Razgovor u Osijeku
kids from the sky: „Od glazbe želimo dobru energiju, a od teksta ipak određenu težinu“
Kids from the Sky, nakon za njih dosad najuspješnije godine u karijeri, stigao je u Osijek na prvi samostalni koncert u klubu Oxygene.
Duo koji čine Teo Golub (pjevač i tekstopisac) i Robin Petić (bubnjar) prošle je godine objavio zapaženi debitantski album Tamni valovi, koji je označio važnu prekretnicu u njihovu radu. Uslijedili su rasprodani koncerti u zagrebačkom Vintage Industrial Baru, nastup kao predgrupa Baby Lasagni u Boćarskom domu, a njihova pjesma ”Lanterna” uvrštena je u soundtrack popularne serije Sram. Live nastupi posebno su važan dio njihove priče jer na prvo mjesto stavljaju povezanost s publikom pa su tako Osječani napokon uživali u pjesmama poput ”Onaj osjećaj”, ”Prolazna stvar”, ”Lanterna” i ”Znamo malo”. Nastup u Osijeku tek je uvertira za ovu pop senzaciju koja će svoj vrhunac doživjeti na najvećem samostalnom nastupu dosad – koncertu u zagrebačkom Boogaloou 23. svibnja.
Ponovno ste u Osijeku, ali prvi put da imate samostalni koncert. Kakva vas sjećanja vežu uz srce Slavonije?
Teo: Imali smo već jedno iskustvo kada smo svirali ovdje prije dvije godine, a bilo je prekrasno jer smo nastupali na Adventu. Nismo očekivali da će doći toliko ljudi i da će nas toliko slušati u Osijeku i zato nas sada ta činjenica da imamo samostalni koncert u Osijeku i da je dosta ljudi kupilo kartu neizmjerno veseli. Jedva čekamo koncert!
Robin: Zapravo me je iznenadilo koliko smo bili dobrodošli i kakav smo doček imali. Svi su bili oduševljeni nama, pa i tadašnji organizatori koncerta. Sve je bilo jako pozitivno, tako da smo i mi bili pozitivno šokirani.
Pogledajte ovu objavu na Instagramu.
Jesu li vas dobro ugostili? Jeste li se vratili kući s barem dvije, tri kile viška?
Teo: Apsolutno, bilo je jako dobro. Toliko su bili pozitivni i gostoljubivi da je ponekad čak bilo i malo previše, tako da sam ih morao javno pohvaliti i na pozornici.
Robin: Da, postavili su visoku ljestvicu za sve ostale koncerte koje smo poslije imali po ostatku Hrvatske.
Album Tamni valovi progovara o potrazi za identitetom, lutanju i ljubavnim boljkama. Što on simbolizira za vas osobno?
Teo: Teško je govoriti o cijelom albumu jer svaka pjesma ima svoju priču. Ono što uvijek kažem jest da je svaka pjesma zapravo neko moje osobno iskustvo. Bilo da je riječ o lutanjima kroz noći ili o ljubavnoj tematici, bitno je da je to osobno iskustvo. Mi smo se kao bend dogovorili da sve što objavimo mora imati veze s nama i da nećemo pjevati o nečemu što nema nikakve veze s našim životima. Tako da su Tamni valovi na neki način autobiografski album koji predstavlja moje osjećaje u određenim trenucima. Dolaze kao valovi – dolaze i prolaze.
Robin: Ja sam zapravo dosta vedrija i hiperaktivnija osoba od Tea, tako da kod mene nema baš toliko „tamnih valova“. Kod mene je ipak više svjetla tako da imamo neku ravnotežu – svjetlo i tamu. Yin i Yang.
Intenzivno osjećati stvari
Kako su nastajale pjesme i kako su izgledale probe i svirke?
Teo: Komplicirano pitanje, ali u jednom trenutku dođe neka inspiracija pa napišeš nešto, a onda dva mjeseca nemaš ništa u glavi. Onda opet dođe neka ideja i tako zapravo nastane album. To je veliki proces, a probe su klasične – dođemo i isprobamo kako pjesme funkcioniraju uživo. Napravimo neke preinake: ovo nije dobro, ovo jest, ali uglavnom smo već dosta uigrani pa sve ide jako glatko.
Robin: Zapravo je sve išlo jako dobro na probama. Brzo smo pohvatali pjesme i stvarno nam je odlično išlo. I dalje nam odlično ide, a vjerujem da će tako biti i dalje tako da smo stvarno jako zadovoljni cijelim albumom – i svirački, i općenito.
Scenski ste jako dinamični – vesele melodije i prilično mračni tekstovi. Zašto birate takav pristup?
Teo: Možda to zapravo govori nešto o meni kao osobi. Volim dublje i ozbiljnije tekstove, malo zagrepsti ispod površine i zaviriti u sebe. Ono što duboko osjećam vjerojatno ponekad na papiru izgleda pomalo tužno, ali nije nužno tužno, samo neke stvari osjećam jako intenzivno. S druge strane, ne želimo da melodija i instrumental budu previše depresivni pa zato spajamo te dvije strane; da postoji dobra energija za live nastupe, ali da tekstovi ipak imaju određenu težinu.
Robin: Često me Teo pita za mišljenje o tekstovima, ali nisam baš neki adekvatan ocjenjivač. Meni je to sve super, ali više pomažem oko instrumentala, bubnjeva, groovea i aranžmana.
Nastupili ste kao predgrupa Baby Lasagni u Boćarskom domu. Kako je uopće došlo do toga i kakav je bio osjećaj nastupati s legendom Eurosonga?
Teo: On je navodno rekao da nas je čuo negdje na radiju dok su se vozili u kombiju i da mu je to bilo jako dobro. Onda je pitao svoju suprugu je li to u redu, ona je odobrila i tako smo mi dobili poziv. Bili smo stvarno šokirani, naravno da nam je bilo jako drago. On je napravio velike stvari i kad te takva osoba pozove, to puno govori i o tvojem radu jer nam je bila dodatna potvrda i poticaj za dalje. Jako smo mu zahvalni na toj prilici.
Robin: Marko je zaista fascinantna osoba. Na pozornici je pravi šoumen, ali privatno je zapravo dosta miran i povučen, što me je pomalo iznenadilo. Jako je lijepo surađivati s njim i sve je bilo vrlo jednostavno, sve smo se lako dogovorili i stvarno je teklo glatko.
Kids from the Sky / Filip Bušić
Jesu li vam se nakon toga otvorila neka nova vrata ili razvila nova poznanstva?
Teo: Definitivno. Možda je najveća nagrada bila publika koja je bila na njegovu koncertu, a koja je tada možda prvi put čula za nas. Nakon toga neki su od njih postali i naši fanovi. To je zapravo bio i naš najveći strah jer kada nastupaš kao predgrupa, nikad ne znaš kako će reagirati publika koja je došla zbog glavnog izvođača.
Robin: Publika je, naravno, došla zbog njega, ali reakcije na nas bile su nevjerojatne i to stvarno nismo očekivali. Ljudi su čak znali i tekstove nekih naših pjesama, što nas je potpuno iznenadilo.
Nadolazeći vrhunac karijere
Vaše pjesme ”Lanterna” i ”Onaj osjećaj” uvrštene su u soundtrack vrlo popularne domaće serije Sram. Kako ste reagirali kada ste saznali za to?
Teo: Kada jedna tako popularna serija odabere tvoju pjesmu, to je velika potvrda tvog rada i zbog toga nam je jako drago. Ipak, da ne ispadne krivo, nas najviše usrećuju live koncerti i trenutak kada publika izravno komunicira s nama, to nam je zapravo vrhunac svega.
Robin: I mi, i naši bližnji bili su pozitivno šokirani. Možda su čak bili i više uzbuđeni od nas jer su nam govorili: „Ej, vidjeli smo – bila je vaša pjesma u seriji!“ i odmah su zaključili: „Pa vi ste stvarno uspjeli.“ Tako da je ovo svakako velika i lijepa stvar za nas i veliki korak naprijed za bend, a i serija je, naravno, odmah malo bolja.
Vrhunac ove godine za vas dolazi 23. svibnja, kada nastupate u kultnom klubu Boogaloo, gdje ćete imati veliki samostalni koncert. Znači li to ostvarenje jednog velikog sna?
Teo: Apsolutno. Zapravo imam i jednu lijepu priču vezanu uz Boogaloo. Prije otprilike šest godina bio sam tamo na koncertu jednog Linkin Park tribute benda i taj prostor mi se toliko svidio da sam čak poslao poruku roditeljima i rekao: „Zamislite kako bi bilo lijepo jednog dana nastupati u Boogaloou.“ To je bilo još u našim početcima i eto, sada napokon imamo vlastiti koncert tamo. Definitivno vrhunac naše dosadašnje karijere. Nećemo vam još otkriti što sve pripremamo – morate doći i vidjeti. Mogu samo reći da će biti iznenađenja i da će se o Boogaloou pričati još dugo nakon koncerta.
Robin: Jedva čekamo. Zagrebačka publika je sjajna i svugdje ljudi dobro reagiraju, a prošle smo godine već imali koncert u klubu Vintage Industrial Bar. Bili smo u velikom strahu jer nismo znali koliko ljudi možemo očekivati i hoćemo li uopće uspjeti napuniti klub tako da smo bili stvarno šokirani kada smo vidjeli da su sve ulaznice rasprodane. Nadamo se, iz dubine srca, da će tako biti i u Boogaloou. On je ipak jedna stepenica više, puno je veći prostor i stane više ljudi pa ćemo vidjeti kako će biti, ali jako se veselimo.
kids from the sky / Matej Grgić
Moram pitati, u jednom intervjuu rekli ste da je naziv benda nastao iz potrebe da pobjegnete u neki svijet mašte. Od čega ste zapravo bježali?
Teo: Uvijek sam kroz svoje odrastanje imao osjećaj da ne pripadam potpuno okolini u kojoj se nalazim. Nekako sam se često osjećao kao „crna ovca“. U jednom trenutku, dok sam pisao tekst, rekao sam da se osjećam kao kid from the sky, i to nam je kasnije postala neka vrsta misije i vizije benda – da su svi oni koji se osjećaju drugačije dobrodošli u naš svijet. Od toga je sve zapravo i poteklo. Nekad je lijepo otići u neki svoj drugi svijet jer se tamo osjećaš najsigurnije.
Eksperimentiranje? Možda, jednog dana
Sad kad ste se napokon katapultirali u svijet popularnosti, imate li osjećaj da napokon pronalazite svoje mjesto?
Teo: Mislim da možeš biti i najpopularniji na svijetu, a opet se osjećati pomalo izgubljeno u svemu tome. Tako da ne znam mogu li reći da sam se potpuno pronašao, ali ova glazba nam svakako pomaže u svemu tome i drži nas na dobrom putu. Iskreno, ne znam što bi bilo sa mnom bez glazbe.
Robin: Definitivno smo pronašli publiku.
Kakvi su daljnji planovi? Što nam još pripremate?
Teo: Uskoro izlazi novi singl. Nažalost, još vam ne smijemo reći ime pjesme. Često kažemo neki datum pa se onda stvari pomaknu, tako da je bolje da zasad samo kažemo – uskoro. Riječ je o ljubavnoj temi. Na početku Kids from the Sky nije bilo puno ljubavnih pjesama, no u zadnje vrijeme ima ih nešto više, što jednostavno govori o mojim, osobnim iskustvima – i to je sve što ću za sada reći.
Robin: Dan nakon Osijeka nastupamo u Beogradu prvi put i to nam je jako drago jer nam se polako otvaraju koncerti i izvan Hrvatske. Lijepo je vidjeti da postoje ljudi koji nas slušaju i izvan naše zemlje. Ondje smo već bili nekoliko puta, i privatno, i glazbeno, i uvijek smo imali jako dobra iskustva. Čak smo primijetili da neki ljudi iz Srbije dolaze na naše koncerte u Hrvatskoj, što nam je stvarno lijepo vidjeti.
Što još planirate do kraja godine i ostajete li pri svom stilu ili planirate i neke eksperimente?
Teo: Kreće ljetna sezona, nastupi na festivalima i raznim događanjima, tako da je to zasad uglavnom ispunjeno. Što će biti dalje, još ne znamo. Trenutačno nam je cijeli fokus na koncertu u Boogaloou i na novom singlu, tako da zasad ne razmišljamo puno dalje od toga. Za sada radimo pop glazbu, ali tko zna, možda za petnaest godina počnemo stvarati albume koje nitko neće htjeti slušati. Možda se tada potpuno posvetimo eksperimentiranju.
Robin: Što se tiče stila, ovisi o tome u kojoj smo životnoj fazi i kakvi nas osjećaji trenutačno vode. Svaki veliki umjetnik ima barem jednu fazu eksperimentiranja, tako da ćemo još vidjeti.