Kako glazba potiče emocionalnu stabilnost i dobrobit?

Glazba je, kao univerzalni jezik, na svoj način nezaobilazna u procesu zaštite mentalnog zdravlja u zajednici. Nije potrebno imati formalno glazbeno znanje ili biti posebno muzikalan da bismo osjetili njezinu moć i reagirali na nju. Ona je dio naše ljudskosti i ne postoji kultura u kojoj ona nije razvijena i cijenjena

Sretniji smo dok slušamo glazbu koju volimo / Foto: Pexels/Tirachard Kumtanom

O vlastitom zdravlju često razmišljamo tek kad se susretnemo s nekim zdravstvenim problemima. Ima nešto u našoj balkanskoj kulturi pa nam je, čini se, ipak draže liječiti nego spriječiti. Baš kao što ni zdravlje nije samo odsustvo bolesti, tako ni mentalno zdravlje, odnosno emocionalno, ne znači samo odsutnost psiholoških problema, već uključuje niz pozitivnih obilježja. To je stanje psihološke ravnoteže koje se očituje u načinu na koji se odnosimo prema sebi, u kvaliteti naših odnosa koje imamo s drugim ljudima te u našoj sposobnosti da se prilagodimo životnim izazovima. Ako nešto od toga nije u ravnoteži, to će se odraziti na naš životni entuzijazam – postat ćemo nezadovoljni, vjerojatno ćemo se rjeđe smijati, a češće osjećati stres jer se teže nosimo s promjenama.

Emocionalno zdravlje također je povezano s osjećajem smisla i svrhe: kako u svakodnevnim aktivnostima, tako i u odnosima. Sigurno ste i sami primijetili da s više volje obavljate neki posao ako vam je jasno zašto ga radite. Tada ni ne razmišljate koliko zapravo jednostavno pronalazite načine za dovršavanje takvog zadatka i usvajate nove stvari.

Osoba dobrog mentalnog zdravlja trebala bi moći balansirati između obveza i slobodnog vremena, a jedno od važnih obilježja je i visoko samopouzdanje – osjećaj vlastite vrijednosti i uvjerenje da možemo izaći na kraj s izazovima.

Mentalno zdravlje u 2025. godini

U 2025. godini mentalno je zdravlje i dalje jedan od ključnih izazova na globalnoj razini. U svakodnevici je sve teže održavati psihološku stabilnost, a dodatni problem predstavljaju velike nejednakosti u dostupnosti stručne pomoći te ograničen kapacitet zdravstvenih sustava da odgovore na rastuće potrebe. Prema pisanju The Guardiana, promijenio se i tradicionalni obrazac sreće tijekom našeg života i definitivno više ne vrijedi ona „najljepše je đačko doba”. Posljednjih deset godina mladi više nisu ni sretni ni zadovoljni životom, a posebno mlade žene.

Podatci Svjetske zdravstvene organizacije pokazuju da je u prvoj godini pandemije zabilježen porast anksioznosti i depresije od čak 25 % na globalnoj razini. Europska komisija ističe i zabrinjavajući porast osjećaja usamljenosti – u Europskoj uniji čak 22 % ljudi izjavljuje da se često ili stalno osjeća usamljeno.

Prema najnovijim podatcima Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo koji su predstavljeni tijekom Europskog tjedna mentalnog zdravlja u svibnju 2025., depresivne smetnje pojavljuju se kod 5,4 % šesnaestogodišnjaka, a anksiozne s umjerenom težinom u zadnjih tjedan dana doživljava 8,2 % mladih. Šokantan je podatak da 7,7 % mladih barem jednom u životu pokušalo počiniti samoubojstvo, dok je najmanje svaka peta osoba razmišljala o samoozljeđivanju. Dodatno zabrinjava činjenica da gotovo polovica mladih nije imala priliku sudjelovati u edukacijama o mentalnom zdravlju posljednje dvije godine, no stvari postaju jasnije kad pročitate da u Hrvatskoj ima samo 15,5 psihijatara na 100 000 stanovnika, što je značajno ispod prosjeka razvijenih zemalja EU.

Mali emocionalni vodič

I dok edukacija o mentalnom zdravlju često izostaje kod mladih, što je s nama starijima? I sama sam, istražujući ovu temu, shvatila da mi neki pojmovi nisu sasvim jasni iako sam se smatrala upućenom.

Jedan od tih pojmova je i emocionalna dobrobit. Često je poistovjećujemo s mentalnim zdravljem, ali zapravo se radi o njegovom važnom dijelu, ne i sinonimu. Dok mentalno zdravlje uključuje i naše kognitivno funkcioniranje (poput pažnje, pamćenja ili donošenja odluka), emocionalna dobrobit odnosi se na to kako doživljavamo, razumijemo i upravljamo svojim emocijama.

Osoba s razvijenom emocionalnom dobrobiti neće pucati kad stvari ne idu po planu. Umjesto toga, znat će stati, osvijestiti što osjeća, potražiti podršku ako treba i vratiti se izazovu s uravnoteženijim stavom. Takva osoba neće potiskivati emocije, već će ih svjesno proživljavati i učiti iz njih.

U tom kontekstu, glazba može biti daleko više od puke razonode. Ona postaje alat koji intuitivno, ali i svjesno, možemo koristiti za regulaciju osjećaja, jačanje otpornosti i svakodnevno emocionalno punjenje, ali i pražnjenje, ako nam je to potrebno. Glazba nas može razveseliti, umiriti, utješiti, motivirati ili nam pružiti prostor za kreativno izražavanje – ovisno o tome što nam u tom trenutku treba.

Ta moć glazbe da nas pomakne iz mjesta kad nam je teško – bilo u stvarnosti ili u nama samima – možda se najjasnije vidi upravo u iskustvima onih koji su prošli kroz teške i neizdržive situacije.

Čitajući nedavno memoare Britney Spears, naišla sam na odlomke u kojima opisuje kako je noću, kad je bila sama, pokušavala pronaći utjehu u glazbi. Tražila je melodije koje će je prenijeti u neko drugo vrijeme, na neko drugo mjesto, sve što bi joj pomoglo barem nakratko blokirati stvarnost života pod strogim očevim skrbništvom. Glazba joj je tada bila način da zadrži povezanost sa sobom i podsjetnik na svijet izvan kontrole i ograničenja. Zanimljivo je da je sličan obrazac ponašanja imala i u djetinjstvu – kao dijete također je tražila druge svjetove kroz pjesme. Glazba je za nju oduvijek bila više od umjetnosti: bila je utočište.

Emocionalni jezik

Postoje pjesme koje, čim ih čujemo, kao da nas vrate kroz vrijeme – u neko konkretno iskustvo. Glazba ima sposobnost zaobići racionalni um i izravno pogoditi emociju. Zato i kažemo da neke pjesme pogode u srce, a neke „otvore nešto u nama što nismo ni znali da postoji”. U kontekstu emocionalne dobrobiti, to nije nimalo banalno. U trenutku tuge, nostalgije ili izgubljenosti, upravo nas glazba može podsjetiti na to tko smo i gdje smo nekad bili emocionalno ispunjeni. Moć glazbe da prizove sjećanja i vrati nas sebi opisuje i neurolog Oliver Sacks: „Poznata glazba djeluje poput neke vrste prustovske mnemonike zazivajući davno zaboravljene emocije i asocijacije, ponovno omogućavajući pacijentu pristup raspoloženjima i sjećanjima, mislima i svjetovima koji su za njega naizgled zauvijek bili izgubljeni.” U svojoj knjizi Muzikofilija, Sacks istražuje način na koji glazba utječe na mozak i emocije, kroz neobične, ponekad dirljive, a ponekad začuđujuće primjere iz svoje dugogodišnje neurološke prakse.

Kad glazba pokreće – doslovno

Ne znam jeste li to ikad primijetili, ali postoji neka čudna razlika kad vježbate s glazbom koju volite i kad se nešto samo vrti u pozadini. Meni najviše smeta kad sam izložena glazbi prema kojoj osjećam otpor – tijelo mi postane usporeno, kao da se bori protiv ritma. S druge strane, kad imam svoje slušalice i puštam ono što mi u tom trenutku odgovara, osjećam se pokretljivije, motiviranije, gotovo poletno.

Nisam jedina. Znanstvena istraživanja potvrđuju ono što mnogi već intuitivno znaju – glazba tijekom vježbanja utječe na raspoloženje, subjektivni osjećaj napora, čak i na aktivaciju mišića te otkucaje srca. No, nije svaka glazba jednako učinkovita za svakoga. Stvar je u osobnom izboru – ako sami biramo pjesme koje nam odgovaraju, ona nas dodatno motivira.

Isto tako, poznato je da nam može odvući pažnju od umora tijekom fizičke aktivnosti. Dakle, ne samo da se osjećamo bolje dok vježbamo, već često i više napravimo, uz manje otpora. U trenutcima kad nedostaje volje, ritam jedne pjesme može biti dovoljan da preokrene cijeli trening.

Uloga ritma, melodije i teksta

Dok sam čitala Muzikofiliju Olivera Sacksa i kroz njegove, ponekad gotovo nevjerojatne, primjere učila o tome kako ljudi fizički i psihološki reagiraju na glazbu, paralelno sam posegnula i za O glazbi Aurelija Augustina. Bilo je to jedno sasvim drugo iskustvo – umarajuća, ali duboko detaljna rasprava u šest knjiga, u kojoj je Augustin promišljao odnos ritma, zvuka i muzikalnosti. Bila je 387. kad ju je pisao, daleko od suvremenih spoznaja o tome kako glazba aktivira sustav za nagradu u mozgu. Ipak, Augustin je već tada intuitivno znao da glazba nije samo estetski doživljaj, već da ima duboko ukorijenjen utjecaj na ljudsko biće. Pišući o ritmu, metru i stihu, završava knjigu teološkom idejom o „besmrtnom ritmu“ – idejom da se božansko očituje kroz sklad i red koji vibrira u svemu stvorenom. Kako navodi mr. sc. Emil Čić, muzikolog, teolog i prevoditelj ovog djela na hrvatski, Augustin je prvi jasno analizirao da „cijeli svijet počiva na nekom ritmu i zvuku”; da sve zvuči, ali da nije svejedno kako zvuči. Ta ideja, da ritam i zvuk nisu samo forme već i poruke, snažno se nadovezuje na suvremene uvide u to kako mozak reagira na različite elemente glazbe – ritam koji pokreće tijelo, melodiju koja se urezuje u pamćenje i tekst koji se utiskuje u emocionalni kontekst.

Glazba dopire do nas na mnogim razinama – ne samo kroz uši i mozak, nego i kroz tijelo. Oliver Sacks ističe kako nas glazba može promijeniti jednako snažno, bilo da je slušamo kao zdravi ljudi ili da je doživljavamo u nekom drugom stanju, npr. demenciji. Pjevanje s drugima povezuje nas na emocionalnoj razini, ali još dublja povezanost nastaje kada usklađujemo svoja tijela u plesu ili zajedničkom pokretu. Citira i svog kolegu, sovjetskog neuropsihologa A. R. Luriju, koji kaže da je tijelo jedinstvo radnji pa zaključuje da ako tog jedinstva nema, sam naš osjećaj tjelesnosti može biti potkopan.

Posebno snažan primjer su bubnjarski kružoci, kao još jedan oblik terapije, koji pokazuju kako ritam, bez potrebe za melodijom ili tekstom, može duboko djelovati na one najprimitivnije dijelove mozga. Upravo na toj, najdubljoj tjelesnoj razini, ritam nas vraća osjećaju pokreta, života i vlastite tjelesnosti. Ta moć ritma da nas usmjeri natrag sebi i poveže s našim najosnovnijim životnim ritmovima čini ga ključnim elementom u emocionalnoj dobrobiti.

Zašto je važno odlaziti na koncerte?

U edukaciji o mentalnom zdravlju često se ističe razlika između samoće i usamljenosti. Iako se te riječi ponekad koriste kao sinonimi, razlika je velika – samoća može biti dragocjeno vrijeme za sebe, za refleksiju, kreativnost i punjenje energije. Usamljenost, s druge strane, nosi emocionalnu prazninu i izoliranost, čak i kad je osoba okružena drugima. Zato je važno razumjeti kako glazba, osobito ona koju dijelimo s drugima, može pomoći da se osjećamo povezano i ispunjeno. Neki će ljudi sami otići na koncert ako osjete unutarnju potrebu, dok će drugi radije odustati ako nemaju društvo. No ono što svi znamo, čak i ako to ne možemo uvijek objasniti, jest da neko glazbeno događanje koje se održava uživo može imati snažan učinak i to upravo zbog svoje komponente kolektiva. Primjeri iz prakse pokazuju da sudjelovanje u glazbenim aktivnostima poput zborova, bendova ili samog odlaska na koncerte u nekim slučajevima može smanjiti simptome depresije i anksioznosti te povećati emocionalnu otpornost. Također, ta iskustva pružaju priliku za izražavanje emocija na siguran i kreativan način, što je ključno za održavanje emocionalne stabilnosti.

Pjevanje u zborovima nije samo glazbena aktivnost. Kada pjevamo s drugima, usklađujemo ne samo glasove nego i emocije, disanje i ritam. Tako usklađujemo vlastite tjelesne funkcije, što dovodi do smirenja i zadovoljstva.

Odlazak na koncerte također je mnogo više od običnog slušanja glazbe – i ovdje je prisutan onaj element dijeljenja s drugima. Tada glazba postaje kolektivno iskustvo. Osjećaj da smo dio nečega i da smo okruženi drugim ljudima koji dijele našu strast prema glazbi stvara snažan osjećaj podrške, što nas dodatno jača.

Kao i zborovi, bendovi i razne druge glazbene grupe pružaju snažan osjećaj zajedništva. No tu se pojavljuje još jedan važan element: kreativno izražavanje. U bendovima se glazba izvodi, ali i stvara, što zahtijeva povjerenje, suradnju i emotivnu otvorenost. Probe postaju rituali i sigurna mjesta gdje članovi mogu emocionalno proraditi ono što im je možda teško izraziti. Dave Grohl često je u intervjuima znao spomenuti kako mu je stvaranje novog benda nakon smrti Kurta Cobaina doslovno spasilo život. To nije bio samo nastavak karijere nego način preživljavanja.

Kad stvari izmaknu kontroli i kad više ne možemo sami utjecati na vlastito raspoloženje, moguće je koristiti glazbu i u konkretnije terapijske svrhe. Ulogu glazbe u muzikoterapiji već je u prethodnom tekstu sjajno objasnila muzikoterapeutkinja Tena Duran, ali nije na odmet ponoviti kako postoji aktivna (pjevanje, sviranje, improvizacija) i pasivna muzikoterapija (dubinsko slušanje i razumijevanje). Ne postoji neka univerzalna glazba koja će nužno napraviti promjenu jer smo svi drukčiji i drukčije reagiramo. Najbitnije je s terapeutom ostvariti siguran odnos i dati mu povjerenje kako biste zajedno pronašli pravu glazbu odnosno onu na koju će klijent najbolje reagirati.

Glazba posvuda

Iako smo kao društvo još uvijek skloniji liječenju nego prevenciji, stvari se ipak polako mijenjaju na bolje. Hrvatska je trenutačno u procesu izrade nacionalnog Akcijskog plana za implementaciju sustava zaštite mentalnog zdravlja u zajednici, s planom da osnaži reintegraciju, ranu intervenciju i preventivu. Poseban naglasak stavlja se na intersektorski pristup koji uključuje škole, radna mjesta i kulturu, prepoznajući time činjenicu da mentalno zdravlje nije izolirana tema, već dio svih aspekata našeg života. Glazba je, kao univerzalni jezik, na svoj način nezaobilazna u ovom procesu. Nije potrebno imati formalno glazbeno znanje ili biti posebno muzikalan da bismo osjetili njezinu moć i reagirali na nju. Kako ističe Sacks, ona je dio naše ljudskosti i ne postoji kultura u kojoj ona nije razvijena i cijenjena. Upravo ta univerzalnost čini je posebnim alatom koji može doprinijeti emocionalnoj stabilnosti – ne samo u kriznim situacijama nego i svakodnevno. Glazba nam pomaže razumjeti emocije i upravljati njima, vraća nas sebi kad smo preplavljeni i povezuje nas s drugima na nekoj dubljoj razini. U društvenom kontekstu (bilo kroz zajedničko pjevanje, sviranje ili odlazak na koncerte), aktivira niz emocionalnih, socijalnih i tjelesnih mehanizama koji nas čine zdravijima, povezanijima i sretnijima. U ovakvom svijetu, jedan je od najpristupačnijih načina da očuvamo i njegujemo našu unutarnju ravnotežu. Samo jedan klik udaljena.