ZEZ u gostima

Od izmjene organizacijskog tima do iseljenja iz KSET-a, ovogodišnje izdanje ZEZ-a (Zavod za eksperimentalni zvuk) doživjelo je nekoliko ključnih strukturalnih promjena koje nisu utjecale na posjećenost, ali su zajedno s novim prostorima iznjedrile neke nove programske ideje i produkcijske izazove.

Mrvicu stariji kolege, Nina Maštruko i Luka Babić prešli su u mentorske uloge i palicu predali Mirni Čupić, Vidu Marinoviću i Patriku Klepiću. Umjesto uobičajenog, „kućnog“ izdanja, KSET-ov je ZEZ ove godine gostovao kod kolega s nezavisne scene – u prostorima Klubova Močvara i Kontesa, AKC Attacka i pivovare PriMarius.

Fotosekcija KSET-a

Klub Močvara

Ljubljanski umjetnik SsmKOSK otvorio je festival breakcore setom, u kojem trga akustične blokove flamenco gitare i vokalnih sampleova ili se pak blago ironično poigrava njima, zrcaleći ritamske obrasce u glitchy, vijugavim beatovima. SsmKOSK ima jasnu viziju kojoj dinamički vrlo dobro mijenja naličje, a cijeli nastup bio bi apsolutno zakucavanje da je dva-tri bloka kraći.

Idući su Deli Girls, queer techno-punk duo iz New Yorka. Oko sat vremena noise ravea koji klasične punk temelje vozi po različitim izdancima internet kulture – gabbera, hyperpopa i breakcorea. Tvrd i uvjerljivo agresivan performans, koji je zbog slabije produkcije ili obrade zvuka tijekom same izvedbe u nekom trenutku izgubio slojeve i postao buka radi buke, umjesto kvalitetnijeg noisea koji, ako je suditi po albumima, mogu biti Deli Girls.

Fotosekcija KSET-a

PriMarius pivovara

Drugi se dan ZEZ preselio u prostor pivovare PriMarius, lokacije koja se pokazala kao crna ovca za toniranje. Dugo nisam čula tako akustički mutan prostor koji stvarno niti maskira bojom niti ostavlja prostora za skrivanje. Večer su otvorili Naum Toga, domaći bend kojima je, u ovom sastavu, ovo bio prvi nastup i koji, nažalost, u ovom stanju nije dorastao kvaliteti koju ZEZ nudi. Bend koji ima potencijala, ali su došli s nedovoljno izvježbanim materijalom utopljenima u toni basa. Sirov frontmenov vokal, koji podsjeća na navijača na stadionu, možda bi i mogao funkcionirati, ali ovdje je stršao jer se nikako nije uspio uhvatiti ritma niti tonalno usidriti.

Da stvar bude nezgodnija, Naum Toga bili su predgrupa umjetnicima koji imaju ozbiljnu kilometražu u nogama, duu The Body i Feliciji Chen a.k.a. Dis Fig. Izveli su svoj kolaborativni album Orchards of a Futile Heaven (2024.) – tamni, distopijski komad u kojem groove bubnjara suptilno čuva mašinu na okupu. Uspješan hipnotizirajući noise u kojem se (usp. Deli Girls) zbog vrhunske produkcije i tijekom livea jasno čuju sastavni elementi kao i sâm vokal koji se izdiže iz mora šumova abrazivne industrial elektronike i bijelog dronea. Višedimenzionalan vokal Dis Fig, ako ne uvlači pogledom onda se prelijeva po prvim redovima, vodeći izvedbu kroz odmjereno tempirane trenutke udara bubnjeva, meditativnih i eteričnih momenata, sve do finalnog praska.

Fotosekcija KSET-a

Klub Kontesa

Koliko je prethodni domaćin bio rizik, toliko je programu godila mogućnost izmještanja u prostor Kluba Kontesa. Prvi je bio iransko-bečki trio kry, koji čine akustični bas, klarinet i bubnjevi. Trio je jazzcore varijacijama klizio od intimnih i polaganih momenata do gotovo drone metal zvuka s distorziranim basom i efektima zbog kojih bi klarinet zazvučao poput bijesnog syntha u pratnji brze i precizne jazz, funk, metalcore ritmike bubnjara.

Iduća je nastupila Jelena Popržan, klasično obrazovana violistica, koja se profilirala unutar world music scene, sa žanrovski eklektičnim i svirački izuzetno muzikalnim i vještim cabaret setom. Svaki njezin instrument – viola, glas, mouthfiddle (usna violina), kao i efekti postignuti pedalama, kontakt mikrofonom ili mini pojačalom – pretvara se u likove u predstavi. Kroz niz arhetipskih narativa i glazbenih tropa šansone, šlagera i balada, uz vokalne sposobnosti koje s lakoćom prelaze od „opernih“ manevara do tradicijske mikrotonalnosti i scattinga, gradi glazbeno-scensku priču sa sve boljim i boljim zapletom, vještinom vrhunskog zabavljača koji brižno drži pažnju svoje publike sve do posljednje postaje.

Fotosekcija KSET-a

AKC Attack

Večer u Attacku otvorio je bugarski bend TDK. Ekipa je to koja na prvu ostavlja dojam uigranog benda jako dobrih muzičara koji sviraju godinama i zapravo se druže. Tijesna poliritmija samo skače iz rečenice u rečenicu, a svejedno zvuči kao perle u nizu – uz dodatni plus – svestranog frontmena čiji vokal i kukovi to mogu ispratiti.

Idući je nastup bio podjednako teatralan, ali emocionalno zalazi u skroz druge vode. Progresivni jazz-rock TDK-a bombastičan je i neumoran, dok je art pop Lane Shi a.k.a. otay:onii puno opipljiviji, ogoljen prikaz frustracija i(z) usamljenosti. otay:onii izlazi na pozornicu u bijelom pripijenom kostimu, maski sa surlom umjesto (crvenog) nosa, crvenom mrežom preko ramena i sjeda za električni klavir. Solidne pijanističke i utrenirane vokalne sposobnosti odaju klasičarsku bazu u formi i stilu. Kasnije koristi efekt pedale, midije: keytar i metalni rog pričvršćen na korzet čiji cvileći ton mijenja zakrećući ga sve dublje u sebe. Dok glazbeno zna što želi i svoje ideje jasno dramaturški vodi gdje želi, neki od elemenata pokreta ponekad se više čine u službi podizanja performativne začudnosti i nervoze, negoli u potpunosti usmjerenog i iskrenog performansa.

Fotosekcija KSET-a

Bez obzira na to, riječ je o proživljenom izlaganju iskonskih emocija, kojem je doprinio i festivalski dizajn. Instalacije Sanje Junaković i Hane Bilić, sačinjene od bijelih plahti između kojih se spuštaju tanke mreže i crno-bijelo-crveni pikavi rombovi, vizualno su snizile strop Attacka, pojačavajući efekt zvučne omotnice. U ovom kontekstu, pod zvučnom omotnicom mislim na sinkrezu slike i zvuka, koja pojačava osjećaj prisutnosti i prostorne dubine. (vidi: Michel Chion, Audio-Vision i Kaja Silverman, Acoustic Mirror).

Na afteru su se predstavili A’Jitam Da’a iz Zagreba i Natalij4 iz Splita. Prvi set bio je malo previše dekonstruirani minimalizam, izlog kickova koji bi sigurno bolje prošao da je bio ranije tijekom večeri, dok je drugi, free tekno set bio baš dobar minimalizam – atmosferičan i hipnotičan – daje ti prostora da dišeš i nježno razveseli uši novim materijalom kad je vrijeme za dalje.

Fotosekcija KSET-a

Iako je ovaj ZEZ bio prisiljen eksperimentirati s prostorom i suočiti se s nekoliko produkcijskih i programskih izazova, smatram da mu to ide u prilog. Uz kvalitetan program koji ne bismo imali priliku doživjeti bez njega, hrabro preuzima rizik isprobavanja novih koncertnih prostora i umjetnika. Time nastavlja tradiciju prijašnjih voditelja i zadržava svoju srž koja ga čini jedinstvenom pojavom domaće scene, i van čijih granica može samo nastaviti rasti.