren osmijeh s lica koji je potvrđivao koliko uživa u onome što radi – da nimalo nije iznenadilo potpuno oduševljenje publike, koja je obje večeri burnim ovacijama popratila njezin nastup. Izmamilo je to čak dva dodatka ozarene glazbenice, koja ni na pozornici, ni iza nje nije krila zadovoljstvo suradnjom s Filharmonijom i Runtzom.

Foto: Ebihara photography/Taro Ebihara

Dormanova skladba bila je uokvirena djelima skandinavskih skladatelja – simfonijskom pjesmom Finlandia Jeana Sibeliusa te objema orkestralnim suitama iz scenske glazbe za Ibsenovu dramu Peer Gynt Edvarda Griega. Naši su glazbenici svirali reprezentativno, predano i sugestivno.

Nesputana izražajnost u Svijetu glazbe

I dok je prve večeri, u četvrtak, još bila zamjetna mala doza uzbuđenosti i posljedično opreznijeg pristupa u prezentaciji, iduće su se večeri glazbenici potpuno prepustili uvjerljivom muziciranju, otvorivši kroz snažniju prirodnost punu raskoš izražajnih sredstava, od profinjenoga tona do muzikalno vođenog i elegantnog fraziranja, stvorivši dojam angažiranog i zanosnog prezentiranja glazbe.

Druge su se večeri glazbenici potpuno prepustili uvjerljivom muziciranju, otvorivši kroz snažniju prirodnost punu raskoš izražajnih sredstava

Posebno se u Griegovim Suitama orkestar iskazao suptilnošću tonskog i karakternog oblikovanja te mnoštvom fino izrađenih detalja, a ponajviše su se istaknuli uigrani gudači orkestra (predvođeni koncertnom majstoricom Sidonijom Lebar), čiji je ton bio usmjeren i kompaktan, vrlo izbrušen i kontroliran, a slušatelja u potpunosti obavio mekoćom.

Foto: Ebihara photography/Taro Ebihara

Treba naglasiti i da je Filharmonija obje večeri nastupila pred gotovo popunjenom dvoranom (koja broji oko 2180 mjesta i kapacitetom je nešto veća od našeg Lisinskog). Uzmemo li u obzir to da je Salzburg grad od nešto manje od 160 tisuća stanovnika, doista možemo samo zavidjeti snazi kulturne i glazbene zajednice u tom gradu, kao i postotku građana zainteresiranih za kulturu.

Doista možemo samo zavidjeti snazi kulturne i glazbene zajednice u tom gradu, kao i postotku građana zainteresiranih za kulturu

Osim tradicije, nasljeđa i standarda, zasigurno tome pridonosi i trud organizatora – uz brojne autobuse koje smo mogli vidjeti pred dvoranom, a koji su – sudeći po registracijama – dovezli publiku iz brojnih manjih austrijskih mjesta na koncert, za istaknuti je da su koncerti Filharmonije osim u redovnim pretplatničkim ciklusima bili ponuđeni i u tzv. Školskome ciklusu te dvama ciklusima koji u Salzburgu u jednu pretplatu spajaju odabrane orkestralne koncerte u Festspielhausu s programima dvaju kazališta (Landestheater i Schauspielhaus), odnosno njihovim predstavama, baletima i operama.

Foto: Ebihara photography/Taro Ebihara

U Zagrebu je, nažalost, takva suradnja među institucijama, posebno onima koje skrbe za različite umjetničke grane, još nedovoljno razvijena, iako bi možda upravo takva, „mješovita“ pretplata, zadovoljila potrebe građane koji imaju više umjetničkih interesa te se ne mogu – vremenski niti financijski – obvezati pratiti samo jednu sezonu nekog kazališta, orkestra ili dvorane.

Možda bi upravo „mješovita“ pretplata zadovoljila potrebe građane koji imaju više umjetničkih interesa te se ne mogu – vremenski niti financijski – obvezati pratiti samo jednu sezonu

S obzirom na vrlo nježan i umirujuć kraj Griegove Druge suite iz Peer Gynta, odnosno zaključnoga stavka Solveigina pjesma, Dawid Runtz napravio je mudar potez unaprijed isplaniravši dodatak – a još bolji potez bio je što je odabrao djelo hrvatskog skladatelja, kada već nije bilo moguće uvrstiti ga u glavni program koncerta, s obzirom na to da je manje-više bio zadan od austrijskih domaćina.

Bilo je to Simfonijsko kolo Jakova Gotovca, čije su ritmom i koloritom bujna partitura te dinamična i iskričava izvedba Filharmonije do kraja „kupile“ publiku, a u maloj hrvatskoj delegaciji koja je u publici slušala koncert izazvale iskren trenutak nacionalnoga ponosa što je naše glazbeno nasljeđe uspješno prezentirano i izvrsno primljeno, i to u jednom od najvažnijih europskih glazbenih centara.

Foto: Ebihara photography/Taro Ebihara