Ususret Zagreb Music Weeku
Tko, gdje i koliko proizvodi domaću elektroničku glazbu? Velika analiza Sergeja Lugovića
Što se dogodi kada nova glazbena izdanja prestanemo promatrati jedno po jedno i pokušamo ih čitati kao zajednički trag jedne scene?
Tijekom 2026. Arsen Pavešić na Glazba.hr kontinuirano prati nova izdanja domaće elektroničke glazbe. Njegovi tekstovi pronalaze novu glazbu, predstavljaju autore, povezuju ih s izdavačima i kontekstom u kojem djeluju te ostavljaju zapis da se određeno izdanje pojavilo u određenom trenutku. Kada se takav posao dovoljno dugo ponavlja, rezultat više nije samo niz preporuka. Počinje nastajati arhiv.
Za potrebe Zagreb Music Weeka, koji počinje večeras, stoga smo trinaest Arsenovih pregleda, koji obuhvaćaju domaću elektroničku produkciju od početka 2026. do kraja kolovoza, pokušali pročitati kao mali skup podataka. U njima je predstavljeno 65 izdanja. Kada ih rastavimo na pojedinačne originalne trake, remikseve, editove, dubove i druge objavljene verzije, dobivamo ukupno 307 pojedinačno objavljenih glazbenih outputa.
Sergej Lugović, znanstvenik, DJ i autor koncepta Zagreb Music Weeka / press
To nije potpuni katalog hrvatske elektroničke produkcije. Ne znamo koliko je glazbe u istom razdoblju objavljeno, a nije završilo u ovom uredničkom izboru, pa uzorak ne možemo koristiti kao konačnu mjeru veličine hrvatske scene. Ne promatramo sve što je proizvedeno, nego ono što je kroz kontinuirani urednički rad registrirano, opisano i stavljeno u zajednički kontekst.
Kada 65 izdanja i 307 pojedinačnih outputa počnemo promatrati zajedno, možemo postaviti pitanja na koja pojedinačni review ne može odgovoriti: koliko se glazbe stvarno proizvodi, koliko nastaje individualno, koliko kroz suradnju, kako cirkulira između artista, gdje nastaje, kroz kakvu se infrastrukturu objavljuje i koliko je produkcijski kapacitet koncentriran ili raspršen.
A iza svih tih pitanja nalazi se još jedno: što se mora dogoditi nakon što je glazba proizvedena da bi postala vidljiva – i što se mora dogoditi s tom vidljivošću da bi proizvela rezultat?
To je ujedno i središnje pitanje ovogodišnjeg Zagreb Music Weeka: Kako vidljivost postaje uspješnost?
Metodološka napomena: Analiza obuhvaća 13 pregleda objavljenih između 2. veljače i 28. kolovoza 2026. i opisuje samo produkciju vidljivu u tom uredničkom korpusu. Broj traka, odnosa, gradova ili labela nije mjera kvalitete, popularnosti ni ekonomskog uspjeha. Prihode, publiku, streaming*,* booking i druge oblike povrata vrijednosti ovaj skup podataka ne mjeri.
Od 65 izdanja do 270 jedinica stvaranja
Prvi korak bio je razlikovati izdanje, objavljeni zapis i jedinstvenu autorsku jedinicu. Među 307 evidentiranih traka i verzija nalazimo 259 originalnih traka, odnosno 84,4 posto korpusa, 13 autorskih ili internih verzija, odnosno 4,2 posto, te 35 remiksa, editova, dubova i drugih intervencija zasebnih artist-entiteta, odnosno 11,4 posto. Velika većina materijala jest originalna glazba, ali 65 izdanja nije 65 pjesama, kao što ni 307 zapisa nije 307 različitih autorskih djela.
Kada se originalima pribroje interne verzije, a uklone dvije potvrđene pojave istih traka na različitim izdanjima, ostaje 270 jedinstvenih autorskih jedinica. Ta brojka postaje osnova za pitanja o suradnji, geografiji i raspodjeli produkcijskog kapaciteta. Ona ne mjeri kvalitetu, popularnost ni prihod; pokazuje samo koliko je različitog stvaranja vidljivo u ovome uredničkom uzorku.
Stvaranje je individualno, ali odnos može prerasti pjesmu
Od 270 jedinstvenih autorskih jedinica, njih 233 ili 86,3 posto vezano je uz jednog autora. Preostalih 37, odnosno 13,7 posto, nastalo je kroz suradnju najmanje dvaju zasebna artist-entiteta: 36 jedinica povezuje dva, a jedna tri entiteta. Pritom bend, duo ili trajni zajednički projekt koji djeluje pod jednim imenom računamo kao jedan entitet, dok se zasebno kreditirani artisti računaju kao odnos. Stvaranje je, dakle, izrazito individualizirano, ali manjinski suradnički dio pokazuje gdje produkcija počinje postajati relacijski kapacitet.
Odnos Matrode i San Pacha pokazuje što se može dogoditi kada se suradnja ne zaustavi na jednoj pjesmi. U korpusu se pojavljuju kao dva zasebna artista koji zajednički potpisuju originale. Nakon višegodišnjeg rada tijekom 2026. razvili su After Midnight, zaseban zajednički kreativni projekt predstavljen i live nastupom na Do LaB pozornici Coachelle. Taj slučaj ne dokazuje formulu collab – uspjeh. Pokazuje konkretniji mehanizam: ponavljani odnos može akumulirati vrijednost, dobiti vlastiti identitet i postati nova platforma djelovanja i vidljivosti.
Remiks kao mehanizam cirkulacije
Remiks i druge vanjske intervencije pokazuju kroz koga već stvorena glazba može početi cirkulirati.
U korpusu nalazimo 35 takvih intervencija koje potpisuje 25 različitih artist-entiteta. Kada više verzija između istih aktera računamo kao jednu vezu, dobivamo 31 jedinstveni odnos.
Adoo i Cevi kroz po četiri intervencije ulaze u rad četiri različite originalne artist-konfiguracije: njihov obrazac pokazuje širinu cirkulacije. Charles Webster također ima četiri intervencije, ali sve su verzije Danceterije Ilije Rudmana, pa iza njih stoji jedan odnos koji se produbljuje. U rad projekta Jonathan x Cafe De Anatolia ulaze četiri različita intervention artista, dok ALXSML i DKTech privlače po tri.
Ista količina outputa tako može skrivati sasvim različitu mrežnu poziciju.
Remiks zato nije važan samo kao dodatni sadržaj. On već stvorenu glazbu može prenijeti u drugi artist-svijet, katalog, label, DJ set ili profesionalni krug. Ovaj uzorak ne pokazuje je li se takav prijenos doista pretvorio u publiku ili prihod, ali otkriva putove kojima bi se signal mogao širiti.
Zagreb je najveći čvor, ali većina outputa nastaje drugdje
Geografija dodatno mijenja uobičajenu sliku centra i periferije. Kako bi jedna zajednička pjesma u zbroju ostala jedna pjesma, njezina se vrijednost proporcionalno dijeli među bazama zasebno potpisanih artista.
Na toj osnovi Zagreb nosi približno 45,1 posto outputa hrvatskih artista koji djeluju iz Hrvatske, dok 54,9 posto nastaje izvan Zagreba. Najsnažniji drugi prostor čine Istra i Kvarner: Rijeka s 26, Pula s 13, Poreč s 13, Opatija s 12 i Motovun s četiri jedinice zajedno daju 68 jedinica, odnosno približno 32,3 posto HR-based outputa. To ne dokazuje da tih pet gradova čine jedinstvenu organiziranu regionalnu scenu; za to bi trebalo analizirati klubove, promotore, labele, publiku i njihove veze. Ali čvrsto pokazuje izrazitu prostornu koncentraciju produkcije na području Istre i Kvarnera.
Istodobno se output pojavljuje i u Križevcima, Splitu, Velikoj Gorici, Slavonskom Brodu, Metkoviću, Sisku, Osijeku, Varaždinu, Čakovcu i Mošćenici. Produkcija je istodobno koncentrirana i raspršena. Hrvatski artisti djeluju i iz međunarodnih čvorova: Matroda iz Los Angelesa, ŽIVA iz Melbournea, a Klassan iz Düsseldorfa. Zato hrvatska produkcija nije isto što i glazba fizički proizvedena u Hrvatskoj.
Još važnije, produkcijski centar nije nužno infrastrukturni centar. Ako Zagreb nema većinu HR-based outputa, njegovu središnju ulogu možda treba tražiti u gustoći klubova, medija, organizatora, labela, edukacije, tehnologije i susreta s publikom, a ne samo u broju proizvedenih pjesama.
Artisti ne koriste samo infrastrukturu – oni je grade
Od 65 izdanja, 20 ili 30,8 posto objavljeno je samostalno, bez zasebnog label-identiteta. Preostalih 45, odnosno 69,2 posto, izlazi kroz label: 27 kroz hrvatske, a 18 kroz strane izdavače. Među label izdanjima to je omjer 60 prema 40 posto. Četiri od deset takvih izdanja oslanjaju se, dakle, na međunarodnu izdavačku infrastrukturu, što pokazuje povezanost, ali ne dokazuje međunarodni uspjeh.
Tih 45 izdanja prolazi kroz čak 38 različitih labela. Samo se pet pojavljuje više puta: ATJE i After Midnight po tri, a Dobar House, Delta Swamp Music i Powercore Rave po dva puta. Zajedno nose 12 od 45 label izdanja, odnosno 26,7 posto, dok se preostala 33 labela pojavljuju samo jednom i nose 73,3 posto. Izdavačka infrastruktura zato nije piramida s nekoliko dominantnih vrata, nego fragmentirana mreža manjih domaćih i međunarodnih čvorova.
Pogledajte ovu objavu na Instagramu.
Najvažniji nalaz pojavljuje se kada pogledamo tko je tu infrastrukturu gradio. U korpusu se može konzervativno identificirati najmanje 12 zasebnih izdavačkih struktura koje su pokrenuli ili izgradili sami elektronički artisti povezani s promatranom mrežom. Kroz njih prolazi najmanje 18 od 45 label izdanja, odnosno 40 posto label izdanja i 27,7 posto cijelog korpusa.
SELF i artist-built label nisu isto: u prvom slučaju zasebni izdavački entitet ne postoji, a u drugom postoji struktura koju je izgradio artist. No zajedno otkrivaju gdje se izdavačka funkcija nalazi.
Kada se 20 samostalnih izdanja pribroji najmanje 18 izdanja kroz artist-built labele, dobivamo 38 od 65 izdanja, odnosno najmanje 58,5 posto korpusa u kojem se izdavačka funkcija nalazi neposredno kod artista ili unutar infrastrukture koju su artisti sami izgradili. Tu privatni resurs može postati kapacitet scene: artist stvara kanal za vlastitu glazbu, kanal postaje zasebna infrastruktura, a infrastruktura zatim omogućuje output drugih autora.
Glazba može nastati individualno. Scena ne može, jer netko i dalje mora obaviti mastering, dizajn, distribuciju, promociju, dokumentaciju, povezivanje s klubovima, medijima i publikom.
Produkcijski vrh postoji, ali sustav ne ovisi o nekolicini
Kada se 270 autorskih jedinica proporcionalno raspodijeli među zasebno potpisanim artistima, najproduktivniji pojedinac nosi oko 7,4 posto ukupnog outputa. Produkcijski vrh čine Klassan s 20 jedinica, Robert Radamant s 18, DBFB s 13 te Below Bangkok i Plazmatick s po 12. Najproduktivnijih približno 10 posto artista nosi oko 42,9 posto outputa, najproduktivnijih 20 posto oko 63,3 posto, a za približno 80 posto outputa potrebno je uključiti oko 36 posto produkcijske baze. Klasični Pareto odnos u kojem petina aktera nosi četiri petine rezultata ovdje se ne pojavljuje. Produkcija nije ravnomjerna, ali nije ni ekstremno koncentrirana. Vidimo produkcijski vrh, snažan srednji sloj i dugi rep manjeg outputa.
Slične brojke pritom mogu nastati kroz veliki album, više manjih izdanja, kontinuirani solo rad ili kombinaciju solo produkcije i suradnji. Broj izdanja zato nije isto što i količina proizvedene glazbe, a količina nije isto što i pozicija u sceni.
Od stvaranja prema signalu i vitalnosti
Ova analiza pokazuje da glazbe ima. Ali proizvesti glazbu nije isto što i proizvesti scenu. Između stvaranja i uspješnosti postoje dodatni koraci: stvaranje – signal – vidljivost – rezultat – povrat vrijednosti – novo stvaranje. U tom svjetlu Arsenovi pregledi nisu samo izvor podataka. Oni selektiraju, dokumentiraju i kontekstualiziraju međusobno odvojene izdavačke događaje. Tek zbog takvog rada možemo vidjeti da produkcija nije samo zagrebačka, da postoji snažan istarsko-kvarnerski prostor, da gotovo trećina izdanja izlazi samostalno, da 45 label izdanja prolazi kroz 38 labela i da dio infrastrukture grade sami artisti.
Medij ne proizvodi automatski uspjeh, ali proizvodi jedan od uvjeta vidljivosti. Članak ne znači da je pročitan, playlist placement ne znači da je netko postao fan, a međunarodni label nije automatski međunarodni rezultat. Uspješnost nastaje tek kada vidljivost proizvede željeni rezultat: publiku, booking, prodaju, suradnju, reputaciju, kulturni utjecaj, pristup tržištu ili prihod. Vitalna scena nije samo ona koja mnogo proizvodi, nego ona koja dio stvorene vrijednosti vraća artistima, labelima, medijima, klubovima, festivalima i drugim akterima kako bi ciklus mogao početi ponovno.
Glazbe ima. Ali globalno je sve lakše stvarati – i sve teže biti primijećen
IMS Electronic Music Business Report 2025/6 pokazuje industriju koja nastavlja rasti. Globalna vrijednost elektroničke glazbe u 2025. procijenjena je na 15,1 milijardu dolara, uz rast od 7 posto u odnosu na prethodnu godinu. Streaming ostaje temelj poslovanja, dok najbrže raste ono što izvještaj naziva expanded rights – direktni odnos s fanovima, merchandise i drugi prihodi koji monetiziraju fandom, a ne samo reprodukciju pjesme. Drugim riječima: vrijednost se sve manje nalazi samo u činjenici da je glazba dostupna, a sve više u odnosu koji oko nje uspijeva nastati.
Prema IMS/MIDiA istraživanju, gotovo polovica ispitanih potrošača već sudjeluje u barem jednoj aktivnosti stvaranja glazbe ili to planira. Generativni AI i alati za odvajanje stemova dosegli su tijekom 2025. 63 milijuna redovitih aktivnih korisnika, dok su prihodi te kategorije između 2023. i 2025. porasli 651 posto.
Ako sve više ljudi može proizvoditi i objavljivati glazbu, sama objava postaje sve slabiji signal. IMS pokazuje da je elektronička glazba tijekom 2025. preko Spotifyja, Instagrama, TikToka, YouTubea i Facebooka dodala bruto 558 milijuna novih fanova, ali istodobno upozorava da konkurencija za pažnju nastavlja rasti. Paradoks je jasan: nikada nije bilo lakše napraviti i objaviti glazbu – upravo zato nikada nije bilo dovoljno samo napraviti i objaviti glazbu.
Elektronički fanovi iznadprosječno vrednuju upravo ono što nazivamo scenom. U IMS/MIDi istraživanju 74 posto elektroničkih fanova važnim smatra povezivanje uživo, 73 posto povezivanje kroz zajedničke interese, 72 posto prisutnost istomišljenika, a 71 posto zajedničke aktivnosti. U svim tim kategorijama elektronička publika stoji iznad ukupne populacije ispitanika.
Greenlight kolektiv party, ilustracija / press
To je važan korektiv ideji da će digitalna distribucija sama riješiti problem glazbene infrastrukture. Elektronička glazba možda je jedna od najdigitalnijih glazbenih kultura, ali njezina publika i dalje snažno vrednuje susret, pripadnost, zajedničko iskustvo i odnos. Nije zato slučajno što IMS svoj pregled tržišta završava tvrdnjom da su kultura i scene beating heart elektroničkoga glazbenog poslovanja, posebno u vremenu komodifikacije i generativnog sadržaja.
Ako produkcija više ne treba centar, čemu onda služi grad?
Tu se možemo vratiti Zagrebu. Naš korpus pokazuje da produkcija nije zatvorena u jednom gradu. Glazba može nastati u Zagrebu, Rijeci, Puli, Poreču, Opatiji, Motovunu, Splitu, Križevcima – ili Los Angelesu, Melbourneu i Düsseldorfu. Laptop, softver i digitalna distribucija nisu resursi jednog grada. Ali to ne znači da je grad izgubio funkciju. Ako tehnologija decentralizira proizvodnju, vrijednost grada sve manje mora biti u pristupu alatima, a sve više u gustoći odnosa. Gustoća producenata, klubova, organizatora, labela, medija, dizajnera, tehnologa, edukatora i publike povećava mogućnost da pojedinačni signal naiđe na nekoga tko ga može pretvoriti u nešto sljedeće: suradnju, booking, novi format, publiku, posao, prihod ili sljedeću pjesmu.
Tu ovogodišnja tema Zagreb Design Weeka – Trenje – dobiva vrlo konkretno glazbeno značenje. Trenje nastaje kada se susretnu različiti ljudi, funkcije i interesi. Producent upozna drugog producenta. Artist naiđe na organizatora. Glazbenik radi s tehnologom. Label čuje glazbu koju nije tražio. Publika otkrije nešto što algoritam nije predvidio. Nisu svi ti susreti ugodni, niti svaki proizvodi rezultat. Ali bez kontakta nema ni odnosa. A bez odnosa veliki produkcijski output može ostati samo velik broj međusobno nepovezanih digitalnih objekata.
Pogledajte ovu objavu na Instagramu.
Scena nastaje iz trenja između njezinih funkcija.
Zagreb Music Week: četiri poluge između stvaranja i rezultata
Zato Zagreb Music Week ove godine ne pokušava pitanje vidljivosti riješiti samo s još više promocije. Program promatra četiri područja koja mogu djelovati kao infrastruktura između stvaranja i rezultata: prostor × edukacija × tehnologija × organizacija.
IMS-ov globalni pogled i naš mali hrvatski uzorak tako se susreću na zanimljivom mjestu. Elektronička glazbena industrija raste, alati za stvaranje postaju dostupniji, a broj mogućih signala sve je veći. Istodobno IMS upravo kulturu i scene opisuje kao ključ dugoročne vitalnosti elektroničke glazbe.
U tom kontekstu Zagreb Music Week pokušava povezati funkcije koje već postoje – artiste, prostor, znanje, tehnologiju, organizaciju, medije i publiku – i vidjeti što se događa kada između njih nastane trenje.
Glazbe ima. Ono što ostaje otvoreno nije pitanje možemo li je proizvesti. Pitanje je možemo li od svega što već stvaramo napraviti scenu koja može trajati.
