Bandcamp petak: Rens Argoa, Frksi & Zica, ectratis
Bandcamp je kalifornijska platforma koja već gotovo dva desetljeća omogućuje izvođačima i izdavačima da samostalno postavljaju, prodaju i streamaju glazbu po cijenama i uvjetima koje sami odrede
I hrvatski glazbenici dio su tog ekosustava, a u vremenu kad streaming donosi sve manje, važnost Bandcampa samo raste.
U ožujku 2020., kao odgovor na ekonomski pritisak uzrokovan pandemijom koronavirusa, Bandcamp se na 24 sata odrekao provizije i sav prihod od prometa na platformi prepustio glazbenicima. Ta gesta, prvotno zamišljena kao jednokratna pomoć, prerasla je u mjesečni događaj koji se, iako rjeđe, održava i danas, obično na prvi petak u mjesecu.
Današnji Bandcamp petak traje od ponoći do ponoći po pacifičkom vremenu, što znači od 10 sati ujutro danas do 10 sati ujutro sutra po našem vremenu. Ovo su moji prijedlozi za podršku sceni, ali pozdravljam svaki izbor. Kliknite i postanite ona mala ikonica ispod izraza supported by.
RENS ARGOA, Moon Wire
Rens Argoa su Dejan Halusek na basu ili gitari, Marko Kuhar na bubnjevima i Miran Katar na gitari ili basu i mikrofonu. Trio postoji od 2010. godine, a Moon Wire je njihovo četvrto studijsko izdanje, snimljeno nakon sedmogodišnje diskografske i koncertne pauze. Članovi benda su u međuvremenu ostali aktivni na sceni kroz druge projekte, što je dobro poznato pripadnicima i poklonicima koprivničke glazbene scene (v. Šiza, Rodeo, Melanin). Moon Wire sami su opisali kao svoje najzrelije izdanje.
Kako stoji u opisu na Bandcampu, njime pozivaju slušatelje da u njihovim pričama pronađu vlastitu nit koja se proteže sve do Mjeseca. Što će reći, nemojte ni pokušati slušati album prije podne kao što sam to ja učinila. Njihovo pustolovno muziciranje, rastrzano između nervozne preciznosti math rocka i hipnotičnih motiva istočnjačke psihodelije, eklektično je, ali ne i posve koherentno. Najbolje će sjesti na pun želudac i moždane vijuge koje se polako gase, u tišini sumraka što ovih dana prebrzo pada, dok se dan stišava a muzika jasnije izbija na površinu.
Za mastering albuma zaslužan je Pavle Miholjević, dok su Nikola Runjavec (Them Moose Rush) i Mark Mrakovčić dvjema pjesmama na ovom većinski instrumentalnom izdanju dali svoj autorski i vokalni pečat, podigavši priču na višu razinu.
FRKSI & ZICA, Slavonika
Slavonika je nadimak za autocestu A5, onu koja reže istočnu Hrvatsku i preko Osijeka spaja Beli Manastir sa Sredancima, gdje se spaja na A3. Duga je nekih devedesetak kilometara, a baš ovih dana otvara se i njena posljednja dionica. Da nije Frksija i Zice, ne bih znala ništa o tome. Krenete li tom cestom iz Osijeka, pod uvjetom da nema gužve, s momcima ćete stići negdje do Beketinaca.
Ipak, ovo nije glazba za cestu. Njen interni karakter, začinjen old school beatovima i glasom Curtisa Mayfielda, otkriva bend koji se radije kloni autoputa i ostaje doma – u Osijeku. Istina, jedna se stvar zove “Put za BG”, no to bi mogla biti metafora za produžene kave s pretrpanim pepeljarama ili nešto neopipljivo.
Slavonika vjerojatno nije album koji bih sama potražila ili slučajno pronašla posredovanjem svemogućeg algoritma, ali baš zato volim Bandcamp rulet. Nikad ne znaš kad ćeš naletjeti na lokalne legende u povojima i usput čuti koju lovačku priču.
ECTRATIS, Dream Screen
Šećer na kraju dolazi u formi Dream Screena, novog albuma Mateja Blečića, čovjeka iza projekta i benda ectratis. Taj dvojezični kolaž prožet je hrabrim gitarističkim iskoracima, koliko i besramnim pop-momentima (i ne, ne mislim samo na simpatičnu posvetu “Očima boje kestena”, iako je cijenim). Album na trenutke zvuči vrlo jugoslavenski, a opet suvremeno: čas kao portopop, čas kao retro bombon iz devedesetih, pažljivo prepakiran u glazbu koja ignorira očekivanja, a ipak majstorski poštuje klasičnu formu.
Album je gušt slušati, pa vjerujem da je i njegovo snimanje bilo zabavno. Uz Blečića, na kazeti sudjeluju i članovi njegova pratećeg benda, Hana Stanišić, Tomislav Tonković, Ivan Starčević i Tin Brkljačić, te prateći vokali Jelena Galić i Matea Butigan, kao i gitarist Luka Kramar.
Svi trnci su na mjestu. Dream Screen je s lakoćom uklizao među moje omiljene domaće albume u zadnjih nekoliko godina. Zbog toga mi je žao što ovaj tekst pišem dan nakon promocije u Saxu. Topla preporuka – i za slušanje, i za šoping.
