Ususret koncertu
Balkan Affairs - dijalog i slušanje onkraj uobičajene egzotizacije
Raznolika su iskustva koja govore o post-ratnim traumama na prostoru bivše Jugoslavije, kao i o ukupnom iskustvu života u novonastalim državama koje su u proteklih trideset godina prošle kroz velike tranzicije: društvene, političke i ekonomske. U neku ruku, bujični tok svih tih tranzicija kao da je samu traumu rata, nasilja, odvajanja i gubitka stavio u drugi plan, tako da se samo u rijetkim trenutcima dolazi do suočavanja sa slojevima povreda koje su nam donijele devedesete.
Na taj način rane, te stare rane, negdje u pozadini još uvijek žive i tinjaju, ukazujući se s vremena na vrijeme, s više ili manje intenziteta u različitim aspektima svakodnevice, ali i javnog života.
Projekt Balkan Affairs pruža prostor za stvaraoce s prostora bivše Jugoslavije da, s jedne strane, daju glas svojim iskustvima, pa i svojim traumama, frustracijama i emocijama, a da im, s druge strane, omogući besprijekorne uvjete za stvaranje, u suradnji s jednim od najboljih europskih ansambala suvremene glazbe, Neue Vocalsolisten Stuttgart, uvijek otvorenim prema novom, drugačijem i eksperimentalnom.
Neue Vocalsolisten / Foto: Manu Theobald
Sâm naslov Balkan Affairs zanimljiv je i znakovit. On je preuzet iz registra diplomacije i međunarodne politike, ali i iz korpusa špijunsko-trilerske literature. Ti naši Balkanski poslovi ustvari se uvijek se barem djelomično čine misterioznima i neprobojnima zapadnoj publici, iako u svojoj suštini nisu. Sve što ljudi s ovog prostora žele, mimo sloja kolonizirajuće egzotizacije o prostoru koji je nejasan i iracionalan, jest da ih se čuje i sasluša, odnosno da im se dâ dignitet pravog subjekta unutar širokog, europskog dijaloga između različitih prošlosti i iskustava.
Sve što ljudi s ovog prostora žele, mimo sloja kolonizirajuće egzotizacije o prostoru koji je nejasan i iracionalan, jest da ih se čuje i sasluša, odnosno da im se dâ dignitet pravog subjekta unutar širokog, europskog dijaloga između različitih prošlosti i iskustava
U ovom smislu projekt Balkan Affairs omogućava upravo takav jedan dijalog i takvo jedno slušanje. Prisustvujemo, drugim riječima, umjetničkom razgovoru između samih sudionika koji dolaze iz Slovenije, Hrvatske, Bosne i Hercegovine, Srbije, Crne Gore i Sjeverne Makedonije – dakle iz onog prostora koji smo nekada u pjesmi zvali “Od Vardara pa do Triglava” – i pripadaju sličnim generacijama ljudi rođenih nekoliko godina prije ili na samom početku početaka ratnih sukoba, ali i razgovoru svih umjetnika sa svojim europskim sugovornicima, s ostatkom svijeta uz pomoć izražajnosti najneposrednijeg i najimanentnijeg od svih muzičkih instrumenata – glasa.
Neue Vocalsolisten / Foto: Manu Theobald
Obratimo se stoga samim skladbama koje će biti predstavljene na koncertu 16. travnja u okviru Muzičkog biennala Zagreb, čiji su Hanan Hadžajlić, Jug Marković, Petra Strahovnik, Ana Pandevska, Nina Perović i Helena Skljarov.
Mlada bosanska autorica Hanan Hadžajlić aktivna je i kao skladateljica, flautistica, osnivačica INSAM-a (Institut for Contemporary Artistic Music), a također radi pri Katedri za kompoziciju na Muzičkoj akademiji u Sarajevu. Često gostuje i nastupa po cijeloj regiji bivše Jugoslavije, a u svojim djelima njeguje interes spram improvizacije, elektroakustike i individualnog, izvođačkog gesta u suvremenoj muzičkoj produkciji.
Hanan Hadžajlić
Na koncertu će predstaviti svoje djelo Requiem Ex Machina za šest ozvučenih glasova. Četiri stavaka koji se izvode bez pauze između: I – Kyrie Eleison: Death, II – Lux Aeterna: Children of Abraham, III – Dies Irae: When All Creation Rises Again, IV – Lux Perteptua Luceat Eis: Life baziraju se na tekstu latinske mise za mrtve Requiema, ali se pojavljuju i isječci pravoslavne molitve, melodija ezana bez teksta, tihi zikr, kao i citat i Machiavellijeve knjige Vladalac.
Za izvođenje Requiem Ex Machina potrebna je preciznost poput one koju zahtijeva izvođenje Mozartove kompozicije
Također, makro fraze, prema riječima autorice, baziraju se na „značajnim brojevima iz gematrije“. Za izvođenje ove kompozicije potrebna je preciznost, poput one koju zahtijeva izvođenje Mozartove kompozicije.
Sa svoje strane, srpski skladatelj Jug Marković, jedan od najuspješnijih stvaralaca rođenih krajem osamdesetih godina u ovoj sredini, donosi nam svoju kompoziciju Nula za šest glasova. Ovo djelo nam govori o posljedicama raspada Jugoslavije, o životu u Beogradu tijekom rata u Bosni i Hrvatskoj, obraćajući se jednim dijelom svom odrastanju tijekom devedesetih, a u drugom se pozivajući na statistiku hiperinflacije u Srbiji 1993. godine.
Jug Marković / Foto: Ben Viaperalta
Naime, u Srbiji u to doba jedna od najvažnijih riječi su bile devize – te magične njemačke marke za koje su mijenjani sve bezvredniji dinari. Na ulici su se često mogli čuti dileri deviza kako velikom brzinom izgovaraju ovu riječ, sve dok je ne bi sveli na njenu zvučnu suštinu, fonem zz, ze, vz, što je bilo dovoljno da bi se prepoznao onaj „ko nam može pomoći“. Marković navodi da se u prvom, osobnom sloju teksta pojavljuju riječi:
devize / vize / dizel / zeldi / popis / marke / diler / lerdi / ler / super / miris benzina / levak.
U drugom, statističkom, ansambl izgovara tekst u kojem navodi tri najveće denominacije dinara ikada tiskane, kao i tabelu dnevne stope inflacije tijekom prosinca 1993. godine. Tako nastaje spona između dvije stvarnosti i dvije pojavnosti jedne ljudske egzistencije, u kojoj rat, iako fizički udaljen, širi svoj utjecaj na sve kutke svakodnevice. Ili kako to Jug kaže, „hiperinflacija te čini hipersiromašnim“, i to na više nivoa i simboličkih značenja.
Nastaje spona između dvije stvarnosti i dvije pojavnosti jedne ljudske egzistencije, u kojoj rat, iako fizički udaljen, širi svoj utjecaj na sve kutke svakodnevice
Marković kao skladatelj u svojim djelima njeguje duboko promišljeni zvučni svijet, istkan od velike erudicije, sklonosti da spoji aparatni zvučni univerzum suvremenoga skladateljskog trenutka i odjeke prošlosti, uz snažan emotivni i dramsko-tenzični učinak.
Ana Pandevska svoju kompoziciju naslovljava Elektroakustička mantra From Ex YU to EU* za sopran, mezzosopran i elektroniku. Ovo je djelo posvećeno recentnoj makedonskoj povijesti poslije raspada Jugoslavije, odnosno peripetijama oko imena ove države danas službeno poznate kao Sjeverna Makedonija.
Naziv mantra uzet je zbog, prema riječima autorice, stalnog kretanja u krugovima kroz koji Makedonci prolaze u svojoj putanji da postanu dio Europske unije. U samom djelu Pandevska – rođena u Skopju 1985. godine, koja u svom stvaralaštvu njeguje interes kako za vokalnu glazbu, folklor i jazz, tako i za elektroakustiku – sučeljava tradicionalnu makedonsku pjesmu “Dve mi momi dve mi druški – Lazarenki” s elektroakustičkim okruženjem koje donosi stratum „modernosti“.
S jedne strane tradicijsko pjevanje, s druge strane šapati, govorna riječ, elektroničke strukture, fragmentacija vokalnih motiva i bit.
Privatna fotografija Ane Pandevske
Suvremena crnogorska autorica Nina Perović napisala je djelo Penetracije III za šest vokala i elektroniku. Ova kompozicija dio je ciklusa koji se bavi temom nasilja proizašlog iz jedne sociodramske dramske radionice pod nazivom Jugoslavija. Pored tekstualnog dijela, u kompoziciji se koristi i zvuk disanja. Perović je inače studirala kompoziciju na Cetnju u klasi Žarka Mirkovića, u Ljubljani u klasi Uroša Rojka i u Beogradu u klasi Srđana Hofmana.
U svojim ostvarenjima poklanja veliku pažnju interakciji između improvizacijskih segmenata i prethodno fiksiranih, često elektroakustičkih struktura.
Skladba SCREAdoM* za pet glasova, zvučnu instalaciju i elektroniku skladateljice Petre Srtahovnik posvećena je patnji nevinih žrtava rata, koje su bespomoćne i ne mogu pobjeći ili se obraniti. Strahovnik je zainteresirana kako na trenutak užasa, na sâm traumatski događaj, tako i na njegove reverberacije uobličene u stanju PTSP-a.
SCREAdoM je posvećena patnji nevinih žrtava rata, koje su bespomoćne i ne mogu pobjeći ili se obraniti
Ova umjetnica se inače dugi niz godina bavi problematikom „mentalnih razlika“, varijabilnošću naše psihofizičke osobnosti. Pritom ona ne želi slušateljima diktirati način na koji će slušati njezina djela, već dopušta slobodan pristup te individualno iskustvo u slušanju i percepcije njezinih izuzetno intenzivnih skladateljskih ostvarenja. U djelu SCREAdoM Strahovnik nudi metamorfozu opernog glasa u ekstremnoj tehnici vokala metalske glazbe, pokušavajući istražiti ono najdublje i najtamnije mjesto ljudske boli, užasa i nesigurnosti.
Petra Strahovnik / Foto: Michael Aust
I konačno, mlada hrvatska skladateljica Helena Skljarov u svojoj audiovizualnoj kompoziciji Plava žirafa za pet glasova, elektroniku i video, ustvari, priča jednu priču. To je metafora o gradu, njegovim zabranama i zakonima, u kojima se oni drugačiji teško uklapaju ili pak uopće ne uklapaju.
Duboko evokativna, gestualna, umjetnički vjerodostojna i gotovo radiofonski istančana priča o traumi i njenom nasljeđu, a koja svakako navodi na razmišljanje
U neku ruku priča o „plavoj žirafi“ koja nikada i nije bila plava, podsjeća na kratku filozofsku priču Ursule Le Guinn The Ones Who Walk Away from Omelas. Oba se narativa bave „srcem tame“ koje svako društvo posjeduje i koje skriva od drugih.
View this post on Instagram
U skladateljskom smislu, i pored jake narativne usmjerenosti ovog djela, u prvi plan dolazi eksperimentalni, oslobođeni muzički pristup Helene Skljarov. Na bazi video rada nastala je partitura, kao i elektronički dio sastavljen od prethodno snimljenih pjevačkih modela. Ovo je duboko evokativna, gestualna, umjetnički vjerodostojna i gotovo radiofonski istančana priča o traumi i njenom nasljeđu, a koja svakako navodi na razmišljanje.
