Dorissimo possibile – drukčiji pogled na glazbenu pedagogiju

Nastavni planovi i programi koji nastavnicima u glazbenim školama određuju sadržajni okvir njihova nastavnog sata i obrazovnog smjera kojim bi trebali ići nerijetko su nedovoljno usmjereni na repertoar hrvatske glazbe.

Dorissimo possibile

Dakako, ova tvrdnja ovisi o mnogim čimbenicima, kao što su vrsta instrumentarija, specifičnosti povijesno-stilskog razdoblja, tehničke i interpretativne sposobnosti koje su u fokusu, a koje ovise o učeničkom uzrastu, propozicije organizacijskih tijela određenih natjecanja ili smotri, zainteresiranost i entuzijazam pedagoga, pa i mikroklima društvenog okruženja. Ipak, svi ovi razlozi, koliko god bili relevantni, ne čine tvrdnju neistinitom.

Fleksibilnost je ta koja nam omogućuje da na drukčiji način približimo učenicima određene teme iz svijeta glazbe

S druge strane, mnogi članovi muzikološke struke koji su zaposleni kao nastavnici muzikoloških predmeta u srednjim glazbenim školama već su odavno odlučili unijeti veću ili manju slobodu u svoj predmet proučavanja i poučavanja. A slična tendencija primjećuje se i kod nastavnika instrumentalista. Unutar strukturiranih okvira, bez kojih predmetu poučavanja ne možemo ni pristupiti, fleksibilnost je ta koja nam omogućuje da na drukčiji način približimo učenicima određene teme iz svijeta glazbe.

Na globaliziranu scenu ne možemo kročiti sigurnim i čvrstim koracima ako ne poznajemo i ne prihvaćamo identitetske elemente s kojima rastemo

Među tim temama posebno valja staviti naglasak na hrvatsku glazbenu baštinu, i to ne iz lokalpatriotskih ili nacionalno obojenih razloga, već zbog činjenice da na globaliziranu scenu ne možemo kročiti sigurnim i čvrstim koracima ako ne poznajemo i ne prihvaćamo identitetske elemente s kojima rastemo. Ukratko, ne poznavati vlastitu povijest glazbe znači ne poznavati sebe.

Foto: Matej Grgić/Glazba.hr

Skladateljske obljetnice u tom su pogledu vrlo pogodan način osvješćivanja važnosti upoznavanja hrvatske glazbene baštine. Usredotočenjem na lik i djelo jednoga skladatelja učenicima se daje jedinstveni okvir i usmjerava njihova pažnja na vrijeme i prostor u kojemu je konkretan skladatelj djelovao, na temelju čega je moguće postići bolje razumijevanje i, u konačnici, prihvaćanje skladateljeva (a time i vlastitoga) mjesta u iskustvu povijesnoga konteksta.

Dora Pejačević

Godina 2023. donijela je hrvatskoj glazbenoj sceni važnu obljetnicu – stotinu godina od smrti Dore Pejačević. Njezina glazba prisutna je u nastavnim kurikulumima glazbenih škola, ali ipak u ograničenom opsegu, najčešće se dotičući dijela skladateljičina klavirskog opusa, violinskih minijatura te ponekih solo pjesama.

Tri glazbene škole odlučile su se uhvatiti u koštac sa svim tim izazovima i osmisliti koncertni projekt koji će mladima tih uzrasta ponuditi iskustvo „iz prve ruke“ u interpretaciji

Dakako, opus Dore Pejačević koji glazbeno-stilskim odrednicama pripada glazbenoj moderni zahtjevan je zalogaj, u izvedbenom smislu, i profesionalnim umjetnicima, a kamoli učenicima osnovnoškolskog i srednjoškolskog uzrasta. Unatoč tomu, tri glazbene škole odlučile su se uhvatiti u koštac sa svim tim izazovima i osmisliti koncertni projekt koji će mladima tih uzrasta ponuditi iskustvo „iz prve ruke“ u interpretaciji raznovrsnih djela istaknute skladateljice.

Na toj ideji nastao je Dorissimo possibile koji je ujedinio tri glazbene škole – Glazbenu školu Slavonski Brod, Glazbenu školu Blagoje Bersa iz Zadra i Osnovnu glazbenu školu Kontesa Dora iz Našica.

Riječ je o projektu osmišljenom u svrhu poticanja i promocije hrvatskoga glazbenoga stvaralaštva i izvodilaštva, u kojemu su glavni protagonisti učenici navedenih škola, kao i njihovi mentori/nastavnici koji su s njima pripremali glazbeni program.

Dorissimo possibile

Nastavak je to ideje koju je prije pet godina pokrenula Glazbena škola Slavonski Brod. Bila je to, u školskoj godini 2018./2019., Bersiana u kojoj su se oko glazbenoga opusa hrvatskoga skladatelja Blagoja Berse okupili učenici i nastavnici brodske glazbene škole i glazbenih škola koje nose njegovo ime – već spomenuta zadarska glazbena škola te Glazbena škola Blagoja Berse iz Zagreba.

Projekt Dorissimo possibile pomno je pripreman još od lipnja 2022. godine, a realiziran je na trima koncertima održanima tijekom ožujka 2023. godine – 10. ožujka u Velikoj dvorani Glazbene škole Slavonski Brod, 11. ožujka u dvorani Hotela Panolija u Našicama te 18. ožujka u Hrvatskom narodnom kazalištu u Zadru.

Učenici različitih uzrasta, različitih temeljnih glazbenih usmjerenja i različitih prethodnih znanja o Dori Pejačević dobili su priliku podrobnije se upoznati s njezinim skladbama i skladateljskim stilom koji ju karakterizira

Posebnost projekta otkriva se u tomu da je usmjeren na život i opus jedne od najistaknutijih skladateljica u povijesti hrvatske glazbe. Stoga je kompletan koncertni program bio posvećen Dori Pejačević, a to znači da su učenici izvodili isključivo njezina djela, i u originalnim verzijama i u različitim obradama za druge instrumentalne i vokalno-instrumentalne sastave.

Na taj način učenici različitih uzrasta, različitih temeljnih glazbenih usmjerenja i različitih prethodnih znanja o Dori Pejačević dobili su priliku podrobnije se upoznati s njezinim skladbama i skladateljskim stilom koji ju karakterizira. Ukupno njih oko 160 kojima treba pridružiti i 50-ak mentora.

Na koncertima u trima gradovima moglo se čuti niz različitih klavirskih minijatura iz opusa Pejačević, popijevka Vjerujem, dragi, op. 30 br. 3, Menuet, op. 18 za violinu i klavir, ali i dva stavka iz Trija za violinu, violončelo i klavir, op. 29. No, kako bi brojčano i izvođačkim mogućnostima što više učenika dobilo priliku sudjelovati u projektu (zbog čega je projekt i nazvan Dorissimo possibile jer se simbolički naslanja na glazbeni termin fortissimo possibile), mnoga djela izvedena su u različitim prilagodbama i obradama.

Dorissimo possibile

Među obradama bile su dvije poznate skladbe, violinska Canzonetta, op. 8 i popijevka Zašto?, op. 13, u kojima je ulogu klavirske pratnje zamijenio tamburaški orkestar sačinjen od učenika iz Broda i Našica. Riječ je o već dobro poznatim i često izvođenim aranžmanima Daniela Koprija. U izvedbi tamburaškog orkestra također je zazvučao stavak iz Klavirskog trija, op. 15. Bile su na programu i Romanca, op. 22 u kojoj je solističku dionicu svirao brač, već spomenuta Vjerujem, dragi koju je iznijela flauta solo te ulomak Menueta, op. 18 u obradi za harmonikaški komorni ansambl.

Dorissimo possibile

Valja napomenuti da je Glazbena škola Slavonski Brod upravo za ovaj projekt naručila dvije nove obrade skladbi Dore Pejačević. Petrit Çeku obradio je klavirsku minijaturu Leptir, op. 6, za trio gitara, a Saša Bastalec dvije minijature iz ciklusa Maštanja, op. 17, za trio harmonika.

Posebno je vrijedno istaknuti da je Irena Šimičić, nastavnica teorijskih predmeta u slavonskobrodskoj glazbenoj školi, za mješoviti zborski sastav obradila dvije popijevke Dore Pejačević, Pouzdan znak, op. 23 br. 1, i Kad nekoć si me našao mlad, op. 42 br. 1, budući da je jedna od glavnih ideja projekta bila u zborskim izvedbama združiti učenike iz svih triju škola.

Širina i raznovrsnost repertoara bila je prilagođena izvedbenim kapacitetima triju škola u projektu pa je ipak pokazala da originalna djela mogu uspješno komunicirati u drugim izvedbenim medijima ukoliko su podvrgnuta kvalitetnim aranžmanima. S druge strane, činjenica da je pojedina djela bilo moguće ponuditi u drugim izvođačkim varijantama svjedoči o nutarnjoj životnosti te glazbe.

Originalna djela mogu uspješno komunicirati u drugim izvedbenim medijima ukoliko su podvrgnuta kvalitetnim aranžmanima

Svaka od triju glazbenih škola dala je jednakomjeran doprinos jedinstvu projekta, a posebno su dragocjena iskustva zajedničkog muziciranja pri čemu učenici različitih uzrasta iz različitih gradova imaju priliku međusobno se upoznati, glazbeno se družiti, razmijeniti znanja, iskustva i umjetničke vještine te steći nova prijateljstva.

Dorissimo possibile

Čar procesa jest u tome da on nikada ne može biti završen. Bavljenje glazbom, u različitim perspektivama, vječan je work in progress. Onoliko koliko je ta spoznaja kontradiktorna, toliko je i uzbudljiva!

Dorissimo possibile

Makar tvrdili da smo „otkrili“ Doru Pejačević i sebi i svijetu, što na pragu 2020-ih donekle jest istina u pogledu muzikološkog i interpretativnog pristupa njezinomu opusu, proces otkrivanja nikada neće prestati. Nove nadolazeće generacije mladih trebat će da im mi, glazbeni pedagozi, uvijek nanovo „otkrivamo“ Doru Pejačević. Odnosno, hrvatsku glazbenu baštinu uopće.

A pod pojmom „mladih“ trebamo imati na umu širu sliku – ti mladi su oni koji će (u svom linearnom vremenu) za godinu, pet ili deset godina dijeliti prostor na istome razlistanom stablu kulturne industrije u Hrvatskoj ili, što je mnogo važnije, tvoriti temelj društvene klime kojoj je kulturni identitet središnji pojam lokalne, nacionalne i globalne označivosti.

Dorissimo possibile