30
srp
2024
Priče

U povodu 111. obljetnice rođenja

Značaj opusa Ive Lhotke Kalinskog

Ivo Lhotka Kalinski

Ivo Lhotka Kalinski

share

U Zagrebu je prije 111 godina rođen Ivo Lhotka Kalinski (Zagreb, 30. srpnja 1913. ‒ 29. siječnja 1987.), ugledni hrvatski skladatelj i profesor pjevanja, najpoznatiji po dojmljivim glazbeno-scenskim ostvarenjima.

Sin Frana Lhotke, jednog od ključnih skladatelja i dirigenata prve polovine 20. stoljeća, u rodnom gradu završio je gimnaziju, a potom 1937. godine diplomirao kompoziciju i solo pjevanje na Muzičkoj akademiji, u razredima Franje Dugana i Lava Vrbanića. Kompoziciju je potom usavršavao u Rimu kod Ildebranda Pizzettija, da bi se nakon povratka u domovinu posvetio pedagoškom radu u Zagrebu i Splitu, isprva kao srednjoškolski profesor, potom ravnatelj glazbene škole te naposljetku kao profesor pjevanja na Muzičkoj akademiji, gdje je više od desetljeća bio pročelnik odjela.

U skladu s tadašnjom praksom, kraće je vrijeme bio koncertni pjevač, pretežno komornog repertoara, nastupajući uglavnom na radijskoj postaji u Zagrebu. Iz njegova razreda potekli su brojni ugledni pjevači poput Mirjane Bohanec, Zdenke Žabčić Hesky, Franje Petrušanca, Hrida Matića i drugih, a napisao je i nekoliko priručnika o tehnici i umjetnosti pjevanja te priredio niz notnih izdanja hrvatskih i stranih autora, između ostalih Vatroslava Lisinskog, Frana Lhotke, Wolfganga Amadeusa Mozarta i drugih.

Djelovanje Ive Lhotke Kalinskog, uz pedagoški aspekt, ipak je dominantno skladateljsko, a bogat opus, koji čine brojna orkestralna, komorna, vokalno-instrumentalna, glazbeno-scenska i klavirska djela te filmska glazba, odaje raznolike utjecaje i stilske odrednice. Čuvaju ga, uz ostalu ostavštinu, skladateljev sin Bojan Lhotka, Hrvatski državni arhiv te Nacionalna i sveučilišna knjižnica u Zagrebu. Rano stvaralaštvo Ive Lhotke Kalinskog odaje utjecaje nasljeđa klasike protkanog natruhama romantizma, s naglaskom na pribjegavanje programnoj glazbi, nerijetko satiričnog karaktera, što je najosjetnije u simfonijskim pjesmama iz tog vremena.

Uslijedilo je razdoblje izgradnje vlastitog stila i izričaja, u kojem se zrcali nadahnuće hrvatskom narodnom glazbom i elementima koji iz nje potječu, a koje je utjelovio u klavirskim skladbama pisanim za mlađe naraštaje.

Kasnije se nerijetko oslanjao na tadašnje suvremene, avangardne tendencije, posežući za atonalitetnošću, dodekafonijom i serijalnošću, što je najistaknutije u njegovim ciklusima pjesama te operi Svijetleći grad. Dojmljiva jednočinka, nastala na libreto Petra Šegedina i praizvedena na Muzičkom biennalu Zagreb 1967., ponovno je „oživljena“ 2013. godine u Hrvatskom narodnom kazalištu Ivana pl. Zajca u Rijeci, u sklopu 50. godišnjice Glazbene tribine HDS-a, a u povodu skladateljeve 100. obljetnice rođenja.

Lhotka Kalinski doista je najuspješnija ostvarenja ostavio na području vokalno-instrumentalne i glazbeno-scenske glazbe, u njima vješto stapajući različite utjecaje i tradicije, pritom uvjerljivo oblikujući ozračja pojedinih djela. U njegovom opusu istaknuto mjesto pripada i operi Pomet, meštar od ženidbe, prema komediji Dundo Maroje Marina Držića te glazbenoj drami Matija Gubec, ali i komičnim operama Analfabeta, Putovanje, Dugme i Vlast, na tekstove Branislava Nušića.

Nadahnuće je pronalazio i u stvaralaštvu Miroslava Krleže pa je tako skladao ciklus za glas i klavir ili orkestar Balade Petrice Kerempuha, orkestralnu suitu Komendrijaši i kantatu Kerempuhova pesem. Uz Tri pjesme Mate Balote i ciklus Traženja, na stihove Tina Ujevića, u svojim se vokalno-instrumentalnim djelima oslanjao na stihove niza hrvatskih pjesnika, poput Dragutina Domjanića, Ivana Gorana Kovačića, Dobriše Cesarića, Dragutina Tadijanovića i drugih.

Svakako treba istaknuti i njegove balete, komorna ostvarenja, zborove, djela za klavir, glazbu za dokumentarne, igrane i animirane filmove te obrade narodnih napjeva.

Značajan broj skladbi Ive Lhotke Kalinskog tiskan je u različitim izdanjima, a niz ostvarenja trajno je zabilježen na snimkama (njih više od 200), pohranjenim u Fonoteci Hrvatskog radija, kao trajni podsjetnik na vrijednost i značaj njegova opusa te poticaj za njegovo očuvanje.

Moglo bi Vas zanimati