13
lip
2024
Izvještaj

Zagrebački puhački trio u Dubrovniku

Program kakav ne možete čuti nigdje drugdje!

Zagrebački puhački trio

Zagrebački puhački trio Foto: DSO

share

Pred sâm kraj koncertnog ciklusa Dubrovačko glazbeno proljeće, u atriju Kneževog dvora 11. lipnja gostovao je Zagrebački puhački trio, jedan od najdugovječnijih (a ujedno i najspecifičnijih) hrvatskih komornih sastava, koji kontinuirano djeluje od 1969. godine, a trenutno ga čine oboist Dario Golčić, klarinetist Bruno Philipp i fagotist Žarko Perišić.

Koncert – čiji program, kako kaže Perišić, ,,ne možete čuti nigdje drugdje“ – trio je otvorio izvedbom uvertire Čarobne frule u inspiriranom aranžmanu čestog suradnika ansambla Zorana Novačića; interesantno je bilo čuti taj blago rečeno poznati materijal u nešto manje poznatom ruhu kako se prelijeva iz dionice u dionicu, obojen specifičnom teksturom – u punom smislu te riječi, jer se radi o zvuku koji je svojom reskošću i toplinom gotovo opipljiv – drvenih puhačkih instrumenata koja je u ovom slučaju poslužila i kao možebitan surogat za njihovu razmjerno manju gipkost nego što je slučaj u tradicionalnijim izvedbama.

Interesantno je bilo čuti taj blago rečeno poznati materijal u nešto manje poznatom ruhu kako se prelijeva iz dionice u dionicu, obojen specifičnom teksturom – u punom smislu te riječi, jer se radi o zvuku koji je svojom reskošću i toplinom gotovo opipljiv

S druge strane, nešto je manje odvažna bila obrada Beethovenova Seksteta u Es-duru, op. 71 Mordechaija Rechtmanna. Izraelski je fagotist u ovu ,,simfoniju u malom“ ipak unio zanimljivu promjenu u aranžman, zamijenivši hornu oboom, što je rezultiralo nešto ujednačenijom zvukovnom teksturom, bez kontrastnog elementa koji u originalu pruža horna.

Nakon kratke pauze, trio je otpočeo drugi dio nastupa, posvećen skladbama suvremenih autora posvećenima upravo Zagrebačkome puhačkom triju. Prva je na red tako došla splitska skladateljica Olja Jelaska sa skladbom Rozeta (koja je, inače, posudila svoj naslov i istoimenom nosaču zvuka). Njen trobojni triptih prožet je simboličnim kontrastima – sukladno bojama po kojima je svaki od stavaka nazvan – od zaigrane Narančaste, preko kontemplativne Ljubičaste, koja u sebi sadrži čak i dašak impresionizma, pa sve do motorične Crvene. Sva tri stavka krasi jedan specifični kolorit (koji je Perišić u najavi nazvao i ,,mediteranskim“), a koji se očituje u finim, mekanim suzvučjima, ali i u interesantnoj međuigri između dionica.

Foto: DSO

Međuigra je bila ključna komponenta i u sljedećoj skladbi, nazvanoj Uhodanost, čiji je autor Zdravko Lončarić, a trio je skladbu između ostalog odabrao i kako bi proslavili sedamdesetu godišnjicu autorova rođenja. Već od prvih nekoliko taktova zamjetan je  značajan kontrast naspram prethodnog djela; u Uhodanosti riječ je o nešto monolitnijem slogu prožetim harmonijskim i melodijskim jezikom, koji je po mnogočemu suvremeniji od prethodnog, ali ništa manje motoričan, a rezultat je skladba u trajanju od nešto duže od deset minuta u kojoj se praktički samo nižu efektna suzvučja i ritamski obrasci.

U Uhodanostiriječ je o nešto monolitnijem slogu prožetim harmonijskim i melodijskim jezikom, koji je po mnogočemu suvremeniji od prethodnog, ali ništa manje motoričan

Gotovo besprekidno nizanje kontrastnih segmenata bilo je jedno od specifikuma posljednje skladbe na programu koncerta, Lirske suite litvanskog skladatelja s čileanskom adresom Žilvinasa Smalysa, koji je svoju skladbu posvetio članovima trija bez da ih je prethodno upoznao. Ipak, djelo je očito bilo toliko efektno da su mu Golčić, Philipp i Perišić odlučili podariti mjesto na nosaču zvuka, priređenom za pedesetu godišnjicu osnivanja trija. A u međuvremenu su se i upoznali.

Radi se o peterostavačnom djelu po mnogočemu tradicionalnoga ustroja; nazivi stavaka (Valse, Pastorale, Tarantella, Lamento, Toccata) mogli bi sugerirati kako je riječ o stanovitim klišejima iz duge povijesti glazbe, i dok to jest djelomično istinito, motivski rad je dovoljno jak – a upotreba kontrapunkta dovoljno imaginativna – da te iste klišeje nadiđe, pogotovo kad se uzme u obzir i specifična boja ove nesvakidašnje kombinacije instrumenata. Rezultat je efektna skladba, koja je vrlo dobro zaokružila program koncerta, a ovacije publike trio je nagradio ponovnom izvedbom uvertire Čarobne frule.

_______

Sufinancirano sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.

Moglo bi Vas zanimati