29
svi
Priče

Kako se kalio funk u Hrvatskoj

Funk u Hrvatskoj

Tihomir Pop Asanović

share

U skladu sa svjetskim trendovima, funk se kotrljao hrvatskim pozornicama tijekom sedamdesetih i osamdesetih godina, no unatoč vrsnim ostvarenjima, popularnost mu je bila simbolična. Pojavom eponimnog prvijenca Dina Dvornika iz 1989. sve se promijenilo

Funk u Hrvatskoj

Dino Dvornik

Kada se u domaćim medijima spominje ime Dine Dvornika, gotovo uvijek se može čuti i nadimak ‘kralj funka’. Pokojni Dino vjerojatno je najpoznatije glazbeno ime žanra kojeg karakteriziraju sinkopirane bas linije i zarazni ritam. Njegov debitantski album iz 1989. i danas je jedan od najvažnijih albuma domaće diskografije. No, funk je u domaćoj glazbi prisutan i dvadeset godina prije Dine.

Ako je on kralj funka, onda je tata funka u nas Tihomir Pop Asanović. Tko zna kako bi izgledala naša glazbena scena sedamdesetih da je Asanović u rodnom Skoplju počeo svirati neki drugi instrument, a ne orgulje. Naime, u glazbenoj školi jedino je ostalo mjesto na orguljama, a mogao ih je svirati jedino u katoličkom samostanu. Mali je Tihomir tako krajem pedesetih nogom pumpao mijeh u samostanu, a klinci su ga zbog toga prozvali Pop. Pop se s američkom glazbom upoznao na prvim profesionalnim svirkama po američkim klubovima u Švicarskoj, još sredinom šezdesetih godina prošlog stoljeća. Tamo je upoznao i Zdenku Kovačiček i Jovu Maljokovića, s kojima je nastupao po Njemačkoj i Švicarskoj. U bivšu Jugoslaviju došao je 1971. godine s grupom The Generals, a tada su kod nas i stigle prve Hammond orgulje. Kad je menadžer Vladimir Mihaljek Miha čuo kako Pop svira orgulje, pozvao ga je da se priključi grupi Time. Nakon kratkotrajnog djelovanja u toj supergrupi, Pop je s dva svoja solo albuma, Majko zemljo i Pop napravio ploče koje su danas tražene poput suhog zlata.

Inspiracija za Kendricka Lamara

Originalni vinili dosegli su i cijenu od dvije stotine eura, a prije nekoliko godina doživjeli su i reizdanje na vinilu. Pop je na Majko zemljo okupio super ekipu. Pjevali su mu Josipa Lisac, Nada Žgur, Doca Marolt, Dado Topić i Janez Bončina. Album se prodao u respektabilnih dvjesto tisuća primjeraka i danas je jedan od naših najpoznatijih konceptualnih albuma. Za razliku od ovog albuma Pop iz 1976. bio je punokrvni funk na kojem se Asanović razigrao i napisao vrhunske funk pjesme, poput “Mali crni brat” i “Dođi drugi put”. Naravno, uspjehu tih pjesama doprinijelo je i vokal dive Zdenke Kovačiček. Idući Popov projekt bila je grupa September koja je zbog jedne pjesme dobro poznata i ljubiteljima hip-hopa. Riječ je o “Ostavi trag”, koju uz Popa potpisuju Janez Bončina i Dado Topić. Popove klavijature inspirirale su hip-hop zvijezdu Kendricka Lamara i njegovu ekipu da uzmu sempl za pjesmu “Duckworth”.

„Molim Vas, recite gospodinu Tihomiru Popu Asanoviću da sam rekao kako mu se zahvaljujem na bezvremenskoj glazbi i kako se nadam da ću se jednog dana s njim uspjeti i fotografirati“, poručio mu je preko ekipe iz Blackouta 9th Floor producent pjesme.

Asanović se krajem sedamdesetih preselio u New York gdje je upoznao neke od najvećih glazbenika svih vremena, poput Raya Charlesa i Quincyja Jonesa, a nakon deset godina vratio se u Zagreb. Prvoj ljubavi vratio se prije četiri godine, kada je objavio ploču Povratak prvoj ljubavi.

Kada je prije pet godina Chanelova revija završila pjesmom “Elektra”, mnogi su se ponovno sjetili još jednog domaćeg glazbenog genijalca – Igora Savina – koji je potpisao tu pjesmu sa Zdenkom Kovačiček. “Elektra” je izašla 1978. godine, i očito je inspirirana pjesmom “I Feel Love” koja je izašla godinu dana prije, a supotpisuju je Donna Summer i Giorgio Moroder. “Elektra” je bila jedna od prvih elektroničkih pjesama na ovim prostorima, a Savin je i prije ali i poslije toga pokazao svoju inovativnost. Ništa čudno kada je odrastao uz oca dirigenta, skladatelja i opernog redatelja Dragutina Savina, a bio je jedan od prvih hrvatskih polaznika prestižnoga američkog učilišta za suvremenu glazbenu industriju Berklee College of Music u Bostonu gdje je studirao harmoniju, improvizaciju i skladanje. Njegov prvi album YU Disco Express, kojega je snimio s Orkestrom Stanka Selaka, prava je riznica funka, soula, elektronike, ali i countryja. Posebno valja izdvojiti pjesmu “Alfa” koja i otvara album, a koja je jedna od najboljih funk pjesama nastalih kod nas.

Josip Boček jedan od najboljih domaćih gitarista svih vremena, poznat je kao član Dinamita i Korni grupe, a 1975. godine izdao je i jedan solo singl, i to kakav! “Dinamit” je snimio nakon čuvenog koncerta Kongres jugoslovenskih rock majstora. Na koncertu su, osim njega, nastupali i: Goran Bregović, Krešimir Šoštar, Veseli Oršolić, Želimir Kovačević Pes, Radomir Mihajlović Točak, Vedran Božić i Miodrag Bata Kostić, a singl “Dinamit” i danas zvuči jednako dobro, a vrlo lako mogao bi biti soundtrack nekoga holivudskog trilera.

Funk u Hrvatskoj

Josip Boček: Dinamit

Silvestar Dragoje Šomi u osamdesetima je postao poznat kao član dua Neki to vole vruće, no malo tko zna da je karijeru počeo kao tinejdžer sa svojim projektom Clan. Isprva nisu bili zamišljeni kao funky grupa nego su koketirali s jazz-rockom i pratili Josipu Lisac, a neko je vrijeme u bendu svirao Rajko Dujmić. Kada je Josipa otišla u SAD, okrenuli su se funku i 1978. izdali konceptualni album Motor hoću, mama. Premda je tada imao samo sedamnaest godina, Šomi je osmislio koncept o mladom bajkeru, a osim toga je i pjevao te svirao bubnjeve. Uz njega, članovi benda bili su i tada iskusni trubač Miroslav Papić i saksofonist Boris Žilih, zatim Jaroslav Kubiček na klaviru, basist Davor Črnigoj, gitarist Boris Šoštar i kongoist Rade Ružanović.

Jedna od najbolje čuvanih tajni domaće scene je i Arian Kerliu, skopljanski Albanac koji je neko vrijeme živio u Sjedinjenim Državama, ali i u Zagrebu. Kada je imao devetnaest godina, Arian je došao u New York, radeći različite poslove i studirajući glazbu. Njegovi prvi glazbeni angažmani bili su u raznim klubovima diljem grada, svirao je gitaru i pjevao. Potom se susreo s Jamesom Benjaminom-Fishom, poznatim bas gitaristom, s kojim je osnovao bend Arian & Funky Family, a koji je uglavnom nastupao u najboljim njujorškim klubovima u to vrijeme. Zajedno su došli na ideju da snime vlastiti album. Nakon putovanja diljem SAD-a, vrlo su se dobro upoznali i povezali s vjerojatno nekim od najboljih glazbenika koje ste mogli pronaći u to vrijeme, poput Sinclaira Aceyja koji je aranžirao tri pjesme i Huberta Eavesa, kao pisca “Still Together”, prekrasne balade napisane u čast njegove supruge. U to vrijeme Hubert je osvojio dvije nagrade Grammy za albume Stephanie Mills. Kornelius Cambell je, također, napisao i skladao dvije pjesme albuma koje je Sinclair Acey aranžirao. Album, osim toga, sadrži sjajnu obradu pjesme “Can’t Say Goodbye” Bobbyja Caldwella, pjesme koju su Arian i James interpretirali gotovo svake večeri na turneji.

Cijenjeni vinil s visokom cijenom

A sve je to upotpunjeno pratećim vokalima Tawathe Agee (Mtume), Shevilla Alexandera i Sybil Thomas (Raw Silk). Grupa Arian & Funky Family tada je pozvana u Jugoslaviju na europsku turneju. Nakon što su pripremili i doradili materijal za četiri pjesme, izdavačka kuća PGP RTB iz Beograda ponudila im je izdavanje albuma, s idejom da i pjesme adaptiraju na tekstove poznatoga hrvatskog glazbenika i pisca Marija Mihaljevića. Iza Ariana je tako ostao veliki hit “Lutaš velikim gradom” i status one hit wondera, a originalni album prodavao se za veliku cijenu. Prije nekoliko godina reizdala ga je francuska izdavačka kuća Favourite i danas ga je već lakše naći. Ali cijena nije pala.

Funk u Hrvatskoj

Arian LP

Naravno, ne smijemo zaboraviti ni Dinin i Deanov Kineski zid, koji su svoj istoimeni album izdali 1983. godine. Premda su imali odlične pjesme poput “Kineski zid” i “Priđi malo bliže”, album nije polučio veliki uspjeh, najvjerojatnije zato što se pojavio nakon završetka disco i funky groznice. Tada se kod nas već slušala neka druga glazba. No, Dino se zato zainatio i pet godina kasnije snimio jedan od najboljih domaćih albuma svih vremena.

Funk u Hrvatskoj

Kineski zid LP

Moglo bi Vas zanimati