54. Zlatne žice Slavonije
Nove tamburaške pjesme predstavljene u Požegi
Zlatne žice Slavonije
Požega je i ove godine prikazala zdušno njegovanje slavonske tradicije i baštine, pjesme i plesa svojim festivalom Zlatne žice Slavonije, koji od 1969. godine uz nekoliko godina stanke prvi vikend u rujnu podijeljen na tematske večeri pruža raznolik program. I ove je godine, 54. put, sve već tradicionalno započelo Požeškom fišijadom te svečanim mimohodom, raskošnom povorkom sudionika pa njihovim vrijednim nastupima, ali i zanimljivim izborom najgizdavije šokice s ručno rađenim nošnjama starim i po sto godina.
Drugi je festivalski dan već drugi puta bio bogatiji i dječjim glazbenim programom s natjecanjem Zlatni mikrofon, a navečer je uslijedio koncert retrospektive festivala na kojem su nastupila eminentna imena sa svojim festivalskim uspješnicama koje je pratio tamburaški orkestar pod ravnanjem maestra Siniše Leopolda, a svoju je tridesetu obljetnicu djelovanja koncertom sa svojim gostima obilježio i Tamburaški sastav Ravnica. Neizostavan je bio i zabavni program kada su do dugo u noć Požežane zabavljali Indira i Slavonia bend te Džentlmeni i Lidija Bačić.
Na retrospektivnom koncertu nastupila su eminentna imena sa svojim festivalskim uspješnicama koje je pratio tamburaški orkestar pod ravnanjem maestra Siniše Leopolda
Ipak, velika ljubav prema tradiciji i tamburi te znatiželja i zanimanje za novim tamburaškim pjesmama festivala mnoge Požežanke i Požežane i ove su godine uputili na treću završnu i najvažniju večer festivala da u odličnoj atmosferi iznova ispune središnji i predivan Trg Sv. Trojstva te time pruže veliku podršku onim već dobro poznatim, i kako su i sami posebice ove godine isticali, starim, ali i onim novim i mlađim izvođačima.
Tom središnjem festivalskom događaju ove je godine po prvi puta prethodio i susret tamburaških orkestara Tambura nas spaja iz Samobora, Subotice, ali i Pečuha u kojem je svoje mjesto baš za ovu prigodu pronašao i legendarni američki tamburaš Jerry Grchevich.
Novi tamburaški repertoar
Nove tamburaške pjesme već uobičajeno su u izravnom prijenosu prenosili i Hrvatska radiotelevizija, Glas Hrvatske te Hrvatski radio Osijek, dok je pak i druga retrospektivna večer festivala snimljena te će biti naknadno emitirana. Uz to, ovom festivalu, poznatijem kao onom požeškom i prvom tamburaškom, važnost daju i – prema najavama umjetničkog voditelja Saše Botičkog – kako i iznova velik broj prijavljenih pjesama, njih šezdeset, tako i onih odabranih dvadeset tradicionalnih i pop tamburaških pjesama koje izvode danas neizostavni pjevači doajeni kada je u pitanju tamburaška glazba.
Organizatori su tako istaknuli i kako su počeli razmišljati da se iduće godine vrati polufinalna večer festivala, ali i da im je dugoročni cilj odvojiti pop i tradicijsku tamburašku glazbu i pjevače te time uvesti i zasebnu pop večer na festivalu.
Upravo to ne bi bilo loše da se dogodilo već i ove godine, čime bi se u skoro dvosatnom programu večeri novih tamburaških pjesama još više mogao dati neupitno zaslužen prostor i značaj upravo onoj tradicijskoj, može se reći klasičnoj tamburaškoj glazbi koju je festival prvi počeo i njegovati, a po kojoj je nadaleko i poznat, te koja je ovog puta svoj dio zauzela u prvom, ipak pohvalno većem dijelu večeri, uz festivalski tamburaški orkestar pod vodstvom maestra i profesora, primaša Antuna Adžića.
Ne bi bilo loše da se već ove godine odvojilo pop i tradicijsku tamburašku glazbu čime bi se još više mogao dati neupitno zaslužen prostor i značaj upravo onoj tradicijskoj, klasičnoj tamburaškoj glazbi koju je festival prvi počeo i njegovati
Međutim, isto tako potrebno je istaknuti kako time požeški festival koji – iako je kroz godine mijenjao imena u svojih više od pet desetljeća postojanja uvijek ostao prepoznatljiv i sinonim za tamburašku slavonsku glazbu i mjesto nastanka velikih imena i pjesama ovog tradicionalnog glazbenog izričaja – isto tako sukladno i živi i mijenja se s tim izričajem te se zajedno razvijaju sukladno s vremenskim trendovima. Požega i ovaj festival revno prate razvoj i budućnost tamburaške glazbe osmišljavajući utoliko aktualne i zanimljive tematske večeri, ali i cjelokupne festivalske dane.
Ovogodišnje nove tamburaške pjesme festivala većinom su uobičajeno tamburaške balade, ljubavne tematike, te jedna posebna i o didi, ali i neiscrpni živopisni stihovi o Slavoniji, bećarima, piću, tamburama i žicama te slavonskoj, bećarskoj kapi. No, svoja su istaknuta mjesta među novim tamburaškim pjesama ove godine zauzele i nekoliko pjesama tematski prikladnima i dugovječnosti festivala, čiji stihovi progovaraju također već i o životnoj dobi pjevača, ili se pak u svojim novim pjesmama zanimljivo prisjećaju onih starijih uspješnica.
Festival revno prati razvoj i smjer tamburaške glazbe osmišljavajući utoliko aktualne i zanimljive tematske večeri, ali i cjelokupne festivalske dane
Riječ je o pjevačkim imenima koja su na festivalu već tridesetak godina, poput Stjepana Jeršeka Štefa sada s pjesmom ”Znam da nisam više mlad”, Slavonskih lola s pjesmom ”Što stariji to sam luđi”, Tamburaškog sastava Ravnica koji nakon što su večer prije održali koncert u povodu također trideset godina djelovanja, i na večeri novih pjesama su se predstavili simbolično nazvanom pjesmom ”Još mi možemo” čiji se zanimljivi tekst prisjeća svega o čemu su do sada pjevali i mnogih drugih pjesama, ali i najavljuje da još mogu nove pjesme pisat’ i još znaju pjesmom tugu brisat’ te kad zadnje potroše žice, pjevat će se pjesme iz (i od) Ravnice!
Tambura u popularnom i klasičnijem ruhu
Prije također točno trideset godina i Viktorija Kulišić Đenka na istoj je festivalskoj pozornici Zlatnih žica otpjevala legendarnu Đenku, a ove se godine toga svojevrsno i prisjetila otpjevavši pjesmu ”Kad zbog Đenke suze krenu” u duetu s Nenadom Vetmom, Dalmatincem koji je nakon 21 godinu iznova nastupio na požeškom festivalu hvaleći domaćine i Slavonce na divnom gostoprimstvu. U tom jedinom duetu večeri prvi puta se oglasio i bubanj koji je bio dijelom drugoga festivalskog orkestra ujedno i s električnim instrumentima te pratećim vokalima pod vodstvom klavirista Alena Kovačevića, ujedno i profesora te ravnatelja požeške glazbene škole.
U tom izričaju tzv. pop tambure nastupili su i pjevači Stjepan Mlikota Stjepko s pjesmom “Zora pusta” te Đuka Čaić, “Nisam znao da sam taki”, ali i pjevačica koju su također obilježili nastupi na ovom festivalu, Vlatka Kopić Tena, ovog puta s pjesmom “Hajde dođi mi”, te tamburaški sastavi, odnosno bendovi koji već godinama njeguju ovakvu vrstu tamburaške glazbe, a to su bili Džentlmeni s pjesmom “Umoran sam”, Dyaco sa “Zaključanim kapijama”, Posegana s pjesmom “Poleti sa mnom” te na samom kraju večeri Vranac s efektnim “Lanjskim snijegom”.
No bila to tzv. pop tambura ili ona pak klasična tamburaška glazba, bez obzira na smjerove svoga razvoja sve je to u suštini naša hrvatska tamburaška glazba i, kako je istaknuo i jedan od onih bez kojeg festival gotovo i nije ono što jest, a koji je na festivalu od devedesete te ga je proslavila njemu neočekivana uspješnica proizašla upravo iz požeškog festivala ”Laže selo, lažu ljudi” zbog koje kaže da je on danas Boris Ćiro Gašparac, ili Ćiro Požeški, tamburaška glazba nikada neće propasti jer, kako smatra, bolje propadnu ljudi nego običaji i prema tome tamburaška glazba će uvijek opstati jer je to ipak jedna tradicija koja se kao takva ne gasi.
Bio je to njegov odgovor na pitanje voditeljice Mirne Maras Batinić o budućnosti tamburaške glazbe i festivala, što je gotovo opjevala i njegova ovogodišnja pjesma “Slavonije bit će”.
Novi izvođači na tamburaškom nebu
A da će biti i dalje dobrih izvođača na požeškom festivalu pokazali su vjerojatno i najmlađi izvođači na festivalskoj večeri novih pjesama koji su je i otvorili. Bila su to sedmorica mladih, većinom školovanih utoliko i profesionalnih tamburaša okupljenih u uigranom i odlično čak i pjevački posloženom sastavu pod vodstvom iznimno muzikalnog primaša Hrvoja Harkanovca koji je u suradnji s bratom potpisao glazbu i aranžman za njihovu pjesmu “Zbogom” s kojom su ujedno pobijedili na ovogodišnjem festivalu Zlatni glas Zlatne doline održanom u nedalekom Kaptolu.
Orkestar Hrvoja Harkanovca time je ostvario i svoje mjesto na večeri novih tamburaških pjesama, ujedno kao i još jedan novi izvođač na požeškom festivalu Josip Paulić koji je uz Rockocko Orchestra u kojem vodeću melodijsku liniju ipak ima violina izveo pjesmu “Pao mrak”.
Nakon Paulića se pak iznova na požeškom festivalu predstavio pjevač Ivan Štivić uz kreativni tim koji nekoliko godina unazad osvaja festivalske nagrade pa tako već i onu za najslavonskiji tekst. Riječ je o bratskom dvojcu Ivice Plivelića Ive i Josipa Plivelića, koji potpisuju tekst glazbu i aranžman za pjesmu “Dolazim ti majko” koja također pršti od slavonskog izričaja pa vrijedi pomisliti hoće li i ona dogodine osvojiti kakvu nagradu. Ivica Plivelić Iva ujedno je i sveobuhvatni autor glazbe i teksta i za ženski tamburaški sastav iz Koprivnice Cure iz Centra koje su na ovogodišnjem festivalu predstavile pjesmom “Dala sam godine”.
Najavljena kao pjevačica jedinstvenog glasa i posebnosti svoga nastupa, a opet koju dugo nismo vidjeli na pozornici požeškog festivala, Marija Pavković Snaša pjesmom “Žena voli jednom u životu” to je dostojno i opravdala, ali pogodan teren za to bila je svakako i kvalitetna pjesma čiji tekst i glazbu potpisuju Stjepan Rudinski Ruda, ujedno jedno od češćih skladateljskih imena i u ovogodišnjem festivalskom izdanju te Goran Ivanović Lac, ali je svoj ženski udio u tekstu imala i Danijela Mihaljević.
Požeška publika odmah je odlično reagirala na pjesmu, a vidjela su se i neka ženska lica koja su je odmah zdušno i pjevala što joj, može se pretpostaviti, odaje svjetlu budućnost.
Pjesme s veselim bećarskim izričajem na završnoj večeri ovogodišnjih Zlatnih žica Slavonije bile su “Kad se Dado nakreše” Tamburaškog sastava Šokci te “Kapa” Tamburaškog sastava Slavonski Dukati čiji je autor teksta glazbe i aranžmana uobičajeno Ivica Grujo Ićo koji iznova vrijedno progovara o slavonskoj tradiciji, ljubavi i ovoga puta važnosti kape za Slavonca.
Svojevrsni vrhunac prvog dijela večeri i tzv. klasičnih tamburaških pjesama, možemo reći da je bila “Balada o didi” Tamburaškog sastava Fijaker, koji ipak uz vrsne tamburaše uz sebe ima i harmonikaša i violinista koji su bili okupljeni u dobroj glazbi i aranžmanu koji je odlično prenio emotivan tekst s lijepom porukom što su svojom uvjerljivom izvedbom Fijakeri prenijeli i publici.
Iščekujući sljedeći festival s novim idejama i glazbenim strujanjima …
Nove tamburaške pjesme u Požegi činili su tako stihovi kojima se čuva i njeguje tradicija i običaji slavonskoga kraja, poput i onih ove godine primjerice na Festivalu Šokačke pisme u Županji, koji spram požeškog festivala ipak privlači i do sada manje poznatije i mlađe sastave, nego što je to već dugo godina poznat i važan požeški festival pojavom eminentnih imena i sastava. Ipak, oba festivala gotovo svake godine iznjedre i poneku nezaboravnu uspješnicu koja svoje mjesto, doduše manje nego prije, nailazi u radijskim i još i nažalost rjeđe, televizijskim, eterima.
Nagradu za najslušaniju pjesmu s prošlogodišnjeg požeškog festivala od umjetničkog voditelja festivala Saše Botičkog ove je godine primjerice primio Miroslav Škoro pjesmom “Daj još jednu”, dok se ove godine Škoro predstavio pjesmom “Volim život”.
Iščekujući sljedeći festival s novim idejama, glazbenim strujanjima, stihovima i tamburaškim pjesmama, još se jednom može pohvaliti i ovogodišnje požeško nastojanje za čim boljim i aktualnijim njegovanjem ne samo slavonske već i ukupno hrvatske kulturno-glazbene baštine kroz dakako nam važan festival Zlatne žice Slavonije.