Iskustvo sudjelovanja u pripremi operne premijere
Francuski barok na Muzičkoj akademiji u Zagrebu: Hipolit i Aricija
Muzička akademija u Zagrebu pripremila je opsežan operni projekt čija se premijera održala 11. travnja u dvorani Blagoja Berse, a uslijedile su i tri reprize.
Bila je to i međuakademska suradnja Muzičke akademije, Akademije likovnih umjetnosti, Studija dizajna Arhitektonskog fakulteta, Akademije dramske umjetnosti i Tekstilno-tehnološkog fakulteta. Umjetnički melting pot vješto je organizirala redateljica Lea Anastazija Fleger (koja se u režiranju opere okušala i 2024. godine u HNK-u Osijek režirajući opere Plašt i Sestra Angelica) stavljena pred izazovan zadatak integracije francuskoga baroknog klasika u suvremenu, mladima pristupačnu izvedbu.
Foto: Vid Redža/MA
Hipolit i Aricija Jeana Philippea Rameaua sa sigurnošću je jedan od ponajboljih opernih projekata Muzičke akademije u Zagrebu i to upravo zbog angažmana gotovo svih odsjeka MA-a koji su sudjelovali u njegovoj pripremi. Radionice i tribine održane su uoči izvedbe, stvorile su ne samo dodatno znanje i izvođačima i publici, već i oblikovale zajedništvo i visoku motiviranost studenata.
Hipolit i Aricija Jeana Philippea Rameaua sa sigurnošću je jedan od ponajboljih opernih projekata Muzičke akademije u Zagrebu i to upravo zbog angažmana gotovo svih odsjeka MA-a
Izrazit neizvođački angažman imao je Odsjek za muzikologiju, to jest studentice pod mentorstvom profesora Ivana Ćurkovića. Odsjek je pripremio niz informativnih događanja kao što su projekcije videosnimaka opernih predstava Hipolita i Aricije, tri predavanja gostujućih profesora, tribinu studentica muzikologije i okrugli stol. Studentice su bile podijeljene u tri tima, koja su (uz izlaganja i moderiranja na tribini) obuhvatila pisanje programske knjižice, koordinaciju titlovima i kreiranje sadržaja za društvene mreže.
Pogledajte ovu objavu na Instagramu.
Ono što je zasigurno ostavilo trag, a pokazalo se uspješnim i za buduće projekte, jest neosporiva važnost društvenih mreža u tehnološki umreženome suvremenom društvu. Videi i ostali tipovi objava na Instagramu podigli su razinu informiranosti svih studenata i šire javnosti o događanjima na Akademiji.
Pogledajte ovu objavu na Instagramu.
Također, objave su bile i obrazovno-informativnog karaktera, a njihov doseg uspio je obuhvatiti i mlađu publiku. Ususret izvedbi Rameauove opere, studenti Odsjeka za pedagogiju i tambure pod mentorstvom profesorice Ane Čorić osmislili su interaktivnu radionicu s ciljem približavanja i pripreme publike za dolazak na izvedbu.
Upravo je visoka razina angažmana utjecala na unutarnju koheziju svih studenata različitih odsjeka, što je dovelo i do emotivnog naboja uoči izvedbe, a zasigurno doprinijelo i kvaliteti premijerne izvedbe. Iz tog razloga, zasigurno će se takav pristup primjenjivati i za pripremu budućih projekata. Zanimljiv je i fenomen odabira samih opernih projekata.
Foto: Vid Redža/MA
Naime, djela koja se izvode predlažu profesori s Odsjeka za pjevanje, a finalan odabir produkt je pregovora s dekanom Muzičke akademije. Ono što se može primijetiti jest to da su odabrana djela uglavnom glazbeni rariteti koji se rijetko izvode ili nisu uopće izvedeni na Muzičkoj akademiji (primjerice Životinjska farma i Amfitrion). To svakako ima dihotomnu ulogu, s jedne strane ta su djela izrazito zahtjevna zbog nemogućnosti usporedbe s postojećom izvedbom, izazovnosti glazbenog materijala, poteškoća s različitim verzijama partitura.
Odabrana djela uglavnom glazbeni rariteti koji se rijetko izvode ili nisu uopće izvedeni na Muzičkoj akademiji
S druge strane, kao što se pokazalo i prilikom pripreme Hipolita i Aricije, takva su djela često i poticajna baš za suradnju odsjeka zbog manifestne potrebe za većim istraživanjem repertoara, potrebe za inovativnom režijom i generalnim mogućnostima izvedbe u skladu s financijama. Opera je rezultirala suvremenim pristupom, a posebice i zbog problema povijesno obaviještenog pristupa (o čemu je dirigent i profesor Franjo Bilić izvijestio i u programskoj knjižici). Izvorno, Rameauova opera traje tri i pol sata, a trebalo ju je skratiti na sat i pol, i to korištenjem kombinacije različitih notnih izdanja (naime, Rameauova opera mnogo je puta revidirana pa tako postoje tri izdanja, iz 1733., 1742. i 1757. godine!)
Ono što je posebno u ovoj izvedbi jest i to da su korišteni povijesni (teorba, prirodni rogovi i trube) i suvremeni instrumenti čime je dobivena nova, zanimljiva orkestralna boja (povijesni instrumenti imali su topliji zvuk).
Za kraj, potrebno je svakako pohvaliti sve studente i mentore Muzičke akademije čiji je trud rezultirao iznimno visokom posjećenošću izvedbi utkanima u pozitivnu, složnu atmosferu koju očekujemo i u narednim projektima!
Foto: Vid Redža/MA
