Josipa Lisac koncertom u ALU dokazuje da je jedna od tisuću

Svakome tko je prisustvovao koncertu Josipe Lisac u ALU večer se običnoga lipanjskoga utorka pretvorila u uistinu posebno glazbeno iskustvo.

Josipa stvarno jest jedna od tisuću. Jedna je od istinskih i unikatnih glazbenica čiji je osobni pečat obilježio našu glazbu zauvijek. Ona ima svoj stil, svoj stav i svoj glas koji nitko i ništa ne može zamijeniti. Ona je ekstravagantna i iznimno elegantna, a prije svega iskrena ite svoja. Bila je, kaže, zabrinuta kako će izvesti to sve – visoko, nisko, glasno, tiho – i onda je sve to (i više od toga) izvela  nevjerojatnom lakoćom i prirodnošću.

Njezinu veličinu te moć pokazuje i činjenica da joj ljudi na potpisivanje još uvijek donose svoje ploče „Dnevnika jedne ljubavi”“, albuma objavljenoga 1973. godine, koje se i dalje vrte na gramofonima, a čija se glasnoća vremenom ne stišava. Svojom je glazbom, ali i svojim patetičnim te duhovitim intermezzima pokazala da još uvijek postoji tisuću razloga za ljubav i tisuću razloga za smijeh. Publika je oduševljeno slušala sve njezine anegdote o nastanku pjesama, zanimljivim dogodovštinama s koncerata te onima iz njezina života, a prostor je ALU-a uskoro bio ispunjen iskrenim smijehom i aplauzima. Iako su Karlo i Josipa glazbu većinom stvarali zbog i radi sebe samih, ipak se vidi sreća koju osjeća zbog činjenice što je njezina glazba našla svoj put među ljudima.

Energija koju ona prenosi zarazna je, a zaljubljenost i ljubav koju nosi u sebi teško je ne osjetiti.

Njezine su slatke i dirljive zahvale odanoj publici koja je prati i sluša sve ove godine te joj omogućuje da radi ono što istinski voli i za što je stvorena izazvale mnoštvo emocija te otkrile još jedan razlog za divljenje. Energija koju ona prenosi zarazna je, a zaljubljenost i ljubav koju nosi u sebi teško je ne osjetiti. Fascinirala je svojim vokalnim mogućnostima, improvizacijama i izvedbama za koje sam uvjerena da svakim koncertom zvuče i izgledaju drugačije, novo, svježe i posebno. Uz sebe je okupila sjajne muzičare koji su itekako sposobni pratiti njezine improvizacije i njezinu energiju, ali pritom ostati svoji i samosvojni, ne prepuštajući sve Josipi. Iako bi se mnogi pored takve snažne figure izgubili u monotonosti, njezin je bend pokazao vještinu i kreativnost, ne zaostajući za njezinim vokalom. Njezine su vokalne sposobnosti naprosto nevjerojatne, a promjene i oscilacije tempa, dinamike, visine i glasnoće koje je sposobna učiniti glasom ne prestaju iznova iznenađivati i oduševljavati.

Tekstove je pjesama Josipa popratila brojnim ekskursima, vlastitim komentarima o njima, o životu i o ljudima. Raspričala se o ulogama žena i muškaraca te stereotipima koji se oduvijek konstantno nameću, a koje smo odavno srušili pa zaključuje da su žene snažne, a muškarci ipak nježni. Nakon kratkoga monologa, pročitala je i pjesmu Dragutina Tadijanovića „Sanjam kako idem pored tebe” i u svoju izvedbu ove divne pjesme dodala komadić sebe.

Josipa je kul, Josipa je boginja.

Koncert je bio pravo putovanje kroz čitav Josipin opus, uz nove je pjesme izvodila i one s početka karijere pa tako ni najvjerniji slušatelji nisu ostali bez ispunjenih želja. Osjećaji su se, kao i glazba, dinamično izmjenjivali, dolazeći, ali ne zadržavajući se dugo, i tako se uragan glazbe pomiješao s uraganom emocija. Od nezaobilaznih i melankoličnih „Gdje Dunav ljubi nebo“, „O jednoj mladosti“ i „Ležaj od suza“ do izuzetno dramatičnih i uvjerljivih „Magla“, „Hir, hir, hir“ i „Danas sam luda“, sjajno je otpjevala svaku notu, pokazujući svoju nevjerojatnu sposobnost improvizacije te svoju nepresušnu kreativnost na svakoj pjesmi koje kao da, protokom vremena, dobivaju na snazi i značajnosti.

Josipa je na pozornici utjelovila prošlost, sadašnjost i budućnost naše glazbe. I to ono najbolje od nje. Jednostavno rečeno – Josipa je kul, Josipa je boginja.

Izvor: www.sound-report.com
Autor fotografije: Manuel Perlić/Music-Box.hr