55 godina i 5 postava Novih fosila

Sanja, Marinko i Zec nastupaju u zagrebačkoj Areni povodom 55 godina Novih fosila

Nikada više ljubavi nove jer 9. studenoga u zagrebačkoj Areni Sanja, Marinko i Zec, uz obilježavanje 55 godina Novih fosila, najavljuju i oproštaj od svoje publike, bar na ovoj velikoj, dvoranskoj razini. Uz male pauze, promjene u članstvu, nažalost, i neke prerane odlaske, riječ je o jednom od najomiljenijih bendova s ovih prostora čije pjesme, najviše zahvaljujući skladateljskom geniju Rajka Dujmića, čine značajan korpus domaće pjesmarice popularne glazbe 20. stoljeća.

Iza zaraznih refrena, raskošnih harmonija i pop prijemčivosti krije se zapravo jedan žilavi bend koji je odolio nizu rock and roll skandala, brojnim svađama i mirenjima, ljubavi i smrti, dolascima i odlascima. Od nevjerojatnih priča s turneja Sanje Doležal, Vladimira Kočiša Zeca i vitalnog 82-godišnjaka Marinka Colnaga mogao bi se snimiti uzbudljivi Netflix specijal, no glavna uloga u tom dokumentarcu ipak bi pripala nevjerojatnoj međusobnoj privrženosti preživjelih članova Fosila. Bilo bi im lako da se ne vole.

Rijetko koji, gotovo nijedan bend ne doživi ovakvu obljetnicu u izvornoj postavi – ovo je kratki pregled 55 godina Novih fosila kroz njihovih 5 postava…

Prvi Novi fosili (1969. – 1976.)

Priča započinje s agilnim bubnjarem Slobodanom Momčilovićem Mokom koji, nakon niza godina u pratećim bendovima poznatih glazbenih zvijezda tog doba, 1969. poziva svog kolegu iz Kennedy Boysa, basistu Marinka Colnaga da se priključi novom bendu. Ime grupi, Novi fosili, dao je Arsen Dedić: “Dečki, već ste jako stari, nazovite se Novi fosili!”. Uz Moku i Colnaga, prvu postavu činili su još klavijaturist Slavomir Cvija i gitarist Milan Čaleta Čale, a iza njih je ostalo 13 singlica i jedan LP s kraja 1973., jednostavno nazvan “Novi fosili”. Pjesmu “Kad naš brod plovi” bend i danas izvodi na koncertima…

Na prijelazu 1976. u 1977., bendu se, uz gitarista Zorana Vlaovića, priključuje 22-godišnji Rajko Dujmić, bez klavijatura potrebnih za predstojeću turneju po Rusiji. “Ne brini, ja ću ti ih kupiti”, odgovorio mu je poduzetni Moka.

Novi fosili s Đurđicom Barlović (1977. – 1982.)

Nakon nekoliko nes(p)retnih pokušaja sa ženskim vokalima, bendu se konačno priključuje mlada Splićanka, Đurđica Miličević, s iskustvom koje je stekla pjevajući u splitskim Batalima. U svibnju 1977., umjesto Vlaovića, bendu se priključuje Vladimir Kočiš Zec iako nije sve teklo glatko: “Pozvali su me Marinko, Moka i Rajko u jedan kafić jer im je bio potreban pjevač i gitarist. Ja sam njihovu ponudu glatko odbio jer su slovili kao ‘kuruzni band’. Užas, ljiga. Imali su hit ‘Sjedi, Ćiro, navrh grane’ i takve gluposti. A njihov komentar je bio: ‘Koji je ovaj Zec kreten!’ No, trebalo je novaca za obitelj i nakon tjedan dana sam im se javio i potvrdio da dolazim”, prisjeća se Zec.

Nakon suradnje sa Zdenkom Runjićem (“Diridonda”, Split, 1977.), slijedi “Tko visoko diže nos” Andreja Baše sa Zagrebfesta na čijoj se B strani, unatoč protestima Jugotonovih urednika, našla Dujmićeva “Sanjaj me”, uz koautorstvo s Deom Volarić. Ostalo je povijest jedne od najvećih pjesmarica jednog od najtalentiranijih autora i hitmejkera s ovih prostora…

Siniša Škarica nazvao ga je “Mozartom domaćeg popa”, a Dujmić je s nizom suradnika zaslužan za impresivan niz hitova benda, od spomenute “Sanjaj me” preko “Saše”, “Da te ne volim”, “Najdraže moje” do “Šuti moj dječače plavi”, “Tonke” i drugih čime je bendu priskrbio usporedbe sa švedskom ABBA-om. Album “Budi uvijek blizu” iz 1981. jedan je od najprodavanijih jugoslavenskih albuma.

Pjevačica Đurđica, sada Barlović, krajem 1982. odlučuje kombije, putovanja i tonske probe zamijeniti za obiteljsku stabilnost i mir, a Rajko i Moka sjetili su se vrckavog vokala benda Prva ljubav čiji su album zajednički producirali.

Novi fosili sa Sanjom Doležal (1983. – 1990. / 2005. – 2020.)

“Našla sam se Mokom na kavi i dao mi je 24 sata za razmišljanje. Bilo je to u proljeće 1983., cijelo ljeto sam učila pjesme, a 18. listopada je bio moj prvi koncert s Fosilima u Mariboru. Taj prvi nastup bio je kaotičan, sve mi se pobrkalo u glavi. Marinko i drugi članovi banda nisu bili baš oduševljeni. Bila sam klinka, a Đurđa je bila vrhunska pjevačica, profesionalka i zrela žena. No, već nakon prvih nekoliko koncerata, dečki su me ipak prihvatili i shvatili da je moja mladost nadoknađivala sve nedostatke koje sam imala”, iskrena je Sanja Doležal.

Prvi album nove postave “Poslije svega” iznjedrio je hitove poput “Bilo mi je prvi put”, “Neveni žuti” i “Milena”, a u Rajkovu hit mašineriju uključuju se autori Momčilo Popadić, Mario Mihaljević, Zrinko Tutić te Stevo Cvikić čija će “Dobra stara vremena” bez sumnje zaokružiti set listu koncerta u zagrebačkoj Areni.

Nažalost, u kolovozu 1985. umire Slobodan Momčilović Moka, a na njegovo mjesto za bubnjevima dolazi Nenad Šarić. Istovremeno, Rajkovo autorstvo uzima sve više maha kulminirajući pobjedom na Euroviziji 1989. s “Rock me” – dok je grupa Riva primala priznanje, Rajko je bio s Fosilima na gaži u Njemačkoj.

Između prvog i posljednjeg albuma sa Sanjom Doležal stalo je na stotine koncerata i isto toliko tisuća prijeđenih kilometara, često i s dva koncerta dnevno, a hitovi poput “Dobra stara vremena”, “Još te volim”, “Da si barem noćas ovdje”, “Dobre djevojke”, “Dunjo mirisna”, “Ja sam za ples” i “Djeca ljubavi” zadržali su se do današnjih dana.
Kao i Magazin s Ljiljanom Nikolovskom i Đavoli s Nenom Belanom, ova postava Fosila ugasit će se početkom ratnih devedesetih, ali i ponovno okupiti 2005. kada će, između ostalog, primiti priznanje Instituta hrvatske glazbe za najtiražniju grupu u povijesti domaće diskografije!

Novi fosili s Natašom Belošević i Jelenom Fošner (1995. – 2005.)

“Rad u obnovljenim Novim fosilima u devedesetima bio je izazov. No, slagali smo se, Vladimir Pavelić Bubi i Nataša Mirković (ex Belošević) i dalje nastupaju s nama kao prateći vokali. Problem je bio što nismo s publikom kliknuli kako treba. Bila je to silom prilika složena kombinacija koja se nije mogla održati. Bilo je to takvo vrijeme, a i Rajko je imao autorsku krizu, nije u to doba napravio neke snažne pjesme, premda se trudio”, otkriva iz današnje perspektive Colnago.

Tu postavu činili su još Vladimir Pavelić Bubi i Dalibor Barišić, uz pomoć Dubravka Voriha, Zlatka Bebeka i Damira Gonza, a Vladimir i Nataša ostali su u bendu kao prateći vokali i nakon reuniona postave sa Sanjom. Nataša je, između ostalog, poznata i kao glas kraljice Elze iz franšize Snježno kraljevstvo gdje je otpjevala njezine pjevačke dionice.

Sanja, Marinko i Zec (2020. – )

Nenad Šarić koji je u međuvremenu postao i Sanjin suprug preminuo je 2012., a Rajko Dujmić podlegao je ozljedama nakon prometne nesreće u kolovozu 2020. Dilema “nastaviti ili ne” riješena je zahvaljujući besmrtnom katalogu pjesama Novih fosila koje zaslužuju da ih pjevaju tisuće u dvoranama širom bivše Jugoslavije, raširenih ruku, s osmijehom na ustima i ponekom suzom u oku. Zbog sudskog spora oko prava na korištenje imena, Sanja, Marinko i Zec odlučili su se upravo na to ime za plakate.

Uglavnom se oslanjajući na pedeset godina velikih i provjerenih hitova, njihovi sporadični diskografski izleti tijekom posljednje četiri godine uključuju nastup na Zagrebačkom festivalu s pjesmom “Snovi zaljubljene žene” Vladimira Kočiša Zeca i Leonarda Bakse te suradnju s Pavelom upravo na hommageu Fosilima “Dani koji sjaje”.

Zahvaljujem Siniši Škarici i Bojanu Mušćetu na vrijednim izvorima i informacijama.