Gamechanger – deset godina nakon

Vratimo se na kratko u 2015. godinu

U vrijeme kada su Shira rodbina, High5 i Kuku$ zajedno s ostatkom članova triestri bande promijenili pravac hrvatskog hip-hopa počevši s implementacijom obilježja trap glazbe u njega. Tada neshvaćeni autsajderi, a danas na njih gledamo kao pionire hrvatske trap glazbe, koja je još uvijek jedna od najaktualnijih žanrova među mlađom publikom.

Ovog mjeseca Gamechanger, prvi zajednički projekt Kuku$a i Shire rodbine, slavi svoj deseti rođendan, pa ću iskoristiti priliku da se osvrnem unazad i komentiram, po mom mišljenju, najautentičniji i najkompletniji hrvatski trap projekt do dana današnjeg, koji je svakako vrijedan svog imena.

Projekt čini pet pjesama, sa svega dvadeset minuta trajanja te Goca R.I.P. i Hiljson Mandela predstavljaju Kuku$, dok Supreme Mario i Super Chronik dolaze iz Shire rodbine. Produkciju nosi Dazed Out, duo koji čine producenti Denz i Strapazoot. Na uvodnoj se traci pojavljuje i Swana kao jedino gostovanje.

„Produkcija nam je svjetska“

Supreme Mario se nije šalio ovim stihom. Ono što su Strapazoot i Denz s produkcijom stavili na stol za Gamechanger je neponovljivo. U potpunosti autentični, jednostavni, a opet lako prepoznatljivi i kvalitetno izbrušeni beatovi temelj su koji nose cijeli projekt. Spacey instrumentali sporijeg tempa savršeno se povezuju jedan s drugim i uspijevaju u isto vrijeme imati sličnosti, a opet biti dovoljno različiti te u konačnici tvoriti jedan koherentan zvuk koji je uvelike pridonio unikatnosti cijelog projekta.

Produkcija nije načičkana raznim efektima, iznenadim tranzicijama i naglim promjenama tempa koji bi slušatelju znatno odvukli pozornost, ali je sama po sebi dovoljno zanimljiva svojom jednostavnošću te stvara savršenu podlogu za versove koji idu preko njih. Da je produkcija „svjetska“ zapravo nije toliko napuhana izjava s obzirom na to da bi se njena kvaliteta zaista mogla usporediti i staviti u razgovor s tadašnjim radom najpoznatijih trap producenata u svijetu.

„Gamechanger, all in, ballin’“

Kao što Hiljson kaže na uvodnoj pjesmi, ova četiri repera došli su promijeniti igru i dati sve od sebe. Ogromna kemija četvorice repera izrazito je vidljiva od prve do zadnje minute, a energija koja proizlazi iz zajedničkog rada je sinkronizirana, spontana, a opet vidljivo snažna. Hiljson, Goca, Chronik i Mario čine hit kombinaciju u kojoj svaki reper zna svoje mjesto i u kojoj je svaki od njih neizostavan dio bez kojeg kolotečina ove mašine ne bi mogla funkcionirati.

Odstupaju od klasičnog hip-hop zvuka s jakim utjecajem autotunea u svojim vokalima, čestim ad-libovima te mnogim iskrivljavanjem prilikom izgovaranja riječi i over the top izvedbama. U to vrijeme, zbog tih stilističkih obilježja mnogi su reperi gledani ispod oka, iako se dečki koji su dostavljali versove na ovom projektu ne čine kao da su previše razmišljali o tome što će o njihovu radu reći stariji kolege. Sva sreća, pa nisu.

„Voodoo u hoodu, trap kuća ko maze house“

Iznimno napuhani i neozbiljni tekstovi upravo su najveći adut Gamechangera. Kuku$ i Shira rodbina predstavljaju se kao veliki, bogati drug lordovi koji žive u trap kući iz koje vode svoje velike i bitne kriminalne operacije od kojih se konkurenciji ledi krv u žilama. Kada se zanemari neozbiljnost tekstova i prihvati da se trap glazba temelji na preuveličavanju, često fiktivnih situacija, slušatelj može shvatiti da prava vrijednost leži u izrazito pametnim rimama i eksperimentalnom načinu izražavanja. S time dečki donose onu autentičnu vibru i motive trap glazbe na kojima je ovaj podžanr zaživio u Americi ranih 2010-ih godina.

Čestim posuđenicama engleskog jezika, uličnim žargonom i glavnim motivima trap glazbe Kuku$ i Shira rodbina savršeno predstavljaju korijene američke trap glazbe na hrvatski način. Svoju bahatost i samopouzdanje potkrjepljuju nonšalantnim dostavljanjem vrhunskih igri riječi, od kojih se najviše ističu razna domišljata miješanja engleskih riječi i izraza s hrvatskim.

„Pišem vers u glavi, brate, ne treba mi Moleskine“

Svaki vers svakog repera na svakoj pjesmi donosi nešto zanimljivo i upečatljivo. Ovaj projekt nema najvećeg hita, najveći banger ni najbolju pjesmu, zato što je svaka pjesma na tracklisti podjednako važna. Na refrenima su sva četvorica dobili priliku da pokažu koliko catchy stihove mogu smisliti i svaki od njih odradio je toliko dobar posao da se ne može izdvojiti ni jedan refren za koji bi se moglo reći da je zasjenio bilo koji drugi.

Na trenutke se može osjetiti i blaga, ali zdrava doza kompetitivnosti između izvođača i čini se kao da je svaki pokušao dati sve od sebe da versovi ne gube kvalitetu kada se redaju jedan za drugim. Tematika im je jako slična, ponekad su im čak i vokalne izvedbe slične, a opet pojedinačno unose dovoljno dijelova svojih osobnosti po kojima se mogu razlikovati.

„Ne možeš ovo ponovit’, ne!“

Nevjerojatno je da deset godina kasnije Gamechanger još uvijek zvuči svježe i ne nalikuje ičemu što je izašlo prije, a ni poslije njega. Svakim slušanjem otkrije se neka nova referenca ili igra riječi koja je prije možda prošla nezapaženo. Čak ni sami dečki iz Kuku$a kroz svoje brojne albume narednih godina nisu uspjeli pogoditi trap glazbu u toliku srž koliko su uspjeli u ovom izdanju.

Mislim da fanovi koji govore da „žele stari Kuku$ nazad“ misle upravo na ovaj stari Kuku$. Goca i Hiljson zvuče kao da su pušteni s lanca i u potpunosti su neopterećeni prilikom pisanja tekstova. Hiljsonov vers na ”Okreni pogled” izdvojio bih kao jedan od najboljih koji je ikad izveo, a Gocin refren na ”Gamechanger” kao jedan od njegovih najupečatljivijih.

Supreme Mario i Super Chronik savršeno pariraju dečkima iz Kuku$a i svojom kreativnošću nisu niti malo kaskali za danas dobro poznatim duom. Svojim doprinosom na ovom projektu dokazali su da su iznimno overlooked izvođači, čiji bi razvoj bio zanimljiv za gledati u budućnosti da nažalost nisu stali s radom ubrzo nakon ovog projekta.

„Kuku$ i Shira rodbina je ekipa, buena vida“

Gamechanger bih opisao kao jedno unikatno glazbeno iskustvo iz kojeg pršti iznimna kreativna i šaljiva lirika uz pametne rime i flowove za koje čovjek ne može, a da se ne zapita „Kako li je ovo nekome uopće palo na pamet?“.

Svi izvođači i producenti uključeni u projekt predstavili su se u svojim najboljim izdanjima te se Gamechanger istinski čini kao produkt jednog opuštenog stvaralaštva kojemu je cilj bio zabaviti i izvođače dok ga stvaraju, ali i slušatelje koji će ga konzumirati.

Na Gamechangeru se ne nalazi nijedan suvišan i nepotreban trenutak koji kvari njegovu pitkost. Pokušavam mu naći makar jednu manu vrijednu spomena i kritike, no ne uspijevam u tome. Gledajući unazad, ovaj album je za naše prostore stvoren prerano, u vrijeme kada trap nije bio toliko prihvaćen i shvaćen od šire publike. Danas ovoliko originalan trap zvuk više nemamo priliku čuti zbog generalne evolucije trap glazbe i njegovog miješanja s ostalim žanrovima, iako se čini da dobar dio trap publike, pogotovo one starije, danas pati za novim albumima nalik Gamechangeru.

Kuku$ i Rodbina vjerojatno ni sami nisu znali koliki će trag i utjecaj njihov zajednički rad ostaviti na hip-hop scenu, niti da će Gamechanger nakon desetljeća još uvijek služiti kao pravi primjer kako jedan trap projekt vjeran svojim korijenima treba izgledati i zvučati.

Mislim da velika vrijednost ovog projekta leži u njegovoj autentičnosti, alternativnosti i neopterećenoj kreativi, a ne u patnji za nostalgijom ranijih dana trap glazbe, a ako već niste, probajte ga poslušati sada, deset godina kasnije i uvjerite se koliko su Kuku$ i Shira rodbina istinski promijenili igru.