ESNAF: tradicijsko blago za otvoreniju publiku
Zbog uzajamne ljubavi prema tradicijskoj glazbi, Amir Kazić Leo, Amir Karalić, Mario Rašić i Branimir Mihaljević izrazili su svoje balkansko nasljeđe i umjetnički identitet kroz zajednički projekt ESNAF u kojem spajaju tradicionalni melos i moderni produkcijski pristup.
Tradicija i više
Dvanaest skladbi koje čine njihov istoimeni prvijenac nove su interpretacije tradicionalnih pjesama kojima su pristupili na intuitivan način, onako kako najbolje odgovara njihovim instrumentima. Kao takav, svaki komad odiše svježim intenzitetom, a glazbenici sa žarom i vitalnošću prožimaju stoljetne melodije obično rezerviranima za originalne skladbe. Iako su one usidrene u tradicijskoj glazbi, ESNAF proširuje taj raspon igrajući se u pojedinim kompozicijama raznim zvučnim elementima, primjerice gypsy jazzom ili utjecajem latino glazbe.
Izlazak izdanja najavljen je snimkama Zapjevala šojka ptica i U lijepom starom gradu Višegradu, tradicionalnim kompozicijama kojima je novi život dala vokalna interpretacija Amira Kazića Lea u aranžmanima Amira Karalića i Branimira Mihaljevića. Karalić i Mihaljević na cijelom su albumu uspjeli uspostaviti zvuk koji balansira između tradicije i puno šireg i progresivnijeg pogleda. Iako na mjestima može imati nedvojbeno mističan ugođaj, također se može pohvaliti sadržajem i neposrednošću, mješavinom koja rezultira dojmljivim slušanjem te koja privlači pažnju.
Ljubav prema sevdahu
Poznato je da Mihaljević u studiju istražuje razne stilove jer mu to daje dinamiku u svakodnevnom stvaranju. Tako uvijek otkriva nešto novo i uzbudljivo. Iako s Leom surađuje još od njegova prvog albuma kada ih je spojio Đorđe Novković, nije bilo teško odlučiti se za jedan ovakav projekt. ”Ljubav Amira Kazića Lea prema sevdahu postoji vjerojatno oduvijek. Znao sam da je odličan u tome, ali mi se sada čini da je, paralelno s idejom o takvom albumu, njegova sugestivnost u interpretaciji sevdaha još više sazrela.
Već nekoliko godina Amir Karalić i Amir Kazić Leo pomalo i s ljubavlju rade na tome okupljajući oko sebe vrhunsku ekipu glazbenika, a da bi se album u konačnici završio, trebao je doći netko sa strane, netko tko će dati produkcijski pečat. Sudbina je htjela da to budem baš ja, zbog čega mi je iznimno drago.”
Iako kaže da glazbu ne dijeli na žanrove, nego na dobru i lošu, Leo je tradicijskom glazbom bio okružen od samog djetinjstva. Ona je srasla s njegovim identitetom. ”Kad čovjek radi pjesme koje su već poznate, poput tradicionalnih pjesmama koje u narodu zauzimaju posebno mjesto, uvijek je izazovno izvesti to da zvuči svježe, a da opet ostane ta autentičnost.
Mislim da smo mi u tome uspjeli. Dali smo svoj obol i sretan sam i ponosan na ESNAF i to što smo napravili. Osobno sam kroz svoju interpretaciju nastojao ispričati te priče koje dolaze iz naroda. To su pjesme za koju se uglavnom ne znaju autori, dakle jako stare pjesme koje sa sobom nose i životne priče koje, uz poštovanje prema njima, treba znati i ispričati”, objašnjava. Na albumu se nalaze i njegove dvije autorske pjesme koje su toliko srasle s ostatkom albuma da je gotovo nemoguće iz prve pogoditi o kojim je skladbama riječ.
Glazbena škrinja s blagom
Prožeta strastvenim lirskim osjećajem, ova glazba djeluje i misaono i slobodno. Kompozicija i improvizacija igraju jednako važnu ulogu, a postoji mnogo dobrih, hibridnih zvukova za zadovoljstvo slušanja. ESNAF ima gotovo nostalgičnu, čeznutljivu atmosferu sa svim gipkim promjenama u tempu koje se kreću u svim smjerovima.
Upravo je ovakav inherentni eksperimentalni pristup pomogao u podizanju svjetske svijesti o balkanskoj glazbi posljednjih godina, a nadam se da će ova zbirka poslužiti kao odskočna daska za daljnja istraživanja njenih manje poznatih i raznolikih suvremenih stilova.
Album završava s Ah, što ćemo ljubav kriti, snažnim ispreplitanjem harmonike i Leova vokala uz decentnu gitarsku pratnju koji svode glazbu na njezine temeljne elemente i ulaze u emocionalnu srž onoga što ovakvu glazbenu tradiciju čini toliko moćnom. ESNAF na trenutke djeluje kao zvučni ekvivalent otkopavanja škrinje s blagom i odsjaja na licu od dragog kamenja unutar nje.
To je također podsjetnik na sposobnost glazbe da nadiđe kulturne granice i otvori nove svjetove, a ovaj album je zaslužan za pružanje baš ovakvih pozitivnih iskustava. Evolucija u jedan takav projekt sa stručno izvedenim aranžmanima ukazuje na mogućnost uspjeha izvan naših prostora.
Vjerujem da je došlo vrijeme da se u ovom žanru na svjetskoj razini uz Gorana Bregovića krenu spominjati i neki novi kvalitetni izvođači.
