David Bowie s onoga svijeta: nikad veći, nikad prisutniji

Istovremeno s njegovom smrću, započeo je i novi diskografski život Davida Bowieja: od siječnja 2016. do danas, objavljeno je ukupno dvanaest live albuma, šest raskošnih box setova te osam reizdanja ključnih albuma

Meme o smrti Davida Bowieja nakon koje svijet skreće sa svoje putanje sve je manje šaljiv: deset godina kasnije, pokazat će se da je taj siječanjski ponedjeljak iz 2016. označio prekretnicu u mnogočemu, ne samo u glazbi. Nakon Bowieja, 2016. je došla i po Princea, Georgea Michaela, Leonarda Cohena, Glenna Freyja, Merlea Haggarda i niz drugih glazbenih imena, ali je Bowiejeva smrt odjeknula najglasnije i najbolnije.

Razlog za to krije se možda u njegovom pomno osmišljenom i izrežiranom odlasku – majstor teatralnosti kao da se potrudio tempirati objavu svog posljednjeg albuma, Blackstar, tik pred odjavu s ovog svijeta. Uzme li se u obzir da taj album danas stoji bok uz bok antologijskim ostvarenjima poput Hunky Dory, Ziggy Stardust…, Station to Station i Low, utoliko je eksplozija njegove zvijezde upečatljivija i veličanstvenija.

Da bismo razumjeli dramatiku njegovog odlaska, potrebno se vratiti gotovo dva desetljeća u prošlost. Nakon naporne (i naprasno prekinute!) Reality turneje i ozbiljnih zdravstvenih tegoba, 2004. se Bowie povlači sa scene te posvećuje oporavku i obitelji. Unatoč povremenim koncertnim gostovanjima poput onog Davidu Gilmouru u Londonu 2006., njegova tišina trajala je sve do 2013. kad iznenada, na svoj 66. rođendan, objavljuje novu pjesmu “Where Are We Now” te nešto kasnije i prvi novi album nakon deset godina, The Next Day. Glazbena kritika proglasila ga je njegovim najboljim ostvarenjem još od osamdesetih godina, a pjesmama poput “The Stars (Are Out Tonight)”, “The Next Day” i “Where are We Now” održao je lekciju i mnogo mlađim kolegama rokerima.

Nakon 2013., Bowie se ponovno povlači sa scene i posvećuje radu na mjuziklu Lazarus koji debitira off-Broadway 2015. godine. Štoviše, njegovo posljednje pojavljivanje u javnosti bilo je na premijeri mjuzikla 7. prosinca 2015., gdje se pojavio vidno mršaviji i slabiji. Nitko osim njegovih najbližih suradnika nije znao za kobnu dijagnozu, a kamoli da je u tajnosti pripremao potpuno novi album koji će svjetlo dana ugledati 8. siječnja 2016., na njegov 69. rođendan. Pjesme s Blackstara informirane su spoznajom o odlasku i smrti, a kriptični stihovi o nevidljivim ožiljcima, crnim zvijezdama i lubanjama oslikanim cipelama postali su nešto jasniji već dva dana nakon izlaska albuma. David Bowie umro je 10. siječnja 2016.

Već tad smo o njegovoj smrti saznali onako kako i danas saznajemo za svaki prijelomni događaj u svijetu: prva stvar koju smo tog jutra vidjeli na mobitelu bila je notifikacija “David Bowie dead at 69“, a nedugo zatim krenula su dijeljenja po društvenim mrežama i radijski maratoni s njegovim hitovima od sedamdesetih naovamo. Streaming njegovih pjesama doživio je zapanjujući rast od preko 2000 %, broj Spotify followera porastao je za 62 %, a uskoro su, u sezoni glazbenih nagrada, krenule in memoriam izvedbe od kojih se, recimo, i danas pamti Lorde sa zanimljivom obradom “Life on Mars”.

Istovremeno s njegovom smrću, započeo je i novi diskografski život Davida Bowieja: od siječnja 2016. do danas, objavljeno je ukupno dvanaest live albuma, šest raskošnih box setova od kojih je svaki pokrio po jednu „eru“ njegovog djelovanja te osam reizdanja ključnih albuma s rijetkim demo i studijskim snimkama od kojih je posljednji, Rock ‘n’ Roll Star! iz 2024., posvećen forenzičkoj analizi albuma The Rise and Fall of Ziggy Stardust and the Spiders from Mars. Toj diskografskoj bonanzi valja pridodati i niz videomaterijala te dokumentarnih serijala i filmova, među kojima je Moonage Daydream iz 2022. redatelja Bretta Morgena jedan od rijetkih koji je dobio blagoslov Bowiejeve obitelji i nasljednika.

U rujnu 2025. u Londonu je otvoren David Bowie Centre koji na jednom mjestu okuplja tematske izložbe te cjelokupan arhiv s preko 90 tisuća eksponata, od odijela i kostima do fotografija i rukom ispisanih tekstova, od kojih su neki i nedovršeni. Tako smo, između ostalog, saznali da je pred kraj života radio na još jednom mjuziklu inspiriranom životima običnih ljudi u Londonu u 18. stoljeću.

Kao da je to sve malo, s Davidom smo ispratili 2025. godinu i posljednju epizodu serijala Stranger Things – omiljeni junaci oprostili su se od publike uz prigodnu “Heroes”.

Što još možemo očekivati od Bowieja s onog svijeta?
Za početak, malo je vjerojatno da će deseta obljetnica albuma Blackstar proći bez nekog prigodnog reizdanja. Bit će to prilika za poslušati još neke od neobjavljenih pjesama s posljednjih studijskih snimanja poput, možda, tajanstvene “Blaze” u kojoj se Bowie navodno vraća motivima Major Toma i svemirskog putovanja. Ne bi bilo teško zamisliti da ćemo u budućnosti možda dobiti i neku hologramsku verziju Bowieja nalik ABBA-i ili pak audiovizualni spektakl u lasvegaškoj dvorani Sphere. Naravno, ostaju još brojna neiskorištena reizdanja albuma, od Young Americans, Diamond Dogs i Station to Station do berlinske trilogije (Heroes, Low, Lodger), Let’s Dance i elektroničkih eksperimenata iz devedesetih godina te suradnji u grupi Tin Machine. Sva dosadašnja izdanja i iskorištavanja lika i djela primjer su uspješnog upravljanja (zagrobnim) životom na čemu Bowiejevim nasljednicima mogu, primjerice, pozavidjeti upravitelji ostavštine Elvisa Presleya koji već duže muku muče s tranzicijom kralja rock and rolla na tržište 21. stoljeća.

Slučajno ili ne, David Bowie je od vlastite smrti napravio umjetničko djelo. Objaviti veličanstveni album samo dva dana prije odlaska očiti je nastavak umjetničke prakse još od samih početaka karijere: kad publika pomisli da te sustigla, ti si već daleko, na nekom drugom početku, s novom inspiracijom i drukčijim pjesmama. U ovom slučaju, nedostižno daleko.