Fenomen Lasagna

Drugo mjesto na Eurosongu, 57 milijuna streamova na Spotifyju, 65 milijuna na YouTubeu, tri koncerta na Šalati, dva Zlatna studija, tri Rock&Off nagrade, tri Cesarice.

Tako ukratko izgledaju statistike manje od godinu dana od objave hita ”Rim Tim Tagi Dim” Baby Lasagne. Posljednja priznanja – ona na Cesarici – dobio je prekjučer, a među njima našlo se i najočitije, ono za Hit godine. Tradicionalne liste najboljih pjesama koje obično objavljuju (glazbeni) mediji komotno su, zahvaljujući Lasagni, mogle nositi naslov „Evo koje su pjesme, uz ‘Rim Tim Tagi Dim’, obilježile 2024. godinu“. Marko Purišić, koji stoji iza upečatljivog pseudonima, u proteklih je godinu dana postao nacionalni heroj kakve u Hrvatskoj obično pronalazimo samo među našim sportašima. Baš ovih dana objavio je i album koji je još jedan pokazatelj da Lasagna euforija vjerojatno neće uskoro splasnuti.

O tome kako je jedna pjesma postala pravi sociološki fenomen govori nam dr. sc. Marija Žagmešter Kemfelja, asistentica na Odjelu za sociologiju na HKS-u i viša savjetnica u Odjelu za istraživanje i razvoj u Poliklinici SUVAG.

dr. sc. Marija Žagmešter Kemfelja / privatna arhiva

„Nekoliko je faktora tu bilo važno. Prvo, sama priče počela je tako da je ta pjesma došla na Doru kao rezerva, a zatim stekla veliko zanimanje medija i publike. Zajednički bunt publike o tom (ne)izboru postupno je gradio zajedništvo među stanovništvom Hrvatske“, počinje Žagmešter Kemfelja.

Ističe kako ta pjesma obuhvaća elemente raznih glazbenih žanrova, koji se mogu svidjeti široj publici.

„Osim toga, ona sadrži lako pamtljiv i zarazan pripjev koji publika lako usvaja i dijeli. Tekst pjesme sadržajno reflektira društveno stanje ‘malog čovjeka’ u Hrvatskoj time što se opjevava odlazak iz zemlje za boljim životom, ali i svjesnost o teškom rastanku sa svime lijepim, što izaziva anksioznost s kojom se bori mnogi ljudi. S tim riječima velik dio publike mogao se poistovjetiti. Naslov pjesme ne govori puno, čime i budi znatiželju kod ljudi. Zbog toga sam naslov, odnosno taj stih, vrlo brzo postaje viralnim. Ritmični obrasci pjesme potiču na ples pa su tako društvene mreže taj motiv vrlo brzo iskoristile za snimanje kratkih videoisječaka koji su se počeli mahnito širiti“, kaže stručnjakinja.

Tekstualni bijeg od svakodnevice

Pjesma je nadišla baš sve društvene granice. One geografske, dobne, spolne, obrazovne.

„Faktor nadilaženja društvenih razlika očituje se tako u tekstualnom bijegu od svakodnevice i eskapizmu koji su karakteristični za postmodernističko društvo. Pjesma se, osim toga, vrlo dobro uklapa u raznim prigodama – na zabavama, na sportskim događajima, na proslavama i slično, što je također povezalo ljude. Pjesma, jednostavno, nadilazi društvene granice“, ističe Žagmešter Kemfelja.

Za osvrt na sastojke recepta uspjeha pjesme ”Rim Tim Tagi Dim” pitali smo i Milana Majerovića-Stilinovića iz ZAMP-a. Istakuo je kako su podatci HDS ZAMP-a o emitiranju na radijskim postajama obrađeni za prvih šest mjeseci prošle godine: i tu je premoćno ta pjesma broj jedan. Uskoro će, govori, imati i obrađene podatke za drugu polovicu prošle godine, no sigurno je da nema pjesme koja joj se lani približila po dosegu do baš svih skupina publike, ali i struke, odnosno radijskih i drugih urednika.

Milan Majerović-Stilinović / Matej Grgić

„Naslov pjesme i ime izvođača su sjajno odabrani za današnji globalni svijet i sigurno su bili prva stvar koja je publiku natjerala da posluša pjesmu“, kaže Majerović-Stilinović, koji također spominje „medijsko i društveno-mrežno snebivanje nad tim kako i zašto je za prošlogodišnju Doru ova pjesma najprije stavljena u rezerve“.

No, osim samog konteksta, svoje je ‘odradila’ i sama pjesma.

„Ona zapinje za uho: dinamična je, upečatljivog refrena i puna zgodnih igara riječima. Izvrsno je producirana, a engleski jezik u njoj je jednostavan i lako razumljiv. Najbolje od svega, glavni hook pjesme („RTTD!“)  može lako izgovoriti svatko, koje god dobi bio, na kojoj god strani svijeta. To što sam izraz ništa ne znači nije odmoglo, štoviše: melodičan je, upečatljiv i prilagodljiv raznim situacijama, vjerojatno i sličan dječjim brojalicama u raznim zemljama. Bonus, u današnje vrijeme!“ kaže Majerović-Stilinović.

Važan dio formule bila je i koreografija koja je došla uz pjesmu, a koja se također širila brzinom epidemije. Izvodilo ju se po cijelome svijetu. No ulogu je odigrala i pozadinska priča, kao i karakter Marka Purišića kojim dominira skromnost.

„Jednostavna, ali efektna koreografija ritmičnog trzanja laktom bila je dodatan poziv svima da se pridruže fešti – jer to i toliko može doslovno svatko, vidjeli smo, od vrtića do staračkog doma. Kad se nakon prvih medijskih pojavljivanja mladi autsajder iz Umaga (što je neodoljiv koncept za ‘zvijezda je rođena’ priču) počeo pokazivati kao pametan i već ranije u Njemačkoj dokazan profesionalac s konkretnom i dobro složenom idejom za najšire tržište, uz podršku malog, ali dosljednog tima obitelji i prijatelja, sa zdravom, kreativnom i pristojnom glavom na ramenima uz osobnost koja osvaja i medijsku i opću javnost po svim demografskim skupinama – bilo je jasno da smo dobili do sad neviđenog i nečuvenog glazbenog ambasadora“, kaže Majerović-Stilinović.

@nemothingsss tried the ‘rim tim tagi dim’ elevator hack and it actually worked! 🤯 thank u for a banger that can keep the doors open @The Baby Lasagna Official 💕 #eurovision #rimtimtagidim #nemo #nemomusic #thecode #babylasagna #lifehacks ♬ original sound – nemothingsss

S time se slaže i sociologinja. Marko Purišić kao individua je, govori, viđen kao univerzalni akter koji se može svidjeti svima, a ujedno odgovara vrijednostima hrvatske kulture: kombinacijom dovoljne granice tradicionalnog pogleda na život, ali i alternativnog, mladenačkog identiteta.

„Može se reći da je predstavnik ‘maloga čovjeka’ koji vrlo brzo postiže mnogo, čime se šalje pozitivna poruka da je sve moguće postići. Daje nadu za bolju budućnost svojim jednostavnim, pozitivnim stavom u pojavljivanjima u medijima, u kojima progovara o ‘običnim’ stvarima u životu, poput strahova, problema s kojima se bori, financijske nesigurnosti i svega onoga s čime se danas bore mladi“, ističe.

Baby Lasagna / Matej Grgić

Retradicionalizacija ‘tabletića’

Žagmešter Kemfelja zbog svega se toga slaže s tvrdnjom da je način na koji smo tretirali i tretiramo Lasagnu usporediv s onime kakav obično imaju najveći nacionalni heroji – sportaši.

„Ono po čemu je hrvatsko društvo vidljivo i pamtljivo u svijetu jest poseban oblik zajedništva koji se posebno ističe prilikom humanitarnih akcija, velikih sportskih događaja i sada u navijanju za Euroviziju. Zajednički nazivnik odnosi se na izražen nacionalni identitet Hrvata pred svijetom, a koji se ne libe pokazati ga pa tako imamo simbole kojima to pokazujemo: ponajprije karakteristične ‘kockice’ crveno-bijele boje i navijačke pjesme. Baby Lasagna donosi još jedan simbol, a to je narodna nošnja i motiv čipke (‘tabletići’) koji se retradicionalizirao pjesmom. Većina stanovnika ima ih negdje u svojim ormarima, što je opet tako poticalo na jedan oblik simboličkog zajedništva. Upravo taj vid retradicionalizacije, u sociološkom smislu, predstavlja oblik vrijednosnog okvira koji ljudima pomaže pronaći sigurnost i zaštitu u modernom društvu punom neizvjesnosti“, priča sociologinja.

Baby Lasagna na Šalati / Photo: Matej Grgić

Tu se dogodila i još jedna zanimljiva stvar: ”Rim Tim Tagi Dim” postala je pjesma koju je moguće čuti i na sportskim stadionima.

„Godinu dana kasnije, ‘RTTD’ je rijetka pjesma iz 2024. čiji energični refren diže atmosferu i na rukometnim utakmicama. Uz to, (internetski) svijet voli mačke, a, pokazalo se, i mladiće koji vole mačke. Uz čipkane tabletiće i kostime, kao sitne ali bitne etno-elemente ludičkoga u cijeloj priči namijenjenoj globalnoj publici, dobili smo i vizualne hookove za identifikaciju i isticanje podrške dečku koji se pojavio niotkuda. Konačno smo s tom pjesmom – i Markom (i timom) na pozornici stvarno dobili ‘svjetski a naš’ startni paket komercijalnog potencijala nezapamćenog u našoj popularnoj glazbi. Eto, je l’ to bilo teško? Je, zapravo. Da ga nema i da nije došao sam, nitko ga se ne bi bio sjetio izmisliti“, govori Majerović-Stilinović.

Sociologinju Žagmešter Kemfelja pitamo i može li se sjetiti nekih drugih primjera pjesama ili izvođača koji su uspjeli zaokupiti pažnju slično kao Baby Lasagna i njegov ”Rim Tim Tagi Dim”.

„Domaći primjer bio bi naš duo 2CELLOS koji su tada činili Luka Šulić i Stjepan Hauser, a koji su 2011. godine na YouTubeu objavili izvedbu ‘Smooth Criminal’ Michaela Jacksona, a koji su izazvali svjetsku euforiju u vrlo kratkom roku. Njihovu publiku činili su ljudi svih dobnih skupina i glazbenih žanrova, kako i sami kažu. Vrlo brzo postali su dionicima na koncertima poznatih svjetskih glazbenika. Oni su promovirali klasičnu glazbu uz kombinaciju drugih glazbenih žanrova i tako spajali razne vrste publike. Njihov uspjeh temeljio se isključivo na internetu, koji je omogućio viralno širenje njihove glazbe cijelim svijetom“, priča.

Hit u internet galaksiji

Za drugi primjer uzima pjesmu ”Despacito”, koja je obarala sve svjetske glazbene ljestvice na temelju latino pop-melodije, koja je bez obzira na jezičnu barijeru postala svjetskim hitom i simbolom glazbene povezanosti.

„Slično kao i kod Baby Lasagne, plesne izvedbe kolale su društvenim mrežama i time dodatno potaknule popularnost. Tema je pjesme univerzalna, tj. ljubavna te se s njom moglo poistovijetiti brojno pučanstvo. Vrlo sličan efekt imala je i pjesma ‘Gangnam Style’ koja je također iskoristila plesne pokrete kao plodnu podlogu za širenje društvenim mržema. Iako su riječi pjesme zabavne, pozadina koja stoji iza riječi nosi puno dublju poruku o društvenim razlikama i materijalizmu. Ono što veže sve četiri pjesme jesu društvene promjene nastale napredovanjem tehnologije i dolaskom društvenih mreže koje posljedično vrlo brzo prenose sadržaj od osobe do osobe. Sociolog Manuel Castells prema tome bi rekao da živimo u vremenu umreženog društva i internet galaksije“, kaže sociologinja.

Hrvatskoj je u posljednje dvije godine ‘krenulo’ na natjecanju za najbolju pjesmu Europe. Baby Lasagni su prethodili i sjajni Let 3 pa će biti vrlo zanimljivo popratiti hoćemo li nastaviti ovaj sretni niz.

Let 3

„Ni Hrvati, srećom, nisu imuni na uspjeh, posebno kad dolazi iz zanimljivog koncepta koji je profesionalno i kreativno dobro razrađen. Makar se dosta stvari i kod Leta3 i kod Baby Lasagne nakon pobjede na Dori rješavalo u hodu, što je razumljivo, neosporno je da su i oni i on nakon dugo vremena osnovnom idejom, odnosno pjesmom, uspjeli zaintrigirati i razbuditi naciju: Letovci najprije WTF efektom (Što gledam? Što slušam/čujem? Je li ovo politično ili potpuno izvan razuma? ŠČ kao novi univerzalni poklič – komentar itd.), a Baby Lasagna svojom ritmičnom dizalicom kao dečko-iz-svačijeg-svjetskog-susjedstva s domaćim naglaskom, dušom i srcem. Iako je Eurosong i dalje mnogima omiljena stvar za prezirati, jasno je da nema bolje platforme za jednokratno trominutno svjetsko predstavljanje glazbenika, od nekad ABBA-e do Maneskina, Rose Linn ili Baby Lasagne danas“, kaže Majerović-Stilinović.

Pitamo ga i koje su mu prognoze za ovogodišnju Doru odnosno Eurosong.

„Ne znam hoćemo li ove godine dobiti nove nacionalne heroje/heroine, ali u svakom slučaju lijepo je vidjeti da glazba i dalje ima ujedinjavajuću moć. Nadam se da će javnost nastaviti podupirati kreativce koji je predstavljaju, jer znam da svi od njih gore za svoje mjesto na sceni i priliku da se dokažu“, zaključio je.