Ususret D'n'B Unitedu: Lektira hrvatskog drum and bassa

D’n’B United je gigantsko okupljanje drum’n’bass scene zakazano za 13. i 14. svibnja u zagrebačkom Aquariusu. Nastupit će preko 70 izvođača koji će predstaviti brojne podžanrove ovog jedinstvenog zvuka, ali i scene brojnih gradova u Hrvatskoj. Tim povodom donosimo priču o glazbi koja je ‘bastard child’ plesnih podija te njezinim usponima i padovima koji se mogu usporediti s prispodobom o sedam plodnih i sedam gladnih godina.

Zamislimo ovaj članak kao malu školu hrvatskog drum’n’bassa, no ja nikako nisam u poziciji učitelja ili predavača, više učenika koji se malo bolje pripremio za izlaganje pred razredom. Iako navođenje literature obično dolazi na kraju referata, taj ćemo dio odmah razriješiti. Sugovornici u ovome članku na moju veliku čast i zadovoljstvo su Yesh (Marko Ješovnik) i DMT (David Marko Tešić) – obojica prisutni na sceni otkada je bila u povojima te duo iza hrvatske inačice programa Chew the Fat! – te LucyLyu (Lucijan Luka Hančić) izvođač i producent novije generacije.

Ako analiza lektire počinje s bilješkama o autoru, tako i mi moramo postaviti određeni okvir i kontekst. Umjesto o autoru, ovdje ćemo navesti nekoliko činjeničnih i edukacijskih crtica o krovnom pojmu, a to je goli drum’n’bass, bez određujućih pridjeva, opisnih ili posvojnih.

Bilješke o žanru

Devedesete godine zamišljam tako da ih se može svesti na jedan zajednički nazivnik unutar riječi manija. Izuzevši medicinske konotacije, stanje maničnosti nije ništa loše u vidu kulture i umjetnosti, dapače, plodno je i poželjno.

Spomenute godine, istraumatizirane povijesno-kulturnim šokovima prošlih desetljeća i na pragu tehnološke revolucije, također zamišljam kao stereotip tinejdžerskog bunta koji ruši sve norme bagerom, a isto vrijedi i za pripadajuću glazbu.

Chew the Fat! event 2013. u Tvornici / Goran Perešin

Underground i rave scena bila je poput onog prijatelja s kojim ti roditelji ne dozvoljavaju druženje – kontroverzna, opskurna, malo zločesta, ali sloboda i adrenalin koje pruža su nenadmašivi. Kolizija kontrastnih glazbenih pravaca i svježih utjecaja je iz sebe „ispljunula“ neke potpuno nove, do tada neviđene glazbene oblike.

Jedan od njih je bio i jungle, za kojim je brzo nastao, pogodili ste, drum’n’bass. Njihov se nastanak izravno veže za područje Ujedinjenog Kraljevstva, ali na njihovu srž veliki su utjecaj imali jamajkanski i reggae dub štih te melosi. Kao najpotpuniji oblik poliritmičke glazbe prostire se u rasponu od 160 – 180 BPM-a, okosnica mu je bubanjska sekvenca poznata kao Amen Break. Osim obaveznog dodatka pulsirajućeg bassa, moguće mu je dodavati što god glava smisli i srce poželi, iz čega nastaje plejada podžanrova.

Mjesto i vrijeme radnje

U kasnim smo devedesetima, a novim proizvodima elektroničke glazbe nije trebalo dugo da doplutaju iza naših granica. Zaljubljenici u glazbu koji su ju iscrpno preslušavali i istraživali kao da su sa svojim gramofonima čekali da štafetna palica stigne do nas, kako bi ju mogli nositi dalje. Nakon što je drum’n’bass zarazio prve uši u Hrvatskoj, nije trebalo dugo čekati da se počne javno izvoditi i predstavljati. Velegradi i metropole uvijek su ishodišna točka novinama, a u skladu s tim, Zagreb je bio prvi koji je konkretno udomio ovu novu senzaciju.

Glavni likovi

DMT navodi osnovne dijelove kostura hrvatske dnb scene: „Neki od najvažnijih momenata za drum’n’bass scenu u Hrvatskoj su svakako bili prvi partyji koje su početkom 2000.-ih organizirali kolektivi poput Stereo Studija, CFSN-a, Bass Invadersa i prve generacije Dirty Beatza. Osobno sam aktivan na sceni još od 1999. godine. Prvo sam bio voditelj radijske emisije posvećene hip-hop glazbi i kulturi, a nekoliko godina kasnije sam se upustio i u DJ-iranje i organizaciju partyja“, priča organizator nadolazećeg D’n’B United partyja.

DMT, organizator D’n’B United eventa / privatna arhiva

Ova prva imena koja se vežu uz žanr ona su koja i dalje u pozadini odzvanjaju na njegov spomen. Među njima je Dirty Beatz, najdugovječniji kolektiv čiji rodni list datira iz 2002. godine, a proslavio je svoju punoljetnost djelujući i dalje kao stranka koja objedinjuje d’n’b glave diljem Hrvatske. 2002. godine svoje prve korake Dirty Beatz napravio je u zagrebačkoj ustanovi jednima poznatijoj kao OTV dom, drugima kao Boogaloo. Prvi oblici drum’n’bassa u UK-u zaiskrili su preko piratskih radio stanica, kako im je u tom trenutku i priličilo. Ovakve frekvencije u ilegali nisu bile slučaj kod nas, ali radio je također bio medij koji je raspačavao drum’n’bass i u Hrvatskoj, a najzapamćeniji dostavljač zvuka i vibre bio je Dirty Beatz Radio Show na Ciboni i radiju 808.

Stereo studiju pripisuje se prvenstvo uozbiljenje sveobuhvatnog pojma elektroničke glazbe i rave scene u Hrvatskoj. CFSN (Confusion) udruga datira iz istog vremena, usmjerena je promociji audiovizualnih umjetnosti te je scenu obogatila s nekoliko upamćenih programa: Illectric Funk, Playground! i Illectricity festival. Iako kasnije nisu isključivo usmjereni na drambu, njezin su uspon pogurali nizom stepenica zbog kojih je narasla u širinu i visinu. Ambasador iste generacije rane drum’n’bass kulture je kolektiv Bass Invaders, ekipa koja je podigla ozbiljnu prašinu oko hrvatske dnb priče s brojnim gostovanjima. Na ovom popisu stoji i JabbaTon koji je krenuo iz KSET-a s vrlo kreativnim realizacijama ideja, a svoje su tematske partije zapisali u živopisnim i šarenim uspomenama parti hodočasnika.

Illectricity festival u Močvari / Sanjin Kaštelan

Yesh popunjava rupe u mojem znanju navodima kolektiva koje se nikako ne smije izostaviti: „Spomenuo bih tu i Masa Kru iz Rijeke, Glechudesa iz Osijeka, Loop Junkies iz Splita, ali i projekte u kojima sam i sam sudjelovao kao što su JabbaTon u KSET-u i kasnije Chew The Fat, s kojim smo pogotovo u tom trenu (2008.-2013.) uspjeli ostvariti novi veliki highlight dnb-a, možda bih ga nazvao trećim ili četvrtim valom, u Zagrebu s eventima preko tisuću posjetitelja u Tvornici.“

Yesh / privatna arhiva

LucyLyu navodi kako su upravo preostala dva sugovornika zaslužni za njegovu aferu s drambom: „Prva plesanja na dnb pripisujem domaćem kolektivu Chew the Fat! gdje su Yesh & DMT imali glavne uloge u razvijanju mojih interesa u tom polju. To je bila, slobodno mogu reći, cliche ljubav na prvo slušanje“, govori ovaj DJ i producent.

LucyLyu / privatna arhiva

U moru informacija, još ću se osvrnuti na one koje znam iz prve ili druge ruke. Safety Breaks (Glechudesa) i Pips od 2005. godine zaslužni su za osječki i slavonski ogranak d’n’b divizije, a uz i nakon njih programi Big Mama Sessionsa te Suppa Duppa Groovesa, koji su od 2006. godine postupno upoznavali tamošnju publiku s devijacijama bass glazbe.

Sadržaj

Kristalno mi je jasno da se sadržaj analizira shemom: uvod, zaplet, vrhunac, rasplet. No, koncept ove priče ne dozvoljava ovaj tijek. U ovom slučaju, možda bi shema izgledala nešto kao: uvod = vrhunac, zaplet, zaplet, zaplet, zaplet, a do raspleta nismo stigli, nažalost ili na sreću – ovisi o njegovoj prirodi.

Ovi kolektivi, udruge i programi prvi su ponudili svoja leđa kako bi podigli scenu. Taj prvi zamah ostao je zapamćen kao zlatno doba – klupski su programi spomenutih kolektiva u Hrvatsku dovodili prvake svjetske scene te su tadašnja gostovanja, posebno ako ih promatramo iz današnje perspektive, izuzetno impresivna. Takvi su događaji brojali posjetitelje u tisućama. Situacija je u tom periodu bila takva da je 2006. brucošijada FER-a bila drum’n’bass parti, što mi se sada čini nezamislivim.

Seasplash festival izuzetno je dugovječan i značajan kao njegovatelj bass glazbe te pripadajuće kulture. Ove godine bilježi 21. izdanje s kojim se i rastaje se sa svojom publikom.  2008. godine u Hrvatsku se naselio Outlook – festival soundsystem glazbe britanske produkcije ogromnih razmjera. Najveći dio svog života proveo je u tvrđavi Punta Christo u Štinjanu, nakon čega uz godinu epidemijske pauze odlazi u Edenski vrt hrvatskih festivala, Garden u Tisnome. Prva su izdanja bila poprilično usmjerena na generalnu hip-hop i bass kulturu, no ja sam Outlook upoznala kao festivalski raj za drum’n’bass glave, jer se tako kroz godine i oblikovao.

DMT smatra da su navedeni festivali uz Hideout zaslužni za promociju i integraciju drum’n’bass kulture u Hrvatskoj. Što se tiče domaćeg programa, idući je zalet scene uvjerljivo predvodio program Chew the Fat! koji je nizao impozantna gostovanja te dupkom punio klubove.

Hideout Tour event 2013. godine, Filip Motovunski / Goran Perešin

Koristeći se prispodobom sedam plodnih i sedam sušnih godina mogla bi se opisati i sudbina hrvatskog d’n’b-a. Sva tri sugovornika iskoristila su istu paradigmu za opisivanje ovog fenomena koja je postala uvriježeno objašnjenje tinjajuće scene: ona dolazi u valovima.

„Domaća d’n’b scena se zapravo od samih početaka može usporediti s morskim valovima, jer neprestano doživljava uspone i padove. U jednom trenutku se na eventima znalo prodati i po nekoliko tisuća ulaznica, a samo nekoliko godina kasnije dođe trenutak kad se na partiju ne uspiju pokriti ni najosnovniji troškovi“, kaže DMT, koji je svakom brijegu i dolu tih valova svjedočio.

Među razlozima odgovornim za strme padove Yesh smatra da su najvažniji ovi: „Ja bih rekao da su tu glavnu ulogu odigrali klasični faktori kao što su smjena generacija, neki novi hype, zasićenje i slično. Događalo se to u nekim ciklusima od otprilike pet godina, usponi i padovi. Ponekad manjak adekvatnih prostora, ponekad rutinsko odrađivanje evenata i lijenost organizatora, a primarno bih rekao da je oduvijek ovdje bio problem premali broj domaćih producenata koji bi d’n’b digli na višu razinu slušanosti. Premalo hitova, premalo ljudi s kojima bi se publika mogla ozbiljnije povezati glazbeno. Ali to je dublja tema.“

Chew the Fat! 2013., Yesh / Goran Perešin

U trenutcima slabosti scena se nije okupljala i održavala na način kako je prethodno pokazala da može. U takvim su vremenima ipak pojedinci održavali njezinu žar i čuvali je od gašenja u potpunom zaboravu – kroz individualni angažman u smislu produkcije, Filip Motovunski i Kodin samo su dva primjera izvođača koji su uspjeli napredovati do svjetske razine objavljujući svoju glazbu u najbitnijim izdavačkim kućama. Oni su dospjeli najdalje, no nisu bili jedini koji su ponijeli prtljagu scene kada joj je bilo najteže; ima još onih kojima se možemo samo duboko nakloniti – kolektivi poput Bipiema, LED-a i Vubassa tek su neki od njih. 2013. održala se prva DNBKonferencija koja je u nekoliko godina doživjela četiri izdanja. Misija joj je bila skupiti razbacane konce hrvatskog dnba na jednu hrpu, a ona se sada čini kao vrlo simboličan znak života scene.

Vjerujem da se neusmjerenost cjelokupne kulture i žanra može pripisati vječnoj bitci polova: ostajemo li do kraja u undergroundu? Je li težnja tomu jedan od razloga zašto scena nije vitalna? Ako odemo u mainstream, žrtvujemo li suštinske vrijednosti ove kulture za ugodnije financijske i materijalne uvjete?

O filozofiji iza mogućih poteza koji bi mogli pridonijeti vraćanju nekog bivšeg elana sceni LucyLyu objašnjava: „Često čujem izreke poput toga da treba vratiti d’n’b glazbu u klupski mainstream. Dok istovremeno razumijem što se pokušava time reći, nadodao bih da je d’n’b zapravo nekakav ‘bastard child’ plesnih podija. To je underground glazba. Tako je nastala, tako se razvijala i tu uglavnom obitava. Naravno da će kad-tad iznijeti i pokojeg super popularnog izvođača, što je izvrsno za širenje d’n’b gospela masama koje se do tada možda i nisu susrele s tom glazbom, ali sam gotovo siguran da se nikad u mainstreamu nije dogodio zvučni napredak bilo kojeg žanra. Sve ono što se u mainstreamu čini novije kuhalo se dugo u undergroundu, dok nije isplivalo na površinu.“

Hideout Tour event 2013. godine / Goran Perešin

Na tragu prilagodbe d’n’b kulture modernijim vremenima, Yesh detektira potencijalni problem: „Čini mi se da je za posljednji pad scene dobrim dijelom zaslužan trap jer je povukao najveći dio klinaca koji nisu uskočili u crnu rupu zvanu cajke ili pak briju na oboje pomalo, što je nekad bilo nezamislivo. Dnb je u toj ‘bitci’ izgubio novi, ozbiljniji priljev publike, bar mi se tako čini. U eri videa, Instagrama, TikToka, YouTubea, d’n’b (barem domaći) nije ispratio tu priču kroz produkciju mjuze popraćenu videima, što je danas očito glavni selling point kod mlađe ekipe.“

Moj osobni favorit za prozivanje pojavio se i u odgovoru DMT-a: „Smatram da u Hrvatskoj svakako nedostaje i podrška od strane vlasti i njihovih institucija, jer svjedočimo tome da su svi alternativni smjerovi umjetnosti gotovo u potpunosti zanemareni i prepušteni da ovise isključivo o entuzijazmu pojedinaca i malih kolektiva.“

Blizu happy endu?

Svi sugovornici ovog članka i ja slažemo se – krivulja vala u ovom trenutku ponovno hvata pozitivan pravac. Tako je i povod cijeloj ovoj priči događaj kakvog d’n’b kultura u Hrvatskoj još nije vidjela: D’n’B United. Na njegovom je čelu DMT i njegov Drop kolektiv, a radi se o događaju koji se 13. i 14. svibnja u Aquariusu sprema ugostiti 75 domaćih izvođača (ukoliko ta brojka još ne poraste). O začetku ideje DMT kaže sljedeće:

„Fris i ja smo prvo kontaktirali naše prijatelje iz PenthouseDNB-a (Zagreb), Koturaljki (Osijek) i Shabby Kicks Connectiona (Rijeka) i kad se ustanovilo da postoji kolektivna želja za održavanjem takvog događaja, krenuli smo u realizaciju. Moram priznati da je organizacija puno bezbolnija nego što sam mislio da će biti. Trebalo je nekoliko tjedana da stupim u kontakt sa svim tim pojedincima, ali sam bio izuzetno motiviran jer su svi bili vrlo susretljivi i puni podrške. Moram posebno zahvaliti svojim prijateljima Robertu Čanku (dizajner vizuala) i Maji Gujinović (PR i promocija) koji su mi svojim iskustvom i znanjem još više olakšali organizaciju ovog jedinstvenog događaja koji će po prvi put okupiti gotovo cijelu domaću drum’n’bass scenu. Nakon što održimo prvi D’n’B United u suradnji s našim prijateljima iz Koturaljka i Shabby Kicks Connection, planiramo organizirati D’n’B United u Osijeku i Rijeci, a možda i u još nekim gradovima. Voljeli bismo da se ova priča nastavi i da postane redoviti event koji će se održavati minimalno jednom godišnje u svakom od spomenutih gradova.“

Yesh i DMT na Chew the Fat eventu 2013. godine / Goran Perešin

Vijest o ovakvom događaju odjeknula je zajednicom pa se i po Osijeku o njoj dosta govori uz planiranje putovanja. Volje, motivacije i ambicije nikada nije izostajalo na našim frontama, no, poučeni prethodnim iskustvima, svi smo oprezni i odlučni u stabilizaciji valova kojima ne želimo dozvoliti da nas prevrnu iz čamca.

 

Pogledajte ovu objavu na Instagramu.

 

Objavu dijeli D’n’B United (@dnb.united)

LucyLyu prepoznaje važnost ovakve inicijative: „Jedna od bitnijih stvari koju eventi ovakvog tipa rade (poput svojevremeno DNBKonferencije) je ta da daje priliku novijim, mlađim akterima da se upoznaju s ponešto starijom gardom, izmijene iskustva i stvore nova prijateljstva. To su preduvjeti za daljnje razvijanje cijele priče i mislim da se stvari bez toga ne mogu odvesti na nivo na kojem svi skupa želimo da bude. Jedna kap vode teško može napraviti nekakav metež u oceanu, no ako ih se dovoljno mnogo spoji u jednu cjelinu…“.

Zaključak

Ovom pjesničkom slikom zaključujem svoje izlaganje, uvjerena da ćemo i mi dočekati svoju verziju onog kultnog epiloga: „…i živjeli su sretno do kraja života“. Hvala na pozornosti.