zrelo i prikladno studijsko izdanje
Mile Kekin - "Pun.K Mile Kekina"
U vrijeme najveće popularnosti Hladnog piva, izlazak novog albuma ili pak najava velikog zagrebačkog koncerta bili su više od puke najave i vijesti na internetskim portalima
Njihova glazba odgojila je jednu i okrznula drugu generaciju mladih, uz klimaks na zagrebačkom Jarunu, kada je Pivo nastupilo pred 20 tisuća ljudi i tako zapečatilo svoju sudbinu velikog benda. Ta vremena su prošla, ali ostao je Kekin koji očito ima još štošta za reći svojoj publici.
Ironično, točno 18 godina od tog XX Live koncerta s Jaruna, Mile Kekin plasirao je svoj nominalno treći samostalni uradak i pitao se je li nam svima „PUN.K Mile Kekina“. Sudeći po onome što čujemo u trinaest odabranih skladbi, Kekin nije još ni blizu gotov s domaćom publikom i obožavateljima.
Osamnaest godina stariji, iskusniji za stotine koncerata, Kekin je plasirao zrelo i prikladno studijsko izdanje. Taman da obožavateljima zbilja ne bude kao u naslovu albuma, puna kapa ili na što se već misli. S obzirom na složenu situaciju u kojoj se nalazi, gdje je više članaka s njegovim imenom ispisano u službi politike, a ne glazbe, Kekin je uspio skrenuti pažnju na sebe primarno kao glazbenik, što je uspjeh samo po sebi.
Lako je upasti u zamku i zamisliti Milu Kekina u ulozi društvenog komentatora bez ograničene odgovornosti. To nipošto nije fer jer nas vodi u smjeru naslova ovog albuma. Ovako publici i dalje nije pun k. Mile Kekina i njegovih pjesama. “Star“ i “Marko Nogomet“, okosnice albuma, već u prvih nekoliko minuta daju naslutiti da se Mile vraća temama iz sfere osobnog, dok je društvo unutar kojeg se nalazi tek kulisa za njegove junake iz pjesama.
Primjerice, priča o skrivenom identitetu Marka s nogometa pomalo podsjeća na neke stihove stare više od 20 godina, kada je tada još aktivno Hladno pivo pjevalo kako nije baš sve tako sivo, uz opasku da je protagonist pjesme promijenio teleoperatera zbog djevojke koja mu ne uzvraća ljubav.
Dvije dekade kasnije, isti taj bezimeni junak Miletovih pjesama skriva ljubavnice u imeniku, a isto to čini i njegova družica. Ipak, Kekin odbija ostaviti priču bez kritike ili pak komentara na naše društvo, pa tako junak iz pjesme “Marko Nogomet“ nakon bolnog prekida završi u bespućima roditeljskog doma: „Nakon ljubavne drame mi potonule lađe, sad opet živim kod mame dok se ne snađem.“
Kako ovaj album zvuči uživo doznat ćemo u listopadu, kada će Kekin u Tvornici kulture promovirati novi materijal. Na druženju s prijateljima i novinarima u knjižari Sandorf odsvirao je dio novog materijala, ali ipak u akustičnoj varijanti, pa valja pričekati s repliciranjem ove studijske verzije koja je, naravno, na električni pogon.

Mile Kekin i bend
Iskreno, novi album nije spektakl, ali takvo što teško je i očekivati od frontmena koji je prošao „sito i rešeto“ s Hladnim pivom. Lijepo je vidjeti da nije odustao. Bilo bi šteta, ako ništa drugo, zbog tekstova koji su na trenutke zadržali britkost kakvu smo slušali u danima najveće popularnosti njegova bivšeg sastava.
Za kraj, Kekin je pokazao i nešto mišića. Na albumu gostuju Kultur Shock, Rade Šerbedžija i Darko Rundek, koji se našao u preradi starog hita “Trening za umiranje“. Ima li mjesta za Kekina na ovakvoj nam glazbenoj sceni? Prema onome što čujemo, ima. Od 13 odabranih pjesama njih nekoliko ima potencijala ostati na set-listama i nakon promocije i turneje.
Jasno, kritika će Kekinu pronaći mane i gdje ih nema, ali autor ovog albuma vješto je zaobišao zamku prepucavanja oko toga tko je prodao koliko ulaznica i na čijem je koncertu bilo više ljudi. Dok mu bivši kolege iz benda žive slavnu punkersku prošlost svirajući stari materijal pod imenom Savršeni Marginalci, Mile Kekin zvuči kao isti taj bivši frontmen benda, samo u solo varijanti, uz potpunu kontrolu nad svojim glazbenim porivima.
To je, uostalom, možda i najbolji pristup. Barem u ovom trenutku njegove bogate diskografske karijere.