Neke se stvari jednostavno poklope, onako svemirski, zvjezdano.

Isto se dogodilo s promocijama dvaju sjajnih albuma – onih Zimizelenog i Klinike Denisa Kataneca, pa je tako Zimizelen promociju svog prvijenca san na uzici, umjesto u četvrtak, 5. listopada, održao u utorak, 10. listopada, poput glazbene terapije na Svjetski dan mentalnog zdravlja, dok je Klinika u četvrtak bilježila neke nove pobjede dvoiposatnim koncertom u Tvornici.

Bila je to žrtva, ”the one for the team”, dok je to za publiku pak značilo da može nesmetano uživati u dvama predivnim koncertima posebnog senzibiliteta u razmaku od samo pet dana, bez straha od propuštanja, onog zloglasnog FOMO-a. Iako je većina ljudi početkom tjedna ”na gasu” od ranoga jutra, a tako je vjerujem, protekao svačiji utorak, onaj ”od jutra nisam stala”, pretvorio se u plesanje u Močvari.

Utorkom navečer.

Zimizelen/Jahvo Joža

I dokazano je da dani u tjednu nisu problem, sjatila se svita glazbena kako bi svjedočila promociji prvijenca i rađanju benda pod imenom koje bi sada zaista i za svagda valjalo naučiti: Zimizelen. „Od danas smo svi Zimizelen“, rekao je Vinko predstavljajući svoj novonastali bend.

Dosad se Zimizelen uglavnom predstavljao u kantautorskom formatu, Vinko i akustična i/ili električna gitara, ili s violinom i pratećim vokalom, kao što je to bilo na Ferragostu kada mu se na pozornici pridružila Jasmina Bojić, no solo je projekt sada postao punokrvni bend: na čelu je Vinko Ergotić, idejni tvorac Zimizelenog, tekstopisac, glavni vokal i gitarist, na basu je Jakša Perković, na bubnjevima Leonard Klaić koji je i producirao album, na pratećem je vokalu Mateja Majerle, a Jasmina Bojić svira violinu i pjeva prateće vokale.

san na uzici objavljen je u ožujku ove godine u izdanju Dostave zvuka, a najavili su ga singlovi ”fantastično”, ”nosi je”, ”likovi bez lica”, duet nastao u suradnji s Mary May, ”izgubljeno”, ”zamisli”, ”iza zavjesa”, dok je prije samo nekoliko dana objavljen i singl uz prateći spot za pjesmu ”samo čekaj…” koja zatvara album.

Prvijencem se Zimizelen smjestio u takozvani psihodelični noir folk; melodijski i lirički, pjesme su obavijene velom mistike i melankolije, a vješte su poetske slike protkane mrakom iz kojega uz ženske vokale i zvuk violine izranja tračak svjetlosti. Tamne linije ritam sekcije isprepliću se s gitarom koja mu pridaje taj folk ili americana prizvuk, dok Vinkov glas ječi u svoj osjećajnosti i ogoljenosti.

Pogled fiksiran negdje u tamu prostora, iako možda zbog stidljivosti i anksioznosti, sinoćnjem je nastupu itekako pridonio na teatralnosti izvedbe. Značenje se nekih pjesama i razlog njihova nastanka iskristaliziraju tek kasnije, zaključio je Vinko, a onda je solo odsvirao ”nosi je”, što je izvedbi dalo osobnu dimenziju, a  kantautora poistovjetilo s lirskim subjektom. Ili smo barem u to na trenutak povjerovali.

Zimizelen/Jahvo Joža

Protagonist ili lirski subjekt pjesama, kako ga već hoćete nazvati, u svim je pjesmama introspektivan, stihovi su iznimno nabijeni emocijama, unutarnjim mislima i osjećajima koji ga prožimaju, a koje drugačije nego kroz pjesmu i nije moguće izreći. Svojim je stihovima definitivno srušio stereotipe o manjkavosti hrvatskog glazbenog jezičnog izraza, jer je (suprotno popularnom mišljenju) očito da, kada se znaju upotrijebiti, naše riječi ne zvuče glupo, plitko i isprazno, a Vinkov je pjesnički jezik iznimno razvijen.

Često univerzalni i apstraktni, stihovi su upravo ono što slušatelja približava glazbeniku, ali i psihološki razvijenom protagonistu albumske priče s kojom se može poistovjetiti, ili ga barem razumjeti. san na uzici porinuo je u dubine ljudske duše i ponudio nam njezine čestice u obliku glazbene poslastice kojoj smo napokon uživo mogli svjedočiti u jednom novom obliku.

Veo melankolije spustio se nad Začaranu Močvaru, dok je istovremeno groove koji su pjesme dobile u bendovskoj verziji pozivao na lagani ples. Posebno se u pamćenje usijeca pjesma ”zamisli”, pomalo jezivi tempo koračnice koji prati mistične i snovite stihove o boli koji se iz jednoličnog ritma granaju u krik popraćen gitarskim melodijama i činelama.

Dok je Vinko vješto prebirao po žicama svoje gitare, Jakšin je konstantan stink face valjda pokazivao i dokazivao koliko uživa u glazbi i izvođenju. S lijeve su strane pozornice Mateja i Jasmina svojim vokalima unosile nježnost koja je u kombinaciji s violinom izazivala ježenje. Iako smo naviknuti na Leonarda u onom žestokom izdanju i u ulozi bubnjara She Loves Pabla, bilo je neobično, ali lijepo vidjeti ga u dijametralnoj ulozi, nevjerojatno smirenog i preciznog.

Dramski je uvod u pjesmu ”jeka naših želja”, koje naziva igrokazom, Vinko sada prepustio Jasmini, a malene su tehničke poteškoće s gitarskim efektima na početku pjesme u ovom slučaju bile simpatične i glazbenika su iz ozbiljne tematike albuma i mračnog lirskog svijeta ipak samo približile publici u kojoj je zapravo čitavo vrijeme vladala obiteljska atmosfera ispunjena podrškom.

Publika je Vinka vratila i na bis, a onda je premijerno odsvirao baladu koja se zbog svoje ljubavne tematike nije našla na prvijencu, no lijep je nagovještaj onoga što ćemo u budućnosti čuti od Zimizelenog. Na bis se uskoro vratio i bend te još jednom odsvirao ”iza zavjese”, pjesmu koja se, prema svemu sudeći, istaknula kao favorit.

Čitav su se nastup tako po teškim temama i ritmovima prelijevali nježni, milozvučni vokali i violina te razigrana gitara. Iako je kao kantautor Zimizelen već zaintrigirao publiku i privukao je svojim slatkim zvukom te dirnuo svojom glazbom, promocija je punokrvnoga benda čitav projekt lansirala na novu razinu, razotkrila svaki njegov element i bezbroj mogućnosti i smjerova u kojima može krenuti dalje.

Razvidno je da njegova priča sada može samo rasti i razvijati se. Ako dosad nije bilo jasno, indie je scena bogatija za magičnog dragulja čijem ćemo potpunom sjaju vjerojatno tek svjedočiti.