Pater Mijo Horvat: Pionir glazbenog pastorala

Jedan od ključnih ljudi glazbenog odrastanja brojnih glazbenika Rijeke, Bola i Zagreba, pater Mijo Horvat, preminuo je prije 20 godina 

Kažu da vrijeme brzo leti. Iako ta tvrdnja nije sasvim stvarna, danas je osjećam kao istinitu. Naime, 1. prosinca 2005. napunilo se dvadeset godina otkako nas je napustio jedan dragi čovjek, svećenik i prijatelj – pater Mijo Horvat. Bio je jedan od ključnih ljudi glazbenog odrastanja brojnih glazbenika Rijeke, Bola i Zagreba. Iako već dva desetljeća nije s nama, njegov duh i pozitivna energija koje je širio ostaju živi i danas.

Teško je na nekoliko kartica prenijeti osobna sjećanja i uspomene mnogih koji su se s paterom Mijom družili, svirali, razgovarali ili jednostavno popili kavu ili pivo. No, kako napisa Nenad Mirko Novaković:

„Tko se jednom očeše o moj kaput
i okupa u zjenama,
ne može biti zaboravljen.“

Tako ni pater Mijo – Miško – ne može biti izbrisan iz srca onih koje je tijekom trideset i sedam godina svećeničkog rada dotaknuo.

Životni put

Pater Mijo Horvat rođen je 20. rujna 1941. u Palinovcu u Međimurju. Nakon osnovne škole ulazi u dominikanski red te maturira u Bolu na Braču. Godine 1961. upisuje dominikansku bogosloviju u Dubrovniku, a za svećenika je zaređen 26. lipnja 1968. u Zagrebu. Još kao student, nadahnut Žeteocima i Aiméom Duvalom, počeo se baviti duhovnim šansonama, i kao izvođač i kao kantautor. Glazba je ubrzo postala njegov najjači pastoralni alat – put do srca mladih, ali i odraslih.

Glazba kao poslanje

Svirao je više instrumenata: gitaru, orgulje i bas gitaru koja mu je bila najdraži instrument. U duhu Drugog vatikanskog koncila smiono je uvodio glazbu mladih u liturgiju te je bio jedan od prvih svećenika koji su na misama koristili električne gitare, još početkom sedamdesetih godina, najprije u Zagrebu, potom u Bolu i Splitu, a najdublji trag ostavio je u Rijeci, gdje je proveo dvadeset i pet godina.

U Rijeci je bio i mentor i mecena mnogim glazbenicima – bez obzira na vjersku, političku ili nacionalnu pripadnost. U njegovoj maloj „sviraonici“ moglo se u svako doba posuditi kabel, pedalu, pojačalo ili čak bubnjeve – jedini uvjet bio je da se sve vrati prije nedjeljne mise. Nikad nije odbio pomoći: od savjeta do popravka tehničke opreme, sve je radio s veseljem i strpljenjem.

O njegovu značaju za riječku rock scenu najbolje je svjedočio, nažalost, također preminuli glavni urednik portala Ri Rock Robert Paulić. Pišući In memoriam pateru Miji Horvatu, između ostalog, kaže: „Riječku rock scenu je oduvijek osim glazbenika činila i jedna neobična, naoko nespojiva grupa ljudi koja se pojavljivala manje-više konstantno ili barem u nekim turbulentnijim vremenskim periodima. Bilo je tu (i ima još uvijek) managera i ‘managera’, slikara, pisaca, fotografa, pjesnika, tonskih snimatelja, producenata, vlasnika kafića, kurvi, političara, boema… i jedan svećenik – svi vezani nekom čudnom ‘pupčanom vrpcom’ uz nešto tako neopipljivo kao što je Ri Rock, koji pak svakome od njih predstavlja nešto drugačije nego ostalima.”

Duhovni pratitelj i prijatelj

Posudba ili popravak instrumenta često je bila prilika i za duhovni razgovor. Mnogi su u pateru Miji nalazili ne samo svećenika, nego i prijatelja, drugog oca, mentora i oslonac u traženju stila i smisla ne samo u glazbi, već i u životu općenito. Iako nije bio profesionalni glazbenik, nesebično je dijelio svoj glazbeni dar i još više – svoj optimizam, toplinu i vjeru u mlade. Za njega je glazba bila važan način povezivanja s duhovnošću i način za izražavanje duhovnih vrijednosti.

Svakako treba istaknuti da je velik i dugogodišnji uspjeh kod mladih u dominikanskom samostanu u Rijeci pored patera Mije Horvata, koji je bio veliki magnet za privlačenje mladih i glazbeni animator, bio zaslužan i pater Marijan Jurčević koji je bio intelektualac i profesor na teologiji u Rijeci. Njih dvojica zajedno su stvorili snažnu zajednicu mladih koja je desetljećima oblikovala živote brojnih obitelji.

Taizé i zajedništvo

Pater Mijo bio je jedan od prvih koji su donijeli duh Taizéa u Hrvatsku. Godinama je vodio mlade na novogodišnje susrete diljem Europe – uvijek nekako uspijevajući pronaći način da pođe i onaj tko si to nije mogao priuštiti. „Ne brini, providjet’ će Bog“, znao je reći. I doista je tako bilo. Taizé je mnogima ostao najljepša uspomena mladosti, a pater Mijo je duhovnost Taizéa utkao i u bogoslužje nakon povratka.

Taize molitveni susret u Zagrebu (pater Mijo Horvat, Jura Vrandečić i Slavko Nedić)

Iz svjedočanstava

U nastavku navodim nekoliko dragocjenih sjećanja ljudi čiji su životi bili isprepleteni s njegovim.

Pater Mijo Horvat bio je u svoje vrijeme iznimno poseban i ispred svog vremena. Okupljao je mlade oko sebe na način koji je tad bio potpuno nov i moderan, približavajući ih Crkvi kroz ono što im je bilo blisko i privlačno. Po prvi put su se u crkvi mogli čuti bubnjevi, električne gitare i bas koji je sam svirao, a mi mladi pjevali smo na mikrofonima i svirali, stvarajući jednu živu, snažnu i radosnu glazbenu zajednicu.

Doista se može reći da se u tim godinama u dominikanskoj crkvi oblikovala jedna mala elita mladih koja je tamo pronašla svoje mjesto, potporu i smjer te kasnije osnovala svoje obitelji koje su se još godinama okupljale na istom mjestu. Za mnoge od nas pater Mijo bio je poput oca.

Ostavio je trag koji i danas nosimo u sebi – trag zajedništva, radosti, kreativnosti i vjere koja se živjela kroz glazbu, druženje i otvoreno srce.

Teodora Festini

Bio nam je i brat i pater. Nije imao radno vrijeme, nije znao za sat, osim u doba svete mise. Uvijek je bio spreman  pomoći. Zvono njegove sobe moglo se pritisnuti u svako doba, a da ne budeš odbijen ili nevoljko primljen. Osim vremena, dijelio je s nama sve što je imao. S nama je molio, pjevao, igrao se, radio, bio je na usluzi. Prvi je u Hrvatskoj počeo voditi mlade u Taize, (ekumenska zajednica sa sjedištem u Francuskoj).

Osim studentske mladeži, njegova je velika ljubav bila glazba. Obdaren lijepim glasom i sluhom okupljao je oko sebe buduće i tadašnje glazbenike, iz njegove radne dvorane izniknuli su ne samo komercijalni glazbenici nego i akademski obrazovani glazbenici. Sa svojim darom za tehniku, sklapao je glazbene instrumente, popravljao, posuđivao ih, a oni najčešće ne bi bili vraćeni. Osim druženja, te je iste glazbenike krstio, pripravljao za sakramente i duhovno vodio. Svirao je više instrumenata. Malo je poznato da je i skladao duhovnu glazbu. Neke od pjesama se danas izvode na misama za mlade.

Mirjana Baričić, dr. med.

Mnoga djeca i mladi koji su kod njega dolazili na vjeronauk okušali su se u glazbi upravo na njegov poticaj, a neki od njih su postali i profesionalni glazbenici. I sama sam uz njegovu pomoć napravila prve glazbene korake te nekih petnaestak godina uz njega svirala na misi. Mislim da se može reći da su glazbene probe petkom i mise nedjeljom predstavljale veselje velikom broju mladih koji su bili uključeni u crkveni bend tijekom godina djelovanja patera Mije u dominikanskom samostanu u Rijeci.

Mariza Sarta

Pater Mijo bio je moj vjeroučitelj i jedan od dvojice ljudi kojima zahvaljujem povratak u Crkvu.

Upoznala sam ga davne 1968. godine, kad me rodica „odvukla“ na misu k dominikancima na Pazaru i onda sam vidjela kako je tamo i ostala do 1974. A Mijo je imao strpljenja odgovarati na milijun glupavih pitanja curice koja je prije koju godinu prestala pohađati crkvu, jer joj je bilo grozno. Ali tamo je bilo sjajno. Istine radi, moram reći da je uz Miju bio i još jedan Vjeko i da su odlično funkcionirali zajedno. A i mi koji smo napravili prve korake u naviještanju Božje riječi – oni su nas učili. I sudjelovali s onima koji su bili skloniji glazbi pa svirali i pjevali i tako obogaćivali liturgiju. Čak je i moja nona (baka) bila sklona jednom Svet sjajno odsviranom na bubnjevima.

Anamarija Jurković Dolenec

Plakat za večer sjećanja na patera Miju povodom 15. obljetnice smrti

Zaboravljeno, ali vrijedno – skladateljski opus

Premalo je poznato da je pater Mijo bio i skladatelj. Nažalost, njegova autorska ostavština nije sustavno sačuvana. Nema je ni u ZAMP-u. Ipak, sa sigurnošću se može reći da je napisao barem desetak pjesama koje su se izvodile na misama mladih u Bolu, Zagrebu i Rijeci. Neke od njih se i danas pjevaju; nažalost, vrlo često bez istaknutog autorstva.

Među poznatijima su:

• “Napustiti nas može” (tekst: Stjepan Benzon)
• “O, Gospode, danas sam tu”
• “Ti lutaš sad”
• “Pođite sad Galilejom”

Pater Mijo skladao je i (barem jednu) misu mladih, danas se izvodi Gospodine, smiluj se. Pisao je i prepjeve – primjerice, duhovni tekst na temu iz Dvořákove New World Symphony (Tražim Ga) te poznati prepjev pjesme “Jer prijateljem si me zvao” dominikanca Renata D’Andree, koju je grupa Karizma snimila na albumu Pobjednici smrti.

Njegova autorska ostavština je zasigurno puno veća, ali – nažalost – nije sačuvana na jednom mjestu. Ipak vjerujem da je dio tih nota ostao zapisan ne samo u srcima onih koji su ih slušali, nego i u ponekoj arhivi nekog od više stotina svirača koji su s paterom Mijom svake nedjelje svirali misu. Mislim da je upravo njihova arhiva nepresušno blago za istraživanje skladateljskog opus patera Mije Horvata.

O pateru Miji Horvatu uvijek će biti još toga za reći. Bio je svećenik ispred svoga vremena, čovjek otvorena srca, pionir glazbenog pastorala, duhovni pratitelj koji je znao biti blizak, jednostavan i radostan.

Više o njemu može se pronaći u videospomenima snimljenima povodom 15. obljetnice njegove smrti, kad je Barbara Benigar Brezac sa zajednicom Pobjeda svetih organizirala misu i večer slavljenja u spomen na patera Miju.