kids from the sky: konstruktor modernog popa pod svjetlom lanterne

„Možda je problem u tome što se više ne može govoriti o glazbi koja je proizvod kakve sveobuhvatne vizije. Postoje samo individualne vizije – vizije kompozitora, direktora, producenata… no to ne znači da glazbe više nema?“

Citat je dr. sc. Nikše Gliga, akademika, muzikologa, pedagoga i programskog voditelja.

kids from the sky – Tamni valovi (album cover)

Ne vjerujem da bi se štovani, mudri i iskusni naš muzikolog Nikša Gligo naljutio ako bi rekao da je njegov citat primjenljiv na domaću popularnu glazbu. Za to me potaknuo novi album Tamni valovi grupe kids from the sky iz Križevaca. Trenutačno, a tako je već jako jako dugo, nema jedne sveobuhvatne vizije u pop ili rock glazbi. A Teo Golub, skladatelj, tekstopisac, multiinstrumentalist i pjevač kids from the sky školski je primjer onoga što Gligo naziva individualnom vizijom. Istina, postoji rap i trap među kojima je marginalno Golub „neslužbeno“ pripadao. Trap je postao banalan, udvara se laskajući najširoj publici da imalo ambiciozniji konzument glazbe „dobiva ospice“.

Lanterna radi svjetla i rime

Teo Golub rijetka je autorska iznimka, individualac koji ne mari za sve ono što se oko njega događa i stvara, stvorio svoj svijet u koji dolaze novi ljudi koji vole njegove pjesme i svijet koje one stvaraju. Prethodni radovi dali su razloga da se novi album Tamni valovi iščekuje s nestrpljenjem.

Prethodnica albumu, singl ”Lanterna” navela me je naslovom na pomisao da Križevčani nisu zaplivali u neku uvalu i angažirali za pjesmu neku klapu. Jer lanterna je stari naziv za ulične svjetiljke u malim primorskim gradovima, a može biti i drugi naziv za svjetionik.

No imao sam krive misli. Teo Golub objašnjava mi odakle mu Lanterna: „S Lanternom sam  jednostavno imao sreće jer sam tražio riječ koja se pomalo rimuje s ‘era’ a da je to nešto što jako svijetli. Lanterna je slogovski savršeno pasala i sadržavala upravo to značenje koje sam htio prenijeti.

Pjesma ”Lanterna”: …Ne gledam sad sve ono iza nas / Jer tamo više nije ono što želimo / I ne brinem sad jer evo dobro znam / Da pratim samo jednu stvar, zvijezde / A nebo gori ko lanterna / Još jedna era / I mi smo s tobom sve do dna / Jer ovdje gori ko da nema / Ma sutra nema…

kids from the sky/foto: Matej Grgić

Želim samo dobar osjećaj

Poput mnogih drugih njegovih pjesama, ”Lanterna” je mračna, čak pomalo apokaliptična. Pitam Tea imaju li takva njegova raspoloženja u pjesmama možda neki trag u godinama njegova odrastanja. Mnogi su umjetnici imali teška, neki i traumatizirana djetinjstva i formativne, tinejdžerske godine? Pitam ga i za društvenu i kulturološku pozadinu odrastanja: „Moje je odrastanje bilo nevjerojatno dobro. Imao sam prekrasno djetinjstvo, koje bih poželio svakom djetetu. Što se tiče društvene i kulturološke pozadine, o tome bismo mogli dugo razgovarati, ali nikada nisam imao osjećaj da okolina u kojoj se nalazim ima puno razumijevanja za moju glazbu. Čak nevezano za glazbu, uvijek sam imao osjećaj da ne pripadam okolini u kojoj se nalazim pa sam često tražio imaginarni bijeg (kroz film i glazbu najčešće) u neke druge dijelove svijeta. Konačno je od tog osjećaja došao i naziv benda kids from  the sky.“

Pjesma ”Znamo malo”: …ali kažu znamo malo / Još uvijek mladi da shvatimo kraj / Ali kažu znamo malo / Premalo brinemo za kraj / Ne brinu mene sve te stvari / Ja  želim samo dobar osjećaj / Da smo barem vječno mladi / Pa da ne brinemo za kraj…

kids from the sky/foto: Matej Grgić

Dekonstrukcija pop-pjesme?!

Ovo nerazumijevanje okoline Teo Golub na simboličkoj razini ne iskazuje samo svjetlom i tminom nego i isticanjem da nema doma. Radio je to i prije, a sada u pjesmi ”Ulica 22”: Tamna noć, znam da sad je kasno / Al sad je jasno / Da volim tamu, kad nije kasno / I zato lutam ovako kasno / Ona me pita gdje si do sad / Zar ne znaš da nemam dom / Ali se zato odlično osjećam ja u Ulici 22…

Zanimljivo da veoma često Golub kontrastno piše pjesme. Na jednoj strani mračni tekst, a melodija vesela i ritam plesni. Ovo bih mogao nazvati i mini dekonstrukcijom pop pjesme. Radi li to namjerno?

„Ne razmišljam o tim stvarima nego jednostavno stvaram dok ne dođem do nečega što mi se jako sviđa. Bilo to mračan tekst u kombinaciji s veselom melodijom ili obratno. Sve te kombinacije najvjerojatnije su slučajne. No podsvjesno to možda proizlazi iz želje da svi tekstovi imaju težinu i da su puni značenja dok za melodije volim da su jasne i pitke.“

Pjesma ”Fargo”: Ti dobro znaš moje snove / Ma jedna noć a nas dvoje / Ali svi ti snovi sada tonu / Nje više nema, ja ne mogu / Možda i je da ja ne mogu bez nje / Ali pusti sve te priče / Više nisam  pored  nje / Ali mi bez nje nije baš lako, ne / Otkrivali smo svemir / SAD ME BRINE TKO JE NJEN…

kids from the sky/foto: Matej Grgić

Nova normalnost

Neka mi se oprosti, ali ovo je jedna jako lijepa, skoro humorna ljubavna tužaljka. Stvarno kreira neobične pop pjesme. Nije onda čudno da oni koji ih prvi put u životu čuju, uđu u njihov svijet gotovo ekstatično. Jedna djevojka piše im na YouTubeu: „Sinoć je vozač u taksiju puštao vaše pjesme i prvi put sam ih uopće čula. Bila je to najčarobnija vožnja taksijem!“

Jedan momak pak piše: „Bravo momci! Pun mi je kufer kretena Mandele i sličnih. VI STE NOVI NORMALNI VAL! I nikada nemojte stati!“

Veoma je znakovito ovo o novoj normalnosti. Naročito kad se normalnost odnosi na umjetnike. Veliki stvaraoci teško da bi bili „normalni“. No kako na sve ovo gleda Teo Golub na kojega se to ionako izravno odnosi?

kids from the sky/foto: Matej Grgić

Inteligentni konstruktor modernoga popa

„Jako je teško nešto definirati kao normalno. Normalno kreira društvo, ali i nove generacije. Sve se razvija i često konačno ode u smjeru u kojem prošle generacije ne vide vrijednosti u nečem novom. I nije to samo slučaj s glazbom već u svim poljima života. Nama je neobično drago da ljudi nalaze vrijednosti u onome što stvaramo i do sada smo stvarno imali nevjerojatan broj pozitivnih komentara i to među svim generacijama. Bit ćemo jako sretni i zadovoljni ako se tako i nastavi. S druge strane, ako nas gledate kao privatne osobe, smatram da smo jako normalni i obični ljudi!“

„Normalni“ i obični ljudi? Pa ako i jest tako, neka je!

Bitno da kids from the sky ne stvaraju obične pjesme. Teo Golub stvorio je vlastiti stil na vlastitoj fuziji organske glazbe i modernih elektro zvukova. U njegovoj zvučnoj slici lako je uočiti da svira i električnu i akustičnu gitaru pa čak i savršeno uklopljeni ukulele. A tek bubnjar, Robin Petić, pravi bubnjar s pravom baterijom bubnjeva. Ne bubanj – stroj. Robin Teu „čuva leđa“ dok eksperimentira i vrši pop-istragu zvuka. Kao pravi kid from the sky Teo Golub zna biti i u tekstovima i glazbenim rješenjima na nebu, ali i na zemlji. Inteligentni je konstruktor modernoga popa s dubinom. Nikad ne grebe samo po površini. Novi romantizam u pop glazbi odavna je odlepršao, po nekima došlo vrijeme nove normalnosti, ali kako tek nazvati i u koju ladicu staviti pjesmu kojom album Tamni valovi kids from the sky završavaju  – ”Laku noć”?

Ostavimo to svakom slušatelju na izbor. A da je lijepa i prelijepa pjesma, iskrena i djetinje nevina, o tome valjda nema zbora.

Kad zadnje svijetlo utone u noć

I ova pjesma izgubi svoj glas

Ja vam želim tad, samo  jednu stvar

Laku noć i miran  san

Ova svjetla tu na nebu sjaje

Pa me sjete da ide kraj već blizu

Na kraju noći sad se svijetla gase

Kad zadnje svijetlo utone u mrak

I ova pjesma izgubi svoj glas

Ja vam želim tad samo jednu stvar

LAKU NOĆ I MIRAN SAN

kids from the sky su: Teo Golub (skladatelj i tekstopisac i aranžer svih pjesama, svirao gitare, ukulele, klavir, elektronski alati), Robin Petić (bubnjevi)

Produkcija: Teo Golub i Filip Majdak

Mix i mastering: Mihovil Šoštarić (Lockroom)

Datum izlaska: 17. veljače 2025.

Izdavač: Aquarius Records, Zagreb, 2025.