Pola stoljeća gitare na Muzičkoj akademiji u Zagrebu

Gitara, instrument koji više od pola tisućljeća uživa popularnost, doživljava različite inačice, prolazi izazove, razdoblja potpunog izostanka skladateljskog zanimanja za taj instrument, kao i svoju renesansu koja se protezala preko nekoliko žanrova, a instrument je “ustoličila” u popularnoj kulturi 20. stoljeća, pojačavši mu popularnost među širom publikom, ali i izazov izvrsnosti u klasičnim krugovima.

Sreća i prokletstvo popularnosti gitare reflektiraju se na različite načine. Jedna od zanimljivih izjava koje je genijalac i miljenik publike, Petrit Ceku, ususret 50. rođendanu studija gitare u Zagrebu rekao je i to da, za razliku od drugih instrumentalista, gitaristi moraju naglasiti kako sviraju klasičnu gitaru te kako je taj instrument kroz povijest opetovano bio nekom vrstom underground instrumenta.

Zahtjevi koje dobar gitarist treba zadovoljiti ne bi li ostvario uspješnu izvedbu uključuju i brojne aspekte o kojima drugi glazbenici ne moraju razmišljati, a pisati pak za gitaru (pri čemu ne govorimo o tabulaturama) priličan je izazov za gotovo sve autore negitariste. Svemu unatoč, Hrvatska je prije pedeset godina, u posljednjoj desetini povijesti gitare kao instrumenta, dobila svoj prvi studij gitare, čemu posvećujemo ovaj tekst, imajući na umu i druge inicijative, studije i scenu koji su se u međuvremenu razvili u drugim gradovima i sveučilišnim centrima.

Pioniri gitare u Hrvatskoj

U kontekstu bivše države, postoji logika iza činjenica da je upravo u Hrvatskoj niknuo prvi studij gitare. Temelje tome su još ranije postavili pojedinci poput Rudolfa i Slavka Fumića te, dakako, stoljeće ranije, najpoznatiji i najizvođeniji hrvatski skladatelj i gitarist 19. stoljeća, Ivan Padovec.

braća Fumić

Osim što je prvi samostalni umjetnik u povijesti hrvatske glazbe, u tom je kontekstu ujedno i najobjavljivaniji autor 19. stoljeća. Svojim je opusom, uz Austro-Ugarsku, bio prisutan (i uspješan) u Italiji, Njemačkoj i Francuskoj.

Slavni Varaždinac je također bio inovator u području gradnje instrumenata te je razvio (i svirao te komponirao za) deseterostrunu gitaru, danas jedan od najzanimljivijih eksponata među instrumentima iz pohrane Hrvatskog glazbenog zavoda u Muzeju za umjetnost i obrt.

Ivan Padovec

Značajan za izgradnju uvjeta u kojima je kasnije izrastao studij gitare, prema svjedočenjima prvih generacija studenata gitare, bio je i recital koji je Slavko Fumić u Hrvatskom glazbenom zavodu održao 13. svibnja 1947. godine. Koncert je to koji se pamti kao iznimno dobro posjećen, iako prethodno gotovo nenajavljen u javnosti, što svjedoči i o zrelosti te zanimanju publike za gitarski zvuk i repertoar. Optimalna za upravo za to, dvorana HGZ-a kasnije je bila mjestom odvijanja niza važnih gitarskih koncerata koji su predstavljali nove početke – ansambala, ciklusa i festivala.

Kao savjetnik za glazbenu nastavu SR Hrvatske u razdoblju od 1961. do 1982., dirigent i glazbeni pisac Josip Završki stekao je osobite zasluge za proširenje mreže osnovnih i srednjih glazbenih škola u Hrvatskoj, a među ostalim i za ponovno pokretanje nastave gitare u glazbenim školama. Početni impuls ponovnom pokretanju nastave gitare u školama dao je pedagoški rad slovenskog gitarskog pedagoga Stanislava Preka. Predavao je u ljubljanskim školama od 1938. do 1964, a pažnju je izazvao referatom o svom prethodnom iskustvu eksperimentalne nastave gitare u osnovnim školama na simpoziju Društva muzičkih pedagoga.

Stanko Prek

Izvori upućuju na to da je, zamijetivši Prekov pedagoški uspjeh u Ljubljani, Završki odlučio uvesti gitaru i u hrvatski sustav te u suradnji s Prekom načiniti plan i program za nastavu u glazbenim školama. Ta će odluka kasnije utjecati i na odluke o pokretanju studija te poslužiti i kao potisak uvođenju studija gitare u akademski kontekst bivše države.

Ustrajno i kvalitetno zastupanje vrijednosti umjetničkog obrazovanja trenutni dekan Muzičke akademije, Igor Lešnik, istaknuo je kao „dokaz svrhovitosti ulaganja u umjetnost i obrazovanje, doprinos nacionalnoj kulturi i prepoznatljivosti kao vrijednosti koja može trajati stoljećima bez inflacije te zapreka štetnim težnjama isplativosti u umjetnosti i monetizaciji umjetničkog obrazovanja kao preduvjetu opstojnosti.“

Upravo je Lešnik uz Zagrebački gitarski trio ostvario niz premijernih izvedbi i snimaka brojnih djela za gitarski trio i udaraljke, posebno iz opusa hrvatskih skladatelja, ne samo na revijalnim programima festivala poput Glazbene tribine i Muzičkog biennala Zagreb, nego i na njihovim samostalnim gostovanjima i suradnjama.

Igor Lešnik uz Zagrebački gitarski trio na Muzičkom biennalu Zagreb

„S obzirom na to da sam višedesetljetnom suradnjom sa Zagrebačkim gitarskim triom privilegirano stekao vrijedan uvid u prirodu gitare kao glazbala, osjećam zahvalnost prema kolegama koji su mi time omogućili spoznati kako argument ne mora biti glasan da bi bio uvjerljiv i umjetnički vrijedan. I šapat utemeljen na umjetničkoj istini i stručnoj kompetenciji jednako je snažan, posebice u pravo vrijeme i na pravom mjestu,“ istaknuo je Lešnik u uvodniku publikacije objavljene uz svečano obilježavanje pola stoljeća studija gitare na Muzičkoj akademiji u Zagrebu.

Krešimir Bedek u obraćanju publici svečanog koncerta na Muzičkoj akademiji / Foto: Matej Grgić/Glazba.hr

Ta je velika obljetnica, zahvaljujući elanu i sudjelovanju alumna studija te mlađoj generaciji profesora predvođenih neumornim i odlučnim Krešimirom Bedekom, obilježena nizom predavanja, majstorskim tečajem, okruglim stolom te sjajnim koncertom koji su održali međunarodno najistaknutiji nekadašnji studenti, Zoran Dukić i Petrit Ceku.

Foto: Matej Grgić/Glazba.hr

O koncertu je već pisano, a velika je obljetnica bila i povodom za projekt snimanja niza predavanja prof. Darka Petrinjaka, osovine zagrebačkog studija gitare, što će svakako biti vrijednim prilogom usavršavanju i učenju novih generacija uvijek radoznalih gitarista.

Foto: Matej Grgić/Glazba.hr

U nastanku materijala, razgovorima i diskusiji o povijesti i budućnosti studija gitare, ali i kao potpora u publici koncerta sudjelovali su i prvi studenti gitare uopće, Alemka Orlić i Ivan Korunić. Njihova svježina, jasnoća viđenja stvari koje su prethodile ali i pratile osnutak studija, kao i zaljubljenost i predanost gitari bili su inspirativni i, nadajmo se, poticajni za njihove mlađe kolege pedagoge koji formiraju i obrazuju nove glazbeničke generacije.

Prvi su studenti također imali zanimljivo iskustvo rada u pedagogiji već na studiju, s obzirom na to da nije bilo kadra za rad u glazbenim školama, a bili su i zamjena prof. Preku u prijelaznoj fazi kada je Darko Petrinjak, došavši kao honorarni predavač iz Londona 1980. godine, služio vojsku i bio odsutan. Njegovim punim i stalnim angažmanom započinje novo razdoblje za zagrebački studij gitare koji je još neko vrijeme nakon otvaranja studija u drugim republičkim centrima bivše države, nastavio biti prvim izborom za većinu perspektivnih studenata, a nastavlja to biti i danas, na međunarodnoj razini.

S prethodnim iskustvom rada u Birminghamu, studijem kontrabasa u klasi Josipa Novosela te gudačkom karijerom u Zagrebačkoj filharmoniji, kao i uz neke od vodećih glazbenika (Valter Dešpalj, Tonko Ninić, Dunja Vejzović), Petrinjak je bio sjajan izbor za probijanje leda, razuvjeravanje skeptika na matičnoj Akademiji te za podizanje niza generacija sjajnih glazbenica i glazbenika.

Foto: Sanjin Kaštelan/Glazba.hr

Među prvima su tu bili njegovi studenti, a zatim i kolege Istvan Römer i Goran Listeš, s kojima će – slučajno, kako vole reći – formirati trio te od 1984. godine pa sve do Listeševe prerane smrti, imati bogatu karijeru koja ih je odvela na mnoga uzbudljiva mjesta, a osigurala im je i posebno mjesto u kontekstu hrvatske glazbe.

Iz dugog i vrlo zanimljivog razgovora s prof. Darkom Petrinjakom dobila sam potvrdu promišljenog pristupa koji su kao trio njegovali tijekom neprekinute 35-godišnje zajedničke karijere. Kao trio pokušali bi dobiti skladatelje da pišu za gitaru, ali to ipak nisu često radili jer su htjeli da glazba zaživi na repertoaru.

Gitara kao skladateljska terra incognita

„Najveći dio tih skladbi nije nastao preko noći. U pitanju su skladatelji koji su vrlo ozbiljno shvaćali svoj posao. Takav kompleksan rezultat smatrali smo da zaslužuje ne samo praizvedbu nego barem nekoliko godina zadržavanja u prstima i repertoaru, a kasnije i u obnavljanju, ali i dijeljenju toga s kolegama, što je vrlo često bio slučaj. Brojem je takvih djela moglo biti više, ali to bi značilo manje izvedbi,“ pojasnio je Petrinjak.

Foto: Sanjin Kaštelan/Glazba.hr

Iako je gitara široko popularan i voljen instrument koji ima puno mogućnosti, da bi se kvalitetno i uspješno skladalo za gitaru, morate ju dobro poznavati. Klasično obrazovani skladatelji obično jako dobro poznaju orkestralne instrumente, klavir i glas, ali se uglavnom tijekom studija nisu bavili gitarom, pa im je, kako je Petrinjak rekao, „poput neke strane nepoznate zemlje“. Ipak, zanimljivo je kako se upravo hrvatska glazba može pohvaliti (i na međunarodnom planu) nesvakidašnje velikim brojem djela za klasičnu gitaru – solo, u komornim kombinacijama ili kao solistički instrument uz gudače, odnosno orkestar.

Kada bi se radilo na kakvoj antologiji glazbe za gitaru 20. stoljeća, tu bi se svakako našao vrlo poseban opus akademika Marka Ruždjaka. Tu je i Fabliau za tri gitare Stanka Horvata, zatim partitura Rubena Radice za recitatora, tri gitare i tri instrumenta (Zagrebački gitarski trio izvodio ju je i snimio uz legendarnog Zlatka Crnkovića). Ističe se i Muzika za gitaru Frane Paraća, Trijalog i druga gitarska djela akademika Zorana Juranića, Miletićev Koncert za gitaru i veliki orkestar, koji obiluje udaraljkama i puhačkim instrumentima, a od samog početka autorski je gitariste vrlo kvalitetno podržao i akademik Anđelko Klobučar.

Foto: Sanjin Kaštelan/Glazba.hr

Nove gitarističke generacije ne posustaju u tom suradničkom i umjetničkom radu, pa je unazad deset godina nastao niz njima posvećenih originalnih djela koja se nesumnjivo mogu svrstati u prethodno navedeni niz jakih snaga glazbe za gitaru. Među njima je i skladateljica Ivana Kiš, autorica najdulje solističke skladbe za gitaru u hrvatskoj literaturi.

„Već dvadesetak godina traje moja suradnja s gitaristima. Za sve je kriv Krešimir Bedek s kojim sam studirala na konzervatoriju u Den Haagu. On je prvi koji je od mene naručio skaldbu za klasičnu gitaru. Napisala sam Big John Campbell’s last song za njega i to je bila polazna točka suradnje koja traje i danas, iako već petnaestak godina živimo i radimo na različitim kontinentima“, rekla je ovom prilikom.

Plod njihove suradnje je i Supertramp’s journal za gitaru i video. „Krešimir i ja smo intenzivno radili oko pet godina, zajedno s vizualnim umjetnicima, da bi Krešimir na kraju izdao istoimeni solo album. To je najduže razdoblje koje sam ikada provela radeći na samo jednoj skladbi,“ kaže.

„Ta me suradnja povukla u pravcu gitare tako da sam odjednom otkrila kako pišem skladbe raznim gitaristima, duetima, ansamblima s gitarom… Nije bilo planirano, ali je nekako sve otišlo u smjeru gitare. Kroz godine i gomilu nota koje sam napisala za gitaru, naučila sam nekoliko važnih stvari: zvuk gitare je predivan i nikada nije dosadan, nema kraja zvukovnim i tehničkim mogućnostima, a gitaristi imaju nevjerojatnu glad za novim djelima i spremni su odsvirati sve. „Ne brini, nema toga što je za gitaru nemoguće“, rekao mi je Bedek bezbroj puta kada bih mu oprezno donosila moje nelake note,“ prisjeća se Ivana Kiš.

S nedavnim uspješnim početkom novog poglavlja 15-godišnjeg Trija Elogio, koji je započeo koncertni ciklus u Lisinskom te predstavio recentno diskografsko izdanje, a ususret Bedekovom solističkom albumu s njemu posvećenim djelima iz opusa hrvatskih skladatelja, uz nevjerojatne uspjehe koje ostvaruje najmlađa profesionalna generacija nekadašnjih studenata Muzičke akademije, okupljenih u Trio Evocacion, može se reći kako tradicija i vrijednosti zagrebačke gitarske škole ostaju u sigurnim rukama, a nove će pedagoške i glazbeničke snage zasigurno donijeti i svježinu, otvorenost i smionost koje pokreću današnje suvremeno društvo.

_______

Pročitajte i ostale tekstove iz serijala glazbeni ekosustavi.

Sufinancirano sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.