Ploča kao ikona (sup)kulture

U digitaliziranom svijetu današnjice, u posljednjem je desetljeću došlo do oživljavanja interesa za brojne retro tehnologije, među kojima je bitno mjesto (u sklopu glazbene industrije) zauzeo tzv. vinil ili gramofonska ploča. Zašto je tomu tako, koji su bili preduvjeti za povratak vinila u mainstream i što bi se s ovim nosačem zvuka moglo dogoditi u budućnosti, neka su od pitanja koja se nameću i kojima ćemo se pozabaviti.

Uspoređujući prodaju vinila s prodajom CD-a i digitalnih albuma, udio vinila na tržištu i dalje je nezamjetan te čini samo 2% prodaje u cjelokupnoj glazbenoj industriji (Sarpong, Dong i Appiah 2016). Ipak, zanimljivo je da prodaja gramofonskih ploča ima predviđen rast od 100%, što se kosi sa široko prihvaćenom dogmom vezanom za širenje inovacija. Spomenuta dogma ističe da će stare tehnologije, procesi ili proizvodi biti zamijenjeni novijima s evolucijom industrije te da je taj proces ireverzibilan. S druge strane, novije teorije i svakodnevno iskustvo pružaju nešto drugačiju sliku tehnološkog razvoja, pri čemu se ističe važnost nasljeđa, oživljavanja kolektivnih sjećanja, nostalgični aspekti i ostali psihosocijalni čimbenici koji podržavaju i jačaju usvajanje te širenje retro tehnologija.

Kratka povijest snimane glazbe

Gramofonskim pločama kakve danas poznajemo prethodile su tzv. šelak ploče koje su dominirale tržištem od kraja 19. stoljeća do početka 40-ih godina 20. stoljeća. Prvu je vinilnu gramofonsku ploču izdala diskografska kuća Columbia Records 1948. godine. Bio je to LP (od engl. Long Play) od 33 rpm-a (tj. obrtaja u minuti) čiji je idejni tvorac bio mađarsko-američki inženjer Peter Carl Goldmark. Za Columbijom uslijedili su i drugi izdavači, poput velikih diskografskih kuća RCA  i EMI. Nakon komercijalizacije, gramofonska ploča postaje standardnim nosačem zvuka u glazbenoj industriji i opstaje kao takva još nekoliko narednih desetljeća. Svoj vrhunac popularnosti – zlatno doba – vinil ostvaruje u razdoblju od početka 50-ih do 70-ih godina prošloga stoljeća (Ibid, 10).

 

Pogledajte ovu objavu na Instagramu.

 

Objavu dijeli Moj Vinyl (@moj.vinyl)

Zbog određenih tehničkih ograničenja gramofonske ploče (poput njezine osjetljivosti na oštećenja, veličine i težine), vinil početkom 80-ih zamjenjuje tzv. Compact Disc tj. CD. Ovdje se također valja sjetiti i čuvene magnetne trake tj. kasete koja ja bila popularnim nosačem zvuka kroz 80-e i 90-e, no koja često ostaje nespomenutom zbog tehničkih nedostataka i zbog pretežno „kućne upotrebe“.

To, naravno, ne osporava činjenicu da su kasete bile iznimno rasprostranjen medij, posebice zbog cjenovne pristupačnosti i praktičnosti. Ipak, 1983. svojim je dolaskom na tržište CD odnio pobjedu ponajviše zbog svojih tehničkih prednosti poput jasnoće zvuka, manje fizičke veličine, povećane količine prostora za pohranu podataka itd. Godine 1988. prodaja CD-a po prvi puta nadmašuje prodaju gramofonskih ploča i od tog trenutka nadalje, vinil ostaje u pozadini.

S usponom Interneta, početcima (piratskog i legalnog) ‘skidanja’ glazbe te nastankom poslužitelja za glazbeni stream (npr. Spotify, Deezer), dolazi i do postepenog pada u prodaji CD-a za 19,6%. U posljednje vrijeme, ono što iskače pri analizama tržišta jest porast u prodaji gramofonskih ploča. O čemu je riječ?

Ploča kao ikona

Oživljavanje interesa za analognu ploču u digitalno doba upućuje na činjenicu da glazba nije samo puka komunikacija zvučnih podataka. Ona je također iskustvo uranjanja u ritual slušanja glazbe koji sa sobom uz svoju materijalnost nosi estetsku i (sup)kulturnu vrijednost. Osim što gramofonska ploča predstavlja tehnološki artefakt, ona je svakako i socijalna činjenica. Rječnikom čuvenog francuskog sociologa Durkheima (1912 [2008]) mogli bismo kazati da je s vremenom došlo do totemizacije gramofonske ploče. Neki autori govore i o fetišizaciji vinila (Bartmanski i Woodward 2017: 2), dok se prema Benjaminu (2008) vinilu pridaje posebna aura, što svakodnevno potvrđuju supkulture sačinjene od DJ-a, audiofila, glazbenika i kolekcionara.

Za samu su ikoničnost gramofonske ploče odgovorne tri činjenice (koje ujedno pružaju mogućnost njenog povratka u mainstream):

1. 1. 1. prethodna desetljetna hegemonija tog formata u glazbenoj industriji (time i tehnološka stabilnost i usavršenost tehnike proizvodnje),
      2. materijalni karakter ploče u kojem se ističe njezin vizualni aspekt (umjetnička vrijednost omota i relevantnost pisanih informacija o glazbenicima i procesu nastanka glazbe otisnutim na njima) te nam zajedno s glazbom pruža zaokruženi narativ,
      3. totemizacija/pridavanje aure posebnosti ploči.

Uloga supkultura – vinyl’s not dead

Plasketes (1992: 121) govori o relevantnosti supkultura za očuvanje vinila od zaborava i za njegov povratak na scenu. Naime, pri tehnološkom razvoju novi oblici zamjenjuju stare koji postepeno nestaju. Ipak, neka stara tehnološka dostignuća (poput gramofonske ploče) postaju dijelom supkultura ili oko sebe formiraju vlastite te na taj način bježe od zaborava. Spomenute su supkulture sačinjene od zagriženih entuzijasta koji se iz različitih razloga odupiru novim tehnologijama, čvrsto se držeći zastarjelih artefakata zbog značenja i iskustava koja im pripisuju.

Nastavljajući se na prethodnog autora, Connolly (2014) razlikuje osam skupina entuzijasta koji kupuju, slušaju, skupljaju i čuvaju ploče. To su nostalgični kolekcionari, novi kupci, šefovi izdavačkih kuća, mladi entuzijasti, romantični glazbenici, DJ-i, preprodavači i skeptici. Oni prema autoru čine supkulturu koja je omogućila opstanak vinila.

Govoreći o specifičnim supkulturama i njihovoj ulozi u očuvanju vinila, tu su se oduvijek isticali audiofili i specifično žanrovski opredijeljeni kolekcionari, opsežnih fonoteka i vrlo široka znanja na temu vlastite strasti. Ovdje možemo govoriti o panku, metalu, technu i dubu te brojnim drugim žanrovima i podžanrovima glazbe, kao i supkulturama koje se uz njih vezuju.

Kako ističu Bartmanski i Woodward (2017: 2), zahvaljujući predanosti underground i nezavisnih glazbenika, kolekcionara i audiofila koji nikada nisu odustali od tog formata i čak su mu podarili auru posebnosti, vinil je ostao spašen iz ropotarnice tehnološke povijesti.

Uloga Interneta

Čitavom povratku vinila na velika vrata paradoksalno je pomoglo i dostignuće novog doba – Internet u ulozi posrednika između digitalne i analogne glazbe. To se najbolje ocrtava u primjerima poput online trgovina gramofonskih ploča (npr. Discogs), mogućnosti slušanja (dijela) digitalnog izdanja prije odluke na kupnju analognog, reklamama za lokalne trgovine vinila na društvenim mrežama, formiranjem online zajednica audiofila i kolekcionara gramofonskih ploča (npr. forumi i grupe). Drugim riječima, Internet je pružio infrastrukturu za povezivanje marginaliziranog tržišta i nišu za održavanje ikoničnog statusa ploče (među njezinim fanovima i potencijalno šire).

Trendovi i kultura retrospektakla – glavni akteri

„… what is driving the reemergence of old technologies is partly the contemporary turn to reincarnating the past for the present.“ Brown et. al.

S pojavom tzv. hipstera, estetizacije stare (vintage) odjeće, cratft piva, ponovne popularizacije polaroida i starinskih obrta poput brijačnica, postalo je jasnim da je povratak gramofonske ploče u mainstream dio veće priče. Spomenuti je trend svakako iskoristila glazbena industrija na svim razinama. Velike diskografske kuće počele su plasirati brojna reizdanja, kompilacije i neobjavljene ili rijetke materijale određenih umjetnika. S druge strane, sve se više glazbenika odlučilo na izdavanje albuma kako u analognom, tako i u digitalnom obliku.

Ovaj retro val nisu propustili ni znanstvenici poput muzikologa, povjesničara, sociologa i etnologa, za što imamo i vlastiti primjer: projekt naziva „Diskografska industrija u Hrvatskoj od 1927. do kraja 1950-ih“, a kojemu je cilj stvoriti bazu podataka ukupnog fonda hrvatske diskografske djelatnosti.

Ipak, glavni akteri u priči o vinilu izgleda ostaju oni koji su naizgled najmanji – (lokalne) trgovine gramofonskih ploča i njihovi vlasnici koji povezuju fizički proizvod s kulturnim narativom i formiraju ukus lokalne zajednice. Danas trgovine vinila idu čak korak dalje, funkcionirajući i kao prostori za koncerte i partyje (Bartmanski i Woodward 2017: 4). Samim time oni postaju kolektivnim akterima simboličke klasifikacije glazbe i procjene njezine umjetničke vrijednosti te nadilaze puku orijentaciju prema profitu. Dobar primjer toga u Hrvatskoj bio bi PDV records store u Zagrebu koji iza sebe ima nezavisnu izdavačku kuću PDV records, u čijem se prostoru također nalazi klupski prostor Klein s redovitim programom i kafić Pločnik s velikim izborom craft piva.

 

Pogledajte ovu objavu na Instagramu.

 

Objavu dijeli Moj Vinyl (@moj.vinyl)

Bitno je naglasiti da vlasnici nezavisnih trgovina pločama (ili njihovi suradnici), osim što formiraju ukus određene zajednice, često su bolji i brži u uočavanju suptilnih, ali značajnih promjena u glazbi, nego što to čine velike diskografske kuće i korporacije. Oni također održavaju veze s brojnim nezavisnim izdavačima i umjetnicima koji su predvodnici novih trendova – trendsetteri, a ne pratitelji i puki potrošači.

Budućnost vinila

Zbog tzv. retro spektakla tj. fascinacije suvremenog društva artefaktima i dostignućima prošlih dekada i njihove revitalizacije te vraćanju u mainstream kulturu iz koje su iščezli, pojavile su se neke bojazni i pitanja. Jedno od njih, vezano uz vinil, bilo je može li ponovni uspjeh vinila s tržišta istisnuti male nezavisne izdavače koji su ga održali na životu za vrijeme njegove marginalizacije? Također, hoće li fanovi i pobornici gramofonske ploče taj isti format obojiti u crno jer će isti postati predostupan (i doživjeti pad vrijednosti), što je kao fenomen uočio čuveni njemački filozof i sociolog Georg Simmel (2008)? Malo je vjerojatno da će se tako nešto dogoditi, no to će nam samo budućnost pokazati…

Naizgled veliki povratak gramofonske ploče ne znači i povratak njezinog zlatnog doba, već predstavlja samo dio šireg (sup)kulturnog trenda revitalizacije i romantizacije starih tehnologija. Nakon neminovnog zasićenja, sami će trend biti zamijenjen nekim drugim (jednako kao i vinil CD-om), no vinil će i dalje najvjerojatnije opstati u alternativnim i nezavisnim glazbenim nišama supkultura čekajući priliku za neki novi comeback.

O vinilima pročitajte i tekst  Vinili – analogna transformacija današnjice