Preslušali smo prvi
Miki Solus - Groblje pjesama
Miki Solus ima pop-minimalistički album s čak 21 pjesmom.
Prvi susret s Mikijem Solusom, tada sasvim neobičnom glazbenom pojavom na sceni, dogodio se s njegovim prvijencem Muzika sumnjive kvalitete iz 2011. godine. Koliko me sjećanje služi, riječ je o kraćem albumu s desetak pjesama, nekonvencionalnim stihovima te s Mikijem na klavijaturama i akustičnoj gitari.
Nešto više u sjećanju ostaje prilično zapaženi drugi album Muzika za djecu i penzionere. Osim što je bio produkcijski više ispoliran od prethodnika, pokazalo se tu puno više talenta nego što se četiri godine ranije moglo naslutiti. ”Mrtav je Johnny”, ”Robi Prosinečki”, ”Pun kufer”, ”Smrt je romantična” i favorit ”Bojim se muzičkih kritičara” odzvanjali su u studentskim danima prepunih glazbe i otkrivanjem novih hrvatskih izvođača. Priznajem da sam u međuvremenu posustao što se tiče Mikija, površno sam popratio sljedeće albume – Muzika o nogometu, jazzu i palačinkama (2017.), Hamburgeri, kvizovi i craft pive (2020.) i Najbolji su pjevači bez sluha (2022.). Ipak, nekako neizbježna mi je bila kantautorova muzička pojava u kazališnoj predstavi Carevo novo ruho te posebice učešće u sjajnom Zagrebačkom ekvinociju.
Dvije godine studijske pauze sada je zaustavljeno, izašlo je Groblje pjesama, a Miki se nije promijenio. Na ovogodišnjem izdanju posadio je popriličan broj pjesama, njih dvadeset i jednu, a na vama je da birate od onoga što vam je ponuđeno. Album se, s obzirom na broj pjesama, ne ističe svojom duljinom trajanja. To je solidnih 45 minuta slušanja, dok najduža pjesma traje dvije minute i pedesetak sekundi.
Gitara nosi sve
Nećemo ih secirati jednu po jednu jer prave priče priča Miki Solus. Upravo ono što je naziv pjesama, o tome slušamo sljedeću minutu-dvije. Kod njega nema skrivanja, već vam naslovom nagovijesti temu pa ne možete reći da se upuštate u nešto nepoznato. Dobro, možemo govoriti o svojevrsnom realizmu koje se susreće s nadrealizmom, dok se brojne reference tiču sporta, glazbe, politike, filma, književnosti, općenito pop kulture. Iz jednog Dnevnika Solus će izvući barem pet pjesama.
Solus je izoštrio vlastito automatsko pisanje pa su pjesničke slike bistrije, iako se većina toga svodi na svakodnevne teme i podražaje koje kantautor dobiva iz okoline. Ima tu njemu prepoznatljivog apsurda, sarkazma i cinizma, ali i iskrenih, emotivnih numera poput ”Imao sam psa”.
Album je u potpunosti iznijela akustična gitara te sve zajedno doprinosi jednom minimalističkom i ležernom aranžmanu, nimalo napadnom tonu i zvuku koji se pretapa iz pjesme u pjesmu. Da se razumijemo, prijelazi iz pjesme u pjesme su jasni, odvojeno se može slušati i ”1000 radijatora”, koja se nalazi pred kraj izdanja pa da si zatim sljedeću pustite prvu ”Topli sendviči u raju”. Glazbenik ima svoj koncept od početka karijere pod ovim umjetničkim imenom – ‘dajte mi instrument, u ovom slučaju gitaru, ja ću vam isporučiti ono što mi je na umu’. Ne znam je li Miki prije gotovo petnaest godina razmišljao o nekim novim glazbenim pravcima, ali njegov glas i zvuk, ako pratite scenu, postali su prepoznatljivi.
Inat u Mikiju
Muzika za partije s niti previše niti premalo ljudi, reklo bi se taman onoliko koliko je potrebno da želja za pjevanjem i sviranjem ne posustane do jutra, moto je pojedinih pjesama (”5000 balona”, ”Australija”). Vraćamo se i na pjevanje na njemačkom jeziku (”Das ist schon”), kao i na engleskom (”Very Stupid Song”).
View this post on Instagram
U jednom intervju Solus je izjavio da mu je pjesma ”Hipster” nastala kao zezancija na ljude koji su ih okruživali u kombinaciji s indie glazbom, koja mu nikako nije sjedala. Prije desetak godina, imali smo poplavu indie bendova pa je inat u Mikiju proradio, ali i zadržao se do danas. Zašto ne bismo imali dvominutne pjesme s bezazlenim temama u kojima se može pokazati vičnost na gitari i klavijaturama, da pritom stihovi zabavljaju, a pojedini se citiraju u običnim razgovorima? Pop šansona kod Solusa direktna je i jednostavna – ponekad ga samo treba pustiti da spava, ponekad ga treba potaknuti na analizu utakmice (”Izgubit ćemo tekmu”), a dobro je znati da ”Ne voli gužve”. Kada ću u budućnosti birati što mi je trenutni podsjetnik na dvadesetak pjesama s Groblja pjesama, izabrat ću ”Sluzave izvanzemaljce”. Divan je Mikijev izgovor druge riječi iz naslova na refrenu.
Kako album nosi naziv Groblje pjesama, Miki Solus ih je zaista prvo pokopao pa ih otkopao i uzdignuo iz mrtvih pa tako (p)ostaje izvođač kod kojeg ćete dobiti upravo ono što očekujete i želite. S asocijacijama na dobro poznata životna mjesta i vremena, možda vas vrati na neke situacije koje u tom trenutku niste predvidjeli da će se stvoriti u istovremeno lepršavoj i opuštenoj pjesmarici osebujnoga kantautorskog uma.
Singlovi: “Topli sendviči u raju”, “Ne volim gužve”, “Sluzavi izvanzemaljci”, “5000 balona”, “Das ist schon”, “Imao sam psa”, “Sanjam mandarine”, “Very Stupid Song”, “Javorova grana”, “Australija”, “Sapvam”, “Britney, hit me!”, “Avion”, “Izgubit ćemo tekmu”, “Helikopter”, “Bubamara”, “Boce pune meda”, “1000 radijatora”, “Edo”, “Rumunjska”, “Čokoladni zec”
Format: streaming
Izdavač: Menart
