Promišljen i izazovan program Zagrebačkog gitarskog dua

Ciklus gitarskih recitala Guitarra viva u malu je dvoranu KD Vatroslava Lisinskog 23. siječnja ugostio Zagrebački gitarski duo, s Moranom Pešutić i Tomislavom Vasiljem u naslovnoj ulozi 2. koncerta sezone

Foto: Matej Grgić/Glazba.hr

Deset je godina zajedničkog muziciranja iza ovih prominentnih hrvatskih gitarista koji su od osnutka 2014. godine ostvarili uistinu mnogo zajedničkih nastupa (valja izdvojiti Zagrebački gitaristički festival, Međunarodni gitaristički festival Tremolo u Skopju, Youngmasters festival u Samoboru, Međunarodno gitarističko natjecanje Ida Presti i Baromus festival u Rovinju).

Značajan dio svog rada, uz solističko i komorno muziciranje, članovi Dua posvetili su glazbenoj pedagogiji. Moranu Pešutić i Tomislava Vasilja tako povezuje i Glazbena škola Blagoja Berse u kojoj rade kao nastavnici gitare, ali i brojni drugi edukativni projekti. Nije stoga slučajnost da su publiku Male dvorane Lisinski umnogom činili mladi slušatelji, učenici agilnih pedagoga i suverenih intepreta, članova Zagrebačkog gitarskog dua koji su odabrali zanimljiv, umjetnički inspirativan, ali i edukativan program.

Foto: Matej Grgić/Glazba.hr

Izbor je pao na lektiru gitarskog repertoara iz opusa katalonskog skladatelja Fernanda Sora, zatim Johanna Sebastiana Bacha te Astora Piazzolle, uz koju su izvedena i dva djela hrvatskih suvremenih skladatelja: Uspavanka za  San Roa, pticu ljubavi Berislava Šipuša te sasvim novo djelo Ivane Kiš, Choral for the end of summer, nastalo upravo za ovaj koncert. Time su članovi Zagrebačkog gitarskog dua uspjeli izbalansirati višestruke smjernice i ciljeve svoga rada, temeljenog na promicanju, populariziranju i proširivanju repertoara za dvije gitare te na suradnji s hrvatskim skladateljima.

Članovi dua uspjeli su izbalansirati višestruke smjernice i ciljeve rada temeljenog na promicanju, populariziranju i proširivanju repertoara za dvije gitare te suradnji s hrvatskim skladateljima

Prvi dio koncerta s Tomislavom Vasiljem na prvoj gitari započeo je Fantazijom za dvije gitare, op 54.b iz 1832. godine katalonskog skladatelja Fernanda Sora, čiji opus ponajviše karakterizira odzvuk španjolske tradicije u romantičkom stilu. Specifičnost i zaigranost španjolskog ritma kojim je skladatelj izražavao svoje glazbeno izvorište, ali i gitarsko umijeće, u ovoj je skladbi doneseno u krajnje profinjenom ruhu, uz povremenu agitiranost vodeće dionice. Ekspresivne kantilene na mjestima su davale više prostora za karakterniju i slobodniju izvedbu Vasilja. Uz spremnu pratnju Morane Pešutić ekspresivnost se povećavala odmakom skladbe, otkrivajući iskustvo uživanja zajedničkog muziciranja dvoje glazbenika.

Foto: Matej Grgić/Glazba.hr

U Bachovoj Engleskoj suiti br. 2 Morana i Tomislav ostvarili su novu zvučnu sliku finom fuzijom dvije gitare profinjenog i odmjerenog tona. Promjene tempa i karaktera sedam stavaka barokne suite izveli su u promišljenom luku i stilski zaokruženo. S ponekim razilaženjima i nervozom u iznošenju fraza brzog tempa, primjerice u stavku Gigue, suvereno su nalazili rješenja u svojoj interpretaciji, održavajući uzbuđenje i zainteresiranost publike. U tome su posebno uspjeli s djelima hrvatskih autora Kiš i Šipuša, koja su atmosferom i senzibilitetom savršeno korespondirala unutar programa.

Foto: Matej Grgić/Glazba.hr

Ivana Kiš, skladateljica iz klase Marka Ruždjaka koja živi i radi u Izraelu, u svojim skladbama posebnu pozornost posvećuje akustičkim fenomenima i atmosferi. Ostvarila je značajna djela za gitaru, prvenstveno skladbu Supertramp´s Journal, ujedno najdulju skladbu za gitaru solo u hrvatskoj glazbenoj literaturi. Nastavši u suradnji s gitaristom Krešimirom Bedekom, djelo je to u kojemu je skladateljica uvelike uronila u svijet gitarske tehnike i ekspresivnih mogućnosti, što se moglo čuti u njezinoj novoj skladbi na programu ovog koncerta.

Koral za kraj ljeta programski je i inspiracijski okvir nove skladbe pisane za Zagrebački gitarski duo kojom je skladateljica glazbom dozvala „zvuk prvih jesenjih kiša“. Njezin se rukopis uvijek temelji na gradnji emocije koja podržava inicijalnu ideju, nikad ne robujući formalnim okvirima, uz korištenje prepoznatljivih ritamskih obrazaca i pulsa koji pokreće melodiku duboke ekspresije i dinamičkih nijansi. Dozivanje atmosfere minulog ljeta uvlači slušatelja profinjenim rukopisom u nostalgiju koju donose Sivo nebo i jutarnji valovi. Atmosferičnost kompozicije razvija se kroz daljnje stavke: Mehanička riba, Samo sunce i Koral za kraj ljeta.

Rukopis Ivane Kiš temelji se na gradnji emocije koja podržava inicijalnu ideju, nikad ne robujući formalnim okvirima, uz korištenje prepoznatljivih ritamskih obrazaca i pulsa

Interpreti su pažljivo gradili fragilni i poetični pianissimo koji se koncentriranim i minimalističkim postupcima ekspandirao u dramatični forte na vrhuncu skladbe, stvarajući zaokruženu cjelinu četiri karakterno različita, ali povezana stavka. U izvedbi vodeće dionice Morana Pešutić istaknula se jasnom gestom i profinjenim senzibilitetom, koji je suvereno podržavao Vasilj na drugoj gitari.

Foto: Matej Grgić/Glazba.hr

Uspavanka za San Roa, pticu ljubavi Berislava Šipuša organski se uklopila u bajkoviti ugođaj skladbe Ivane Kiš. U ovoj glazbenoj imaginaciji iz 1999. godine, Šipuš je također do maksimuma iskoristio izražajne mogućnosti gitarskog zvuka u stvaranju intimističkih fraza prozračne fakture, koje su se od mirnog, pianissimo uvoda postupno razvile u središnjem dijelu čvrstom i karakternom izvedbom Zagrebačkog gitarskog dua. Njihova je uvjerljiva interpretacija, bogata finim dinamičkim nijansama, balansiranog promišljanja zvuka i tišine, otkrila sličan senzibilitet za glazbeni tijek i inspiraciju izvanglazbenim temama s hrvatskim skladatelji(ca)ma čiju su glazbu izvodili.

Foto: Matej Grgić/Glazba.hr

Kulminaciju cijelog koncerta donijela je izražajna izvedba repertoarne miljenice iz opusa Astora Piazzolle. Tango suita za dvije gitare, tipična je skladba skladateljevog opusa posvećenog kako tradicionalnom tangu, tako i tangu nuevu koji spaja s klasičnom glazbom, ali i elementima jazza. Strastvenost i emocionalnost plesnog ritma kroz tri stavka Morana i Tomislav izveli su koordinirano i s mjerom, suvereno odgovarajući na virtuozne izazove koje je skladatelj postavio pred inteprete.

Foto: Matej Grgić/Glazba.hr

Iako su upravo furiozni i brzi dijelovi, primjerice u finalu prvog stavka, pokazivali manje tehničke omaške, uvjerljivost izraza nije izostala, a pojačana je u izvedbi sporog tanga br. 2, kao i glazbenog dodatka, stavka Melodioso iz Poetičnih valcera Enriquea Granadosa. Svojim su interpretacijama glazbenici pokazali slojevitost senzibiliteta i muzikalnosti, a program je tako postigao pravu gradaciju, a publici priuštio užitak komornog muziciranja, koji se na koncertima ciklusa Guitarra viva uvijek iznova doživi.

Foto: Matej Grgić/Glazba.hr